StoryEditor
ŽivotMore za kamen

Jedan je u Imotski doselio s otoka, drugi je legenda grada, no osim imena imaju još nešto zajedničko. Ovo je priča o njima

Piše Braco Ćosić
3. svibnja 2020. - 22:32
Braco Ćosić

Imotski u svojoj staroj gradskoj jezgri ima desetke kamenih zgrada te svaka na svoj način svjedoči o bogatoj prošlosti Grada na gori naše Dalmatinske zagore.

Prošle su Imotskim mnoge osvajačke vlasti ostavljajući pečat u kulturi, arhitekturi, običajima... Primjerice, u doba Austro-Ugarske građene su mnoge kamene zgrade koje i dandanas odišu ljepotom, ali i funkcionalnošću.

Ostale su i neke građevine koje su gradili Mlečani.

Francuska vlast gradila je prometnice, a Imotski je svojom prirodnom ljepotom i strateškim položajem privlačio i mnoge umjetnike, arhitekte, liječnike, stručnjake raznih profila. Većina njih kada bi došli u Imotski tu bi i ostajali, oženili se i stvarali obitelji.

’Dobio je’ i ulicu

U ovoj priči o bogatoj kulturi Imotskog spomenuti ćemo jednog liječnika koji je ostavio neizbrisiv trag svojom stručnošću i ljubavlju prema Imotskom.

Dr. Josip Mladinov, rođeni Šoltanin, 1899. godine zamijenio je modro more imotskim kamenom i Modrim jezerom. Došao je kao mlad liječnik, oženio se i kupio jedan od najljepših imotskih predjela – onaj tik uz Modro jezero.

Sagradio je gospodarsku zgradu u kojoj je bilo mjesta za kočije i konje i dežurnog kočijaša, u slučaju potrebe da odvede liječnika na intervenciju.

Sagradio je i prvu javnu kupaonicu u Imotskom, sa svim ondašnjim vrhunskim sanitarnim uvjetima. I ono o čemu će u ovoj priči biti riječi, sagradio je veliku kamenu zgradu u kojoj je bila i ambulanta, prostor za liječnika, medicinsku sestru i porodilju, babicu. Prva znana porodilja u Imotskom bila je Ruskinja prezimena Protopopov.

image
Braco Ćosić

Dr. Mladinov je zapravo i počeo s organiziranim djelatnostima zdravstvene zaštite u Imotskom. Osim toga, dr. Josipa Mladinova, kome se Imotski odužio i nazivom jedne ulice koja iz središta grada vodi prema imotskom Domu zdravlja, upamtile su mnoge generacije i po još jednoj lijepoj stvari.

Posebna strast i hobi bilo mu je ekološko uređenje okružja toga predivnog kompleksa. Sadio je stabla, razno autohtono i egzotično cvijeće, a njegov perivoj uz Modro jezero odisao je ne samo ljepotom već i opojnim mirisima.

Na njegovu zgradu, u kojoj je živio do smrti 1916., postavljene su četiri kamene figure koje pokazuju četiri godišnja doba. Svoju kuću dr. Mladinov je ostavio gradu i ona je i dandanas sigurno najljepša imotska građevina.

Odmor za oči i dušu

I, eto, tako smo došli do priče koja je isto tako i lijepa poveznica s dr. Josipom Mladinovom. U mnogo čemu...

Josip Braco Zen, umirovljeni automehaničar, svojevrsna je legenda svoga grada Imotskog. Vrsni majstor automehanike, vozač, veliki ljubitelj i čuvar prirode, posebno Modrog jezera, dugogodišnji glazbar gradske glazbe, vrsni pjevač, humorist, pisac i kroničar, te, ono najvažnije, neumorni radnik.

Sa svojom brojnom obitelji živio je u toj lijepoj zgradi sve do 1945. godine, kada su ondašnje vlasti njegovu obitelj izmjestile, te se Josip s obitelji tu ponovno doselio 1966. godine. Tu i danas živi sa svojom suprugom Zorom. No posebna strast ovog Imoćanina su ekologija i cvijeće. U čak 88 pitara zasadio je na desetke vrsta cvijeća koje krasi okućnicu zgrade Mladinov.

– Ne samo da volim čistu i lipu prirodu, a posebno cviće, već na jedan način želim zahvaliti i velikom dr. Mladinovu. Ako me sada gleda, a virujem da je, gori s neba, nadam se da je zadovoljan kako blista okućnica njegove kamene lipotice. Dnevno provodim i po nekoliko sati sa svojim cvićem. Njemu treba pričati, paziti ga i uređivati. A što vam može biti lipše za oči nego lipe boje, oblici i mirisi... A moje cviće upravo to nudi. Odmor za dušu, baš onakav odmor kakav su doživljavali moji stari Imoćani kada bi u šetnji do Modrog jezera jednostavno morali zaviriti u vrtove i cvitnjake moga imenjaka Josipa Mladinova – veli nam Josip Braco Zen.

image
Braco Ćosić

Nema prolaznika koji ne zastane ispred Zenova cvjetnjaka, nema onoga koji mobitelom ili fotoaparatom ne snimi ljepotu njegova dvorišta i nauživa se mirisa svibanjskih ruža, bijelih jorgovana i drugoga cvića.

Svega u Zena ima

​Kada smo ga upitali za vrste cvijeća brzo ih je poreda: žednjak, snježnakugla, levanda, frezije, kala, hortenzija, zumbul, lala, ljubičica, juka, jorgovan, oleandar, fikus, lovorvišnja, hibiskus, maćuhice, jaglaci, petunija, ljiljan, ruže, tulipani, perunika, iris, paprat, Gospina suza, Gospina papuča, pjante.

A ubrzo ću u još desetak pitara posaditi još neke nove vrste cvića. Znam da je moj imenjak volio masliđan, bosiljak, posebno je bio zaljubljen u jednu vrstu ruža. Odužit ću mu se i time. Za lipotu ove zgrade i za silnu ljubav dr. Josipa Mladinova prema svome i mome Imotskom – kaže na kraju Josip Braco Zen.

SKULPTURICE Spomenici cvijeću


Kao vrstan majstor i samouki umjetnik, Josip Braco Zen ima i još jedan hobi. Kao veliki zaljubljenik u cvijeće, u slobodno vrijeme od raznih metala izrađuje i skulpturice cvijeća. Tako ima i željezni tulipan, njemu dragi cvijet, pa skulpturicu jorgovana, ruže, ljiljana... Prave male spomenike cvijeću.

# JOSIP MLADINOV#JOSIP BRACO ZEN#IMOTSKI

Izdvojeno

01. srpanj 2020 02:39