StoryEditor
Životlice s fotografije

Ikona građanskog Sarajeva: Žalite se jer ne možete na kavu i frizuru?! U ratu nisam znala hoću li dočekati jutro. To je bila nevolja, korona će proći

Piše Tanja Šimundić Bendić
31. ožujka 2020. - 15:08
Meliha s Tomom Stoddartom, autorom legendarne fotografije koja je postala planetarno poznataTom Stoddart

Za sve one koji u sadašnjem korona načinu života najvećim problemom drže to što ne mogu šetati po dućanima, zaigravati se s ekipom po kafićima i zidićima, igrati u masovkama na balote, produžavati gel na noktima, popravljati pramenove i izraste... donosimo priču o Melihi Varešanović, danas 64-godišnjakinji, koja je u ratnom Sarajevu, kao i svi njezini sugrađani, prošla četverogodišnju izolaciju.

No, to je nije spriječilo da upadne u oko i Angelini Jolie, koju je upravo Meliha, ikona sarajevskoga ratnoga glamoura, inspirirala za film "U zemlji krvi i meda".

A sve je započelo od jedne, da nije bio rat, skoro pa street style sarajevske fotografije britanskog fotografa Toma Stoddarta, koji je svojom Leicom u kadar uhvatio Melihu.

U proljeće 1994. godine, u sarajevskom naselju Dobrinji, u izdanju nalik onome s modne piste. U glamuru koji je prkosio snajperistima što su je kao i Tom promatrali kroz okular oružja. Meliha, gorda, ponosna, uspravna, savršene frizure, blago unatrag zabačene glave, s dva niza pravih bisera na cvjetnoj haljini, nije imala pojma da je Tom snima. Da je ta fotka postala simbol ženskog, drugačijeg Sarajeva, doznala je tek krajem rata.

- Sarajevo je bilo okupirano od travnja 92. do kraja 95., a moje naselje Dobrinja bilo je duplo opkoljeno i potpuno odvojeno do grada. Ali usprkos tome živjeli smo nekako, išlo se i na posao. Uvijek sam bila gorda, svoja, ponosna, na sliku i priliku moje majke koja me tome naučila.

Taj dan sam obukla omiljenu haljinu, svjetloplavu, s ciklamama i ljubičastim cvjetovima, te divne antilop crne sandale, stavila sam svoj nakit, bisere i zlatne naušnice. Sjećam se, svoju dugu kosu, moj zaštitni znak, ošišala sam dan ranije. Bio je rat, nije bilo dovoljno vode, šampona, nisam je više mogla održavati. A frizura se mora imati. Ošišala sam je kući i navila. I tako izašla vani – veli Meliha, opet u izolaciji, ali sada onoj globalnoj, korona naravi.

image
Meliha u mlađim danima 
Facebook

Ljude 'skidali' snajperom kao komarce

Krenula je na posao cestom na kojoj su ljude skidali kao komarce snajperisti i mitraljezist. Svakog dana. Nije trčala, kaže. Ni u ratu nikada nije željela potrčati tom dionicom. Veli da je imala neki svoj uvježbani malo brži korak, jer nije željela pokazati snajperistima kako se plaši. A iznutra joj je sve vrištalo od straha.

- To sve preživljavati i na takvim strahotama opstati u pameti, nije bilo lako. Zna se šta rat sve donosi, ništa lijepo, neimaštinu, suze, bol, granate, snajpere, pucnjave na sve strane. Svaki dan samo razmišljate kako ćete i hoćete li dočekati sutra, hoćete li imati što pojesti, hoćete li preživjeti. Svaki put kada odem u jednom pravcu, razmišljala sam hoću li se vratiti kući živa i čitava. Ali nisam htjela pasti na koljena, nosila sam se kao da idem u kazalište. Oblačila sam i u ratu ono najbolje što sam imala u ormaru – veli.

Sarajevo je tada bilo pod opsadom, svega je nedostajalo. Meliha veli kako je imala sreću da joj je ostalo nešto zaliha šminke za usne. Kaže kako je ruž pazila kao oči u glavi, trudila se da joj što duže ostane na usnama, nije ga brisala, vodila je računa kako jede da ne bi izblijedio. Štedjela je i s olovkom za usne. Nabaviti maskaru za oči bio je poseban problem. Ali žene Sarajeva su se dosjetile kako je sačuvati i onda kada postane tvrda kao kamen.

- O, kako se štedjelo... sve. Ni vode nije bilo dovoljno. Stavila bih u lončić koliko se moglo, i kada bi voda zavrila, odvojila bih dvije kašike u posudicu, pa bih u to uronila dno maskare.

Vrelina bi otopila onaj tvrdi dio. I znate da se otapala fantastično. I mazala bogme trepavice fantastično. Ne dao Bog da opet to budem morala raditi. Zato sam i kosu skratila, nije bilo vode za stalno pranje, struje za sušenje, nije bilo šampona.

Na svemu smo štedjeli. Sve što je moglo otići u vatru za grijanje doma i kuhanje hrane, sve smo u oganj bacali. Jednog sam dana došla kući i kaže mi sestra da je stavila peći kruh, ali da više nema ništa za održavanje vatre. Skinula sam te moje divne antilop crne cipele, te s Tomove fotografije. Pružila sam ih sestri i rekla da baci njih u vatru, antilop dobro gori. Gori odlično. Na njima smo kruh ispekli – veli.

Novi rat protiv korone

Fotografiju je dobila tek pred kraj rata. I tada je tek i doznala kako je prohujala svijetom, izašla je u Lifeu, Sunday Timesu, u raznim časopisima, dobivala minute u vijestima, emisijama, na skupovima…

Bila je više od samo puke ratne ulične fotografije. Priznaje kako joj je imponiralo da je nazivaju ženom koja je unijela duh glamura u ratno Sarajevo. Brojni i dandanas tvrde da ih je slikom podsjetila na Sophiju Loren, isti taj gordi glumičin hod. Zbog slike je dobivala brojne poruke iz cijelog svijeta, javljale su joj se i ženske udruge, sudjelovala je poslije u raznim reklamnim kampanjama, glumila je i u filmu. S vremenom je upoznala i fotografa Toma, dva puta su se tijekom njegova boravka u Sarajevu družili.

- On mi je i rekao da je Angelina po mom liku, po toj njegovoj fotografiji, dobila inspiraciju za svoj film. Tom je u njezinu studiju vidio svoju fotografiju u billboard veličini, Angelina je došla do nje i ostavila je sebi u sjećanje. Tom mi je prenio njezine pozdrave i jako žalim što se nismo uspjele vidjeti i upoznati. Strašno sam ponosna na tu fotografiju, laska mi, pokazuje tu moju snagu, pokazuje snagu Sarajeva – veli Meliha.

Sjeća se i paketa koji je nakon rata dobila od jedne britanske ženske udruge, popraćenog pismom u kojemu je pisalo da su joj poslali odjeću baš onako u njezinu stilu.

Odjeće nije bilo, netko ju je ukrao. U paketu je ostao samo časopis Life, a u njemu Tomova ratna priča, popraćena tom legendarnom fotkom. I dandanas ga čuva. Meliha je tijekom vremena postala nezaobilazna ikona građanskog Sarajeva, žena koja voli društveni život, odlazi na raznorazna okupljanja, često gostuje na televiziji, radiju. Sedma sila je voli pratiti. Kaže kako joj to godi. I da je ostala uvijek ista, gorda. Ponosna. I lijepo obučena.

- Nikada ne izlazim bez potpetica. Nemam niti jedne ravne cipele, ni tene. Čak su mi i kućne papuče na peticu. I dalje se volim lijepo oblačiti, uvijek sam s ružem na usnama. Sada ga mogu i skinuti, sada ga ima, rat je prošao. Doduše, došao je drugi rat, ovaj protiv korone, koji nas je opet odveo u izolaciju.

Nije to kao onaj rat, ali opet zahtijeva disciplinu. Ostanite kući, zaboravite na nokte, šetnje, kozmetičarke, frizere. Sada opet moramo biti jaki, s jasnim ciljem, hladne glave. Proći će i ovo, prođe sve. Onda smo se borili za život. Sada se borimo za zdravlje. Ovo samo treba izdržati – veli Meliha.

#MELIHA VAREŠANOVIĆ#SARAJEVO#KORONAVIRUS

Izdvojeno

02. lipanj 2020 16:10