StoryEditor
ZdravljePoremećaj spavanja

Nesanica muči sve više školske djece i adolescenata: liječnica i somnologinja objašnjava uzroke, svoju ispovijest podijelila i zabrinuta majka

25. lipnja 2020. - 19:52
Shutterstock

Nesanica je problem koji muči sve više djece, pa onda i njihove roditelje, o čemu najbolje govori podatak da se između 9 i 13 posto školske djece i adolescenata žali na nesanicu, nerijetko uzrokovanu prekomjernim korištenjem mobitela, tableta i sličnih uređaja u kasnim noćnim satima.

Moguće uzroke nesanice i načine liječnja otkrila nam je doc. dr. sc. Romana Gjergja Juraški, specijalistica pedijatrijske neurologije i licencirana somnologinja na Odjelu za poremećaje spavanja u Dječjoj bolnici Srebrnjak.

- Nesanica je poremećaj spavanja u kojem djeca imaju poteškoća s usnivanjem i/ili održavanjem sna tijekom noći. Starija djeca često sama javljaju problem sa spavanjem, dok probleme spavanja mlađe djece uočavaju sami roditelji. Nesanicu možemo podijeliti prema trajanju (kratkotrajna, dugotrajna), težini i učestalosti javljanja te mogućem uzroku. Kratkotrajna nesanica može trajati samo nekoliko dana ili tjedana i uzrokovana je čimbenicima koji obično brzo prođu (npr. mučnina, akutna bolest, neka kratkotrajna liječenja u djece i slično).

Dugotrajna nesanica događa se prema definiciji barem triput tjedno tijekom mjesec dana i dulje, a može biti uzrokovana čimbenicima zbog kojih treba potražiti medicinski savjet (depresija, anksioznost, bol, medicinski problemi). Važno je napomenuti da nekada nema jasnog razloga za nesanicu. Otpor djece prema odlasku na spavanje te ovisnost djece o roditelju da bi započeli spavati također se razmatra kao jedan oblik nesanice s tzv. bihevioralnim smetnjama kao izvorom problema. Nesanice se prema etiologiji dijele na primarne, sekundarne (simptomatske) i nesanice povezane s drugim poremećajima spavanja.

Kolika je učestalost ovih poremećaja u dječjoj populaciji?

- Nesanica u obliku poteškoća usnivanja i noćnih buđenja prisutna je u 25 do 50 posto dojenčadi u dobi od šest do 12 mjeseci, u 30 posto djece s navršenih godinu dana te u 15 do 20 posto djece u dobi između jedne i tri godine. Rizični čimbenici za takvu vrstu nesanice su zajedničko spavanje, dojenje, kolike, napetost roditelja i depresija majke. Nesanica u obliku otpora odlaska u krevet događa se u oko 10 do 30 posto djece. Rizični čimbenici su permisivnost roditelja, njihovi konflikti i/ili nerealna očekivanja, nestabilno obiteljsko okruženje, greške u organizaciji dnevnog ritma. Tome treba dodati i oko 9 do 13 posto školske djece i adolescenata čija je nesanica nerijetko uzrokovana prekomjernim korištenjem mobitela, tableta i slično.

Lijekovi samo u specifičnim situacijama

Lijekovi se obično ne preporučuju djeci i adolescentima s nesanicom i koriste se samo u specifičnim situacijama. Važnije je prvo isključiti organski ili psihološki problem koji možda treba prvi liječiti. Dodatan razlog nedavanja lijekova djeci s nesanicom je činjenica da lijekovi za spavanje nisu jasno odobreni za dječju dob od strane internacionalnih i europskih agencija za lijekove.

U slučaju promišljanja o terapiji bezreceptnim lijekovima ili suplementima kao što je npr. melatonin (hormon naše žlijezde epifize koji prirodno lučimo u vrijeme kada trebamo ići spavati navečer) ili pak davanjem biljnih pripravaka, važna je prije svega konzultacija i suradnja s liječnikom koji prati dijete. Uspješno rješavanje nesanice u djece ovisi o suradnji svih sudionika – o djetetu, obitelji i stručnom osoblju.

Što sve može biti uzrok nesanice kod djece?

- Više je mogućih uzroka, ali na prvom mjestu je stres koji pogađa djecu jednako kao i odrasle. Treba svakako pokazivati interes za zbivanja oko djeteta i graditi povjerenje da bi djeca mogla podijeliti svoje brige s roditeljima. Treba ih pitati kako je u školi, zlostavlja li ih tko, je li sve u redu kod kuće jer djeca proživljavaju svađe, nesuglasice među braćom i sestrama, bračne i financijske probleme roditelja, smrt u obitelji, promjenu posla, selidbu obitelji... Sve to može biti uzrok stresa i nesanice.
Zatim, uporaba kofeina i drugih stimulansa sadržanih u pićima koja djeca konzumiraju, pogotovo energetska pića. Nikotin i alkohol također ometaju zdrav san. Mogući uzrok su i lijekovi koji se koriste u liječenju hiperaktivnosti i smetnji pažnje; antidepresivi, kortikoidi i antiepilepsijski lijekovi mogu uzrokovati nesanicu.

Mogući poremećaji

Slijedi skupina medicinskih, psihijatrijskih i drugih poremećaja spavanja, među kojima su nekontrolirana noćna astma, otečena sluznica nosa kod alergija te svrbež kože zbog ekcema po tijelu koji mogu značajno ometati spavanje. Kad su ta stanja kronična, često ih mogu zanemariti i liječnici i roditelji te tako podcijeniti njihov nepovoljan utjecaj na san. Poremećaj spavanja kao što je opstruktivna apneja u spavanju (vezana uz hrkanje) i sindrom nemirnih nogu mogu značajno ometati san u djeteta, uzrokujući buđenje i fragmentaciju spavanja. Druga medicinska stanja koja uzrokuju nesanicu uključuju fibromijalgiju, grčeve u mišićima, noćni gastroezofagealni refluks (žgaravica) i bolesti štitne žlijezde.

Neurorazvojni poremećaji kao što su autizam, mentalno zaostajanje, Aspergerov sindrom također mogu biti uzrok nesanici, ali i psihijatrijska stanja kao što je depresija ili bipolarni poremećaj. Ne smiju se zanemariti ni čimbenici okoliša kao što su buka, vrućina, hladnoća i prekomjerna svjetlost u spavaćoj sobi. Stoga je jako važno osigurati udobnost dječjeg kreveta i madraca, organizirati spavaću sobu bez nepotrebnih i nepoželjnih stvari, što uključuje i elektroničke uređaje u spavaćoj sobi djeteta.

Koji su simptomi nesanice?

- Ono na što se sama djeca najčešće žale su nedostatak osjećaja odmorenosti nakon spavanja i poteškoće u dnevnom funkcioniranju. Učestaliji simptomi nesanice su: poteškoće spavanja – otežano usnivanje ili prosnivanje ili pak buđenje rano ujutro, napetost oko odlaženja u krevet i mogućnosti usnivanja, pospanost tijekom dana, školski problemi ili problemi s disciplinom, iritabilnost/promjene raspoloženja, depresivnost, hiperaktivnost, snižena koncentracija i pažnja, agresivnost, poteškoće pamćenja te ozljede u nesrećama zbog prekomjerne dnevne pospanosti.

Kako dijagnostirati nesanicu?

- Nema specifičnog testa za nesanicu. Dijagnoza se temelji na uočavanju simptoma i na isključivanju drugih medicinskih problema kao što su psihijatrijski problemi ili drugi poremećaji spavanja. Cjelonoćne studije spavanja (cjelonoćne polisomnografije) koje se provode u specijaliziranim pedijatrijskim laboratorijima spavanja nisu specifičan test za nesanicu i indicirane su u djece s nesanicom samo onda kada postoji opravdana sumnja da je riječ o nekom drugom poremećaju spavanja kao što je npr. opstruktivna apneja u spavanju (dijete koje izrazito hrče, prestaje disati u spavanju, ima povećane krajnike, diše na usta i slično) ili pak neki drugi organski poremećaj (metabolički, endokrinološki i sl.).

U procjeni nesanice liječnicima je vrlo koristan dnevnik spavanja koji roditelji (ili samo dijete) vode prema uputama medicinskog osoblja. Bilježeći djetetove svakodnevne aktivnosti roditelji imaju uvid u ono što bi moglo ometati djetetov san i pomažu liječnicima da postave pravilnu dijagnozu.

Liječenje nesanice

Liječenje nesanice je prvenstveno nefarmakološko i može uključiti sljedeće pretpostavke:

1. Osigurati ugodnu okolinu za spavanje: održavati spavaću sobu tihom, mirnom, ugodnom i tamnom (noćno svjetlo je prihvatljivo u djece koja se boje mraka). To također uključuje da je noćni ugođaj u kući relaksiran, miran i bez jakog svjetla. Treba izbjegavati diskusije ili čimbenike koji će provocirati napetost neposredno prije spavanja. Treba maknuti satove iz spavaće sobe: maknuti ih ili barem okrenuti na naličje da ih djeca ne gledaju dok pokušavaju zaspati. Gledanje sata dok pokušavamo zaspati može povećati napetost. Treba se sjetiti da satove imamo i na mobitelima.

2. Uspostaviti navike zdrave higijene spavanja koje uključuju: smanjiti boravak isključivo na vrijeme spavanja (nema dnevnog čitanja, pisanja zadaće ili gledanja televizije u krevetu), održavati pravilan raspored spavanja (ići u krevet i buditi se u isto vrijeme i radnim danom i vikendom); izbjegavati napitke s kofeinom 4-6 sati prije spavanja (čaj, kava, kola, energetska pića); izbjegavati duhanski dim, utvrditi rutine pred spavanje koje ne uključuju stimulirajuće aktivnosti unutar sat vremena od spavanja (gledanje TV, elektroničke igrice, teža zadaća).

3. Naučiti djecu kako da se opuste: dublje i sporije disati, razmišljati o pozitivnim događanjima u vrijeme usnivanja (zamišljanje boravka na planini, plaži, na svježem zraku) i druge relaksacijske tehnike.

4. Namjestiti vrijeme spavanja da bi se ostvarila uobičajeno potrebna količina sna - otprilike 9 do 11 sati ovisno o dobi djeteta (novorođenčad spava i do 20 sati od 24 sata, dojenčad oko 15 sati, mala i predškolska djeca oko 12, dok školska djeca u dobi od 6 do 12 godina trebaju 10 - 11 sati sna, a tinejdžeri 8 - 9).

5. Dignuti dijete s nesanicom iz kreveta umjesto konstantne vrtnje u krevetu: Bolje je to i obavljati neku umirujuću aktivnost pri nešto manjem osvjetljenju oko 20 minuta nego ostati i vrtjeti se po krevetu. Nakon boravka do 30 minuta izvan kreveta, može se vratiti u krevet i pokušati ponovno zaspati. Ako nakon 20 minuta pokušaj usnivanja nema uspjeha, treba pokušati opet ustati iz kreveta i raditi neku relaksirajuću aktivnost (čitanje i slično). Može se ponavljati taj ciklus aktivnosti opet ako je potrebno ponovno.

6. Bihevioralna terapija: Specijalisti tzv. bihevioralne i kognitivne terapije su potrebni obiteljima s djecom koja imaju dulje nesanicu. Te metode su vrlo učinkovite i općenito najbolje za dugotrajniju terapiju u djeteta s nesanicom. O tome se treba posavjetovati s liječnikom koji prati dijete, a koji tada može uputiti dijete odgovarajućem bihevioralnom i kognitivnom terapeutu – psihologu ili psihijatru.

Potrebno je strpljenje i suradnja, jer takva vrsta terapija zahtijeva određeno vrijeme.

Prekomjerno korištenje mobitela, tableta, kompjutora u vrijeme kada bi dijete trebalo spavati problem je novijeg doba. Elektronički način školovanja koji je postao naša svakidašnjica uzrok je promjenama dosadašnjeg dnevnog ritma cijele obitelji, a ne samo djeteta. Roditelji svakako moraju u suradnji s nastavnicima omogućiti djetetu dovoljnu količinu noćnog sna, pomažući aktivno u pravilnoj dnevnoj organizaciji školskih obveza pri školovanju na daljinu.

Ispovijest majke

Marko, moj tinejdžer (12), ima vrlo često probleme s nesanicom. Ne može zaspati i onda ne spava cijelu noć. Zaspi tek ujutro u pet ili šest sati. Od prošle godine to se dogodilo već 10 puta.

Već sam napravila analizu njegova raspoloženja, opterećenja... da bih otkrila što mu uzrokuje nesanicu, ali nisam došla do pravih zaključaka. Dječak se osjeća dobro, nije bolestan, vrlo je dobar učenik, škola mu ne predstavlja stres, jer je prilično flegma. Ima sreću da veći dio nastavnog materijala zapamti već u školi, kreativan je kod kuće i manualno spretan, bavi se sportom, igra košarku u dvorištu s ekipom, zabavan je... Ukratko, vrijedan dečko. Pa čak i na spavanje manje-više odlazi u isto vrijeme.

Sada su problemi s nesanicom učestali. Ne spava noću, a ujutro mora ići u školu. Naravno da nije sposoban za to. Ustane, ali doslovno spava na nogama. Pokušala sam mu sljedeću noć prije spavanja dati toplo mlijeko jer to navodno pomaže, ali njemu očito nije.

Nazvala sam učiteljicu i objasnila joj da imamo problem. Ona mi je rekla da je i ona primijetila da se s Markom nešto događa, jer joj se činilo da je jednom zaspao na satu, a kad ga je prozvala, bio je potpuno zbunjen, očito pospan. Prijateljice i liječnica utješile su me da će to brzo proći i da su vjerojatno posrijedi pubertetske muhe.

Ali ako sam u nešto sigurna, onda sam sigurna u činjenicu da dječak stvarno ne spava. Ja sam tip osobe koja se zbog takvih stvari sekira pa ne mogu ni sama spavati, ili spavam... na refule. Svaki put kad bih otišla vidjeti je li možda zaspao, zatekla bih ga budnog. Što je radio? Ponekad je čitao knjigu, ponekad je gledao TV - Discovery Chanel, koji mu je osobito omiljen. Jednom je radio vježbe iz matematike i jednom je učio zemljopis.

Mislim da ne izvodi trikove. Ne vjerujem u to jer ga je dosad mučila nesanica i kada sljedeći dan nije morao ići u školu ili za vrijeme praznika. Samo je dva puta izostao iz škole. Prvi put je čak htio ići na prvi sat jer su pisali test i jer je mislio da će izdržati, rekao je, ali nisam mu dopustila. Budući da sam tada otišla na posao, također je pokušavao nagovoriti baku da ga odvede u školu i tamo pričeka. Osim toga, najgore mu pada ako izostane iz škole, jer tada mora naučiti sam sve što bi naučio u školi. A i prepisivanje gradiva mu se ne sviđa.

Neću reći da je moj sin bez mane i da me nije pokušavao nekad prevariti. Pokušava, ali ulažem puno truda u razgovor o svemu što se događa, tako da ga vrlo dobro poznajem i znam da on u ovom slučaju stvarno nema namjeru zavarati me. Istina je da uvečer rado prosurfa po webu ili ode na FB. Ali ne tik prije spavanja, i poslušao me da manje koristi to čudo.

Jest da je u stresu, jer misli da mora biti najbolji u školi. To od njega očekuju učitelji, kolege, djedovi i bake, odnosno on misli da oni to očekuju, iako to nije istina. To sam shvatila kad sam analizirala moju dugu kilometražu na području odgoja moje djece. Mislim da će nesanica nestati ako svoje školske obveze prihvati više 'easy.' Obično se preobrat dogodi u 2. razredu srednje šole, pa mi se čini da internet nema ništa s tim. Nije se ništa promijenilo, polako je počeo popuštati u školi i dobivati na težini...

*Naknadno od majke doznajemo da je njezino dijete posjetilo neurologa i psihijatra. U iskrenom razgovoru utvrdili su da dječak ima tajnu koju nije podijelio s majkom. Netko 'dobronamjeran' mu je rekao da mu se otac, koji zadnje dvije godine živi i radi u inozemstvu, više neće vratiti kući jer je u inozemstvu zasnovao novu obitelj. Dječak to nije otkrio majci bojeći se da će je povrijediti, a nadao se da to možda ipak nije istina.

Izdvojeno

07. kolovoz 2020 18:54