Dicmanjski dimnjačar Ivan Ćapeta Gulaš jedna je od zadnjih "crnih" lasta koja se bavi poslom nepopularnijim čak i od razminiravača, škovacina, bolničara u vrijeme COVID-a, bilo čega što nam uopće pada na pamet. Za taj posao formalno ne postoji škola, nema sindikalne zaštite ni sigurne plaće, barem u njegovu slučaju. U stvari, da nije mlad otišao u vojno-invalidsku mirovinu, te da nije onako druželjubiv i gibak, vjerojatno ni 63-godišnji Gulaš to ne bi radio.
Za početak, postavljamo mu važno pitanje: zašto ga zovu Gulaš, a ne, recimo, Crni rižot? Svakako bi potonje više asociralo na jednog dimnjačara...
– Nisu znali za nj oni šta su mi nadivali nadimak! – veselo će Ćapeta.
Dimnjačar je postao – slučajno. Prije toga bio je radnik u drvnom kombinatu, u "Mesopro...