Oni sve malobrojniji ljudi koji još uvijek, barem s vremena na vrijeme, pišu rukom, a ne samo na tipkovnici računala ili pametnog telefona, određenu vrstu pisaljke nazivaju "penkala".
Penkale su se nekad čuvale, pažljivo su se držale u kutiji, a nerijetko su bile dio osobnog asesoara, osobito kod pripadnika intelektualnih ili službeničkih zanimanja koji su penkale držali u unutarnjoj strani sakoa, zakačene u džepu, pa ih važno vadili svaki put kad bi što trebalo potpisati ili napisati.
Imati penkalu bilo je šik, a imati Penkalino nalivpero bila je stvar prestiža pa su se penkale, one sa zlatnim perom, poklanjale vjernim namještenicima za dvadeset ili trideset godina službe, kao dar za odlazak u mirovinu ili za kakvu sličnu, važnu prigodu.
Novije generacije zapamtile su ...
