StoryEditor
TrendSvjetski uspjeh

Jeste li čuli za Emu Kovač, novu hrvatsku manekensku senzaciju? Preko noći je postala popularna zahvaljujući TV showu, s nama je razgovarala o svemu

13. lipnja 2020. - 17:56
Privatni album

Jeste li već čuli za Emu Kovač - hrvatsku manekenku koja je preko noći postala zvijezda i prava internetska senzacija... A sve je počelo tako što se pojavila u popularnom talijanskom TV showu “Ciao Darwin”.

U samo nekoliko dana Instagram profil atraktivne Čakovčanke povećao se za 90.000 novih pratitelja, a sada ih broji čak 239 tisuća. Talijane i modnu industriju je oborila. Ema, koja je uza sve svoje brojne manekenske obveze odmah pristala na intervju za Slobodnu Dalmaciju, ima vremena i za studij i obrazovanje, do kojeg je uvijek jako držala. Svestrana, lijepa i perspektivna hrvatska manekenka na prvu nas je oduševila i svojom prizemnošću, unatoč tome što je trenutno jedan od najtraženijih modela u komercijalnoj industriji...

- Dolazim iz malog Čakovca, u kojem sam rođena i odrasla. Imam 24 godine, s 18 godina sam napustila Lijepu našu te odlučila putovati svijetom. Živjela sam u Miamiju, Londonu, Ateni, Hamburgu, Parizu, no posljednje tri godine živim u Milanu. Što se tiče skorije budućnosti, planiram ostati ovdje i posvetiti se maksimalno svojoj karijeri u Italiji. Bavim se manekenstvom i glumom te studiram na fakultetu Universita Cattolica del Sacro Cuore, smjer financije i marketing.

Kako je i kada došlo do preseljenja baš u Milano?

- Odluka da se “skrasim” ovdje desila se spontano, najviše zahvaljujući mojoj manekenskoj karijeri koja se prije dvije godine vrtoglavo krenula uspinjati. Počela sam biti jedna od najtraženijih modela u komercijalnoj industriji te nakon prvog TV programa u kojem sam sudjelovala, “Ciao Darwin”, primijetila sam da je ovo pravo mjesto gdje mogu iskoristiti svoj potencijal i graditi karijeru ne samo modela, već i posvetiti se onome što sam oduvijek željela - glumi.

Senzacija ste postali zahvaljujući TV showu “Ciao Darwin”?

- Postala sam javna osoba i predmet interesa nakon gostovanja u showu “Ciao Darwin”. To je televizijski format u kojem se sučeljavaju dvije grupe osoba koje su polarne suprotnosti, (npr. hetero vs. gay, prirodna ljepota vs. plastične operacije) te kroz različite igre i komične debate pokušavaju uvjeriti publiku zašto je njihova grupa bolja. Moja uloga nije zahtijevala puno glume zato što sam gostovala kao “Madre Natura”, osim odabiranja kandidata koji će se sučeljavati i sudjelovanja u skeču s TV voditeljima, bila sam tamo više kao model koji predstavlja stereotip ženske ljepote i elegancije.

Međutim, zbog ogromne gledanosti serije to mi je otvorilo puno novih prilika za buduće poslove, pa sam tako bila i počašćena biti odabrana od direktora Paola Sorrentina da budem dio uvodne špice u poznatoj seriji “The New Pope”, koju smo snimali s Judem Laweom u Veneciji. Svijet spektakla funkcionira na taj način - jedan posao vodi drugom, a čim imate veću gledanost, veća je šansa da svaki sljedeći posao bude bolji.

Trenutno vas se može gledati u jednom avanturskom reality showu?

- Trenutno na televizijskom programu Rai 2 svakog utorka u 21.20 možete gledati “Pechino Express”, u kojem sudjelujem i ja. Radi se o adventure reality showu čija je misija približiti se stranim kulturama, integrirati se u njihovo društvo te naučiti nešto o životu u stranim zemljama ispunjavajući razne misije. Samim time show je zaista poučan i zabavan. Igra se u parovima i svaki par sastoji se od dvije poznate talijanske ličnosti - tako i u ovoj sezoni - među natjecateljima imamo dva TV voditelja, dvije glumice, nekoliko kazališnih glumaca, blogera, modela, itd...

U startu postoji deset parova koji u svakoj epizodi moraju proći put od nekoliko stotina kilometara u vremenskom periodu od dva ili tri dana u kojem su ostavljeni s jednim eurom na dan da se snađu i, uz ispunjavanje raznih misija, nađu prijevoz, smještaj, hranu i ostalo. Na kraju svake epizode dva para koja su posljednja stigla na finalno odredište idu u eliminaciju nakon koje, najčešće, par koji nije spašen od para koji je prvi stigao na destinaciju, napušta igru. Glavna nagrada je prije svega nezaboravno životno iskustvo koje vas formira u još izgrađeniju i ponizniju osobu, s uspomenama koje ćete pamtiti cijeli život. Nakon toga postoji i novčana nagrada, čiji određeni postotak se uvijek posvećuje u humanitarne svrhe.

Što vas je ponukalo da se prijavite?

- Nisam se prijavila već me prošle godine netom prije ljeta kontaktirala talijanska produkcijska kuća Rai. Izravno su mi ponudili mjesto u showu, međutim u to vrijeme nisam ni znala točno ni kakav je to show ni o čemu se radi, tako da sam se zahvalila i rekla da ću im se javiti. Nakon nekoliko dana zvali su opet i rekli da su mi našli partnericu te smo dogovorili sastanak. Nakon što sam je upoznala te se konzultirala sa svojim agentima, odlučile smo se zajedno upustiti u ovu avanturu te pristale na izazov.

Također, zaključile smo da je Pechino Express savršen televizijski početak za našu karijeru, te izvrstan način na koji nas gledatelji mogu upoznati i vidjeti da smo ipak više od samo dvije “manekenke”. Krenule smo na put s namjerom da pokažemo svijetu da nije samo ljepota te vanjski izgled ono što nas definira kao osobe već da smo dvije mlade, motivirane i pametne žene koje se međusobno uzdižu, podržavaju i iskorištavaju svaku priliku da nauče nešto novo te prenose svoje znanje dalje.

Kada i kako je počela vaša karijera modela?

- Moj interes za modu javio se već u najranijim godinama, kada sam na svoju inicijativu i inzistiranje u vrtić hodala u princeza-haljinama, čak i kad nisu bile maškare. Cijelu osnovnu i srednju školu sam na zadnjim stranicama bilježnica crtala modele i odjeću koju bih voljela nositi, međutim modeling nije bio nešto čime sam mislila da bih se mogla baviti zato što sam, kao i svaka tinejdžerica, bila izuzetno nesigurna u sebe i svoj fizički izgled i uvijek sam više primjećivala svoje mane nego vrline.

Sve se to promijenilo kada su moji roditelji vidjeli moju strast prema modi i neku “iskru” u meni koju ni ja sama nisam vidjela, dali mi samopouzdanje koje mi je bilo potrebno te me odveli kod gospođe Tihane Harapin-Zalepugin u Zagreb, koja me upoznala s mojom sadašnjom agenticom Jacquelinom Marin, i tako je zapravo počela moja manekenska karijera, imala sam 18 godina. Moji roditelji su mi uvijek naglašavali važnost obrazovanja tako da sam se modelingom počela ozbiljnije baviti tek nakon završetka srednje škole, i zaista sam im zahvalna zbog toga, zato što je modni svijet okrutan i potrebno je biti sigurna i izgrađena osoba da bi se mogao izdržati pritisak koji je stalno nametnut sa svih strana i kompetitivnost koja iz dana u dan raste.

Je li teško bilo tako mlada otići od roditeljske kuće i probijati se na modnim daskama?

- Teško je mlad uputiti se u svijet. Bez obzira kojim poslom se odlučili baviti, početak je uvijek najteži, potrebno je puno rada i truda, ali i podrške od naših najbližih. Zaista imam sreće što me moja obitelj uvijek podržavala u svim odlukama te su mi uvijek bili blizu u teškim trenucima. Gdje god se nalazila u svijetu, znala sam da ih uvijek mogu nazvati, pitati za savjet, ili da će biti tu ako mi jednostavno treba rame za plakanje ili netko da me sasluša. Bez obzira kojim putem će se moj život kretati, upravo je to razlog zašto ću obitelj uvijek stavljati na prvo mjesto.

Koje suradnje i angažmane biste izdvojili kao najdraže?

- Najdraži poslovi su mi uvijek bili oni koje smo snimali na prekrasnim lokacijama. Mogu izdvojiti kampanju za Oye Swimwear, koju smo snimali u Meksiku, Lemonaki kampanja u Dominikanskoj Republici, 4giveness kampanja na Santoriniju, Capri magazine cover na otoku Capri, Tezenis revija u Firenzi... teško je izdvojiti samo jedan. Proputovala sam pola svijeta zahvaljujući mojoj manekenskoj karijeri i na tome ću biti vječno zahvalna.

Postoji li neki dizajner čiju reviju vam je velika želja nositi? Ili naslovnica na kojoj priželjkujete biti cover?

- Željela bih reći Victoria’s Secret revija, međutim mislim da je opće poznato da su u ozbiljnim problemima nakon što je revija 2019. otkazana. Za većinu brendova s kojima mi je bio san raditi već sam radila, tako da se sada umjesto u modi želim okušati u teatru ili filmu, pa se shodno tome i moje želje za budućnost moje karijere mijenjaju.

Nedavno je u Milanu održan Tjedan mode, jeste li nosili koju od revija?

- Na samom vrhuncu tjedna mode u Italiji Milano je ušao u alarmantno stanje zbog koronavirusa, tako da su Armani, Moncler, Laura Biagiotti i mnogi drugi dizajneri zatvorili svoje revije za javnost te ih prenosili na internetu online streamingom. Nakon šuškanja da bi mogli staviti cijelu regiju u karantenu, nikome nije bilo u interesu kretati se na javnim mjestima krcatim ljudima. Bila sam gošća na Philipp Plein reviji koju sam išla gledati, ne nositi, međutim to je to. Ostatak fashion weeka provela sam u kući gledajući vijesti i nestrpljivo iščekivala daljnje informacije o mjerama sigurnosti te razvoju situacije koronavirusa.

Što biste općenito rekli za stil Talijanki?

- Talijanima stil kola u krvi, mislim da su rođeni s već urođenim smislom za modu te im pomalo i zavidim na tome, zato što su za mene moda i stil nešto što sam morala učiti kroz iskustvo kao model. Volim živjeti ovdje upravo zbog toga - svaki izlazak iz stana nova je prilika da nađem inspiraciju za svoj osobni stil.

Koliko marite za modu i odijevanje? Kako biste opisali svoj stil i je li vam netko možda uzor?

- Kao što sam spomenula već ranije, odmalena sam bila umjetnička duša te je moda moja strast otkad znam za sebe. Volim odjećom naglašavati svoje fizičke atribute te se izražavati kreativno kroz osobni modni stil, koji bih opisala kao moderan, mladenački, i uvijek s dodirom elegancije. Vjerujem u dojmove na prvi pogled, te mislim da u tom trenutku ljudi koje upoznajete već mogu naslutiti kakva ste osoba, bazirano na vašem stilu odijevanja: jeste li romantičarka, minimalist, nesigurni ili prštite samopouzdanjem. Naši modni odabiri govore o nama više nego što naslućujemo, treba ih samo znati interpretirati.

Pazite li posebno na prehranu?

- Ne pazim na prehranu. Volim jesti zdravo, volim slatko, volim i nezdravu hranu povremeno. Na sreću, nikada se nisam morala odricati svojih prohtjeva kada je u pitanju prehrana, a tome mogu najviše zahvaliti svojoj genetici.

Koliko često trenirate i što?

- Treniram odmalena, bavila sam se plesom cijelo djetinjstvo, a nakon toga s 15 godina počela sam ići u teretanu, te se od onda bavim isključivo težinskim treninzima uz povremene satove joge ili pilatesa kako bih zadržala izdužen oblik mišića i radila na fleksibilnosti.

Bez obzira na moju manekensku karijeru, fizička aktivnost mi je izuzetno važna te kojim god poslom da se bavim uvijek bih našla način da se u slobodno vrijeme bavim i nekom vrstom sporta.

Svojevremeno ste najavljivali vjenčanje s dugogodišnjim dečkom Lucom u Hrvatskoj. Međutim, vaš ljubavni status se odnedavno promijenio, zar ne?

- Život je nepredvidiv u svemu, pa tako i u ljubavnim vezama. Bila sam u dugogodišnjoj vezi s osobom koju sam voljela i koju neizmjerno poštujem te koja će uvijek ostati posebna za mene, međutim naši putovi nedavno su krenuli različitim smjerovima tako da smo se teška srca odlučili udaljiti. U ovom periodu svog života ne tražim ljubav, odlučila sam se posvetiti karijeri.

Život u Italiji biste opisali kao...?

- Život u Italiji za mene je prilika da se bavim onim što volim, prilika da se kroz ljubav, trud i rad posvetim svojoj karijeri i prihvatim svaku priliku za napredak koja mi se pruži, ali neću vam lagati - ono što posebno volim ovdje je hrana, ne prođe ni jedan tjedan a da se barem jednom ne nauživam napolitanske pizze! Iako moram priznati da mi fali Lino Lada.

Koliko često posjećujete rodni grad?

- Koliko stignem, ponekad to bude svaka dva mjeseca, ponekad se i oduži pa se dogodi da i po četiri, pet mjeseci ne posjetim Čakovec! No to ne znači da toliko rijetko vidim svoju obitelj, jer ako sam zaposlena pa se ne stignem vratiti u Hrvatsku, moja obitelj dođe kod mene.

Gdje se vidite za 10 godina?

- Da mi je netko rekao prije 10 godina da ću biti ovdje gdje sam sada, ne bih im vjerovala! Život je ono što se dogodi kad smo zauzeti s drugim planovima, pa tako i u mom slučaju život me odveo na put koji sam mogla samo sanjati. Imam planove i želje koje namjeravam ostvariti, ali ne želim se ograničavati nikakvim vremenskim periodima. Ako se moj desetogodišnji plan ostvari za pet godina, bit ću najsretnija osoba na svijetu, a tko mi onda može reći gdje ću biti za deset godina?

Također, život nas umjetnika nepredvidiv je. Ne znam ni gdje ću biti sljedeći tjedan, a kamoli za deset godina! Moje trenutno stanje uma je da toliko vjerujem sudbini da dajem najbolje od sebe i pokušavam biti najbolja osoba što mogu, a dalje će se budućnost sama razviti kako se mora!

Izdvojeno

14. kolovoz 2020 15:23