StoryEditor

30. Redovnički dani u Splitu

Piše PSD.
22. rujna 2014. - 16:57
8c36b6b6d4eac8bb8839812d08c9c39c_XL

U organizaciji Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica u dominikanskom samostanu u Splitu u petak 12. rujna započeli su dvodnevni 30. Redovnički dani. Kako će papa Franjo 30. studenoga ove godine otvoriti Godinu posvećenog života koja će trajati do 2. veljače 2016., tema ovogodišnjih Redovničkih dana prikladna je tom skorom Papinu činu. Raspravljalo se o temi „Zauzeto živjeti sadašnjost, gledati s nadom u budućnost. Put prema drugačijoj prisutnosti redovničkog života u Crkvi i svijetu".

Jubilarni Redovnički dani započeli su molitvom trećega časa te prigodnim pozdravima splitsko-makarskoga nadbiskupa Marina Barišića i dubrovačkoga biskupa Mate Uzinića koji je i predsjednik Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života. Nadbiskup Barišić je istaknuo da redovništvo obogaćuje Crkvu te da redovnice i redovnike doživljava kao ljude pažljivih lica, otvorenih srca i kao svjetlo nade. Biskup Uzinić je izrekao želju da se Redovnički dani ubuduće organiziraju i u Riječkoj te Đakovačko-osječkoj metropoliji kako bi bili dostupni svakom redovniku. Zatim je predsjednik Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica karmelićanin o. Vinko Mamić otvorio Redovničke dane ističući da redovništvo želi, uz osvrtanje na prošlost i uz sagledavanje sadašnjosti, odgovoriti na pitanje na koji nači ostvariti i svjedočiti drugačiju prisutnost u svijetu u budućnosti.

Prvo je predavanje održao salezijanac don Stjepan Bolkovac govoreći o temi „Redovnički život kao crkvena prisutnost. Osvrnuo se na najvažnije crkvene dokumente koji određuju redovništvo te je podsjetio što je o redovništvu isticao bl. papa Ivan Pavao II., a što papa Franjo kao kardinal Jorge Mario Bergoglio 1994. na sinodi o posvećenom životu. „Redovništvo nije izolirana i rubna stvarnost, već nešto što se tiče cijele Crkve, posvećeni život stavlja se u samo srce Crkve", podsjetio je predavač te dodao da današnje društvo očekuje da redovništvo bude u službi čovjeka, ali da ono mora biti i u službi Boga jer da će u protivnom doći do krize redovničkoga identiteta. Istaknuo je da postoje četiri napetosti; između redovničke obitelji i Božjega vjerničkog naroda, između mjesne i sveopće Crkve, između karizmi i potreba svijeta te iskustva pripadanja i mjesta uključivanja. Govorio je o tome da redovnički život znači uključivanje u Crkvu te naglasio da papa Franjo s otvorenjem Godine posvećenoga života želi da redovništvo probudi svijet. Podsjetio je na opasnosti zlokobnoga individualizma u redovničkome svijetu te o opasnostima duhovne svjetovnosti, da se u trku oko kojekakvih dnevnih zadaća tijekom života ne bi rasplinuo duh pojedine redovničke karizme.

Uslijedilo je misno slavlje koje je u koncelebraciji s nekoliko redovnika predvodio biskup Mate Uzinić. On je u propovijedi govorio o redovnicama i redovnicima kao o svjetlu koje osvjetljava svijet i koje se treba osloboditi svih opasnosti. Naglasio je da u redovničkom životu ne smije biti licemjerja vezanog uz ovozemaljske interese poput brige za materijalno, za lagodni život, neživljenje čistoće, uz sve ono što vodi u samo formalno življenje danih zavjeta.

U popodnevnom dijelu programa povjesničar dominikanac Slavko Slišković govorio je o temi „Spoj posvećenog života i poslanja – povijesna perspektiva". Okupljenima je približio kako su ljudi posvećenog života tijekom prošlosti bili putokaz i korektiv crkvenoga i društvenoga života. Na konkretnim je primjerima oslikavao kako je redovništvo tijekom prošlosti nerijetko spašavalo crkveno pravovjerje, kako se redovništvo nikada nije vezalo samo uz jednu državu ili uz jedan narod, zatim kako se oduprlo stavljanju u službu državne politike čemu je posljedica bilo čak i ukidanje redova poput isusovačkoga reda. Predavač je govorio o tome kako tijekom križarskih ratova redovnici nisu ratovali jer nisu nosili oružje te kako su baš oni skidali sramotu s fizičkoga rada koji nije bio cijenjen. Dr. Slišković je pripovijedao o tome kako su redovnici pridonijeli napretku obrazovanja, medija, misija, pučkih misija, ljudskih prava, afirmaciji žena, ustvrdivši da su redovnici kroz povijest uvijek bili avangarda. Na kraju je konstatirao da u 20. stoljeću postoji nedostatak redovničke inovativnosti te da je redovništvo u cjelokupnosti svojega djelovanja oblikovalo Zapadnu Crkvu.

Prvi dan 30. Redovničkih dana završen je molitvom večernje. Kroz program su vodili voditelj Povjerenstva za trajnu formaciju redovnica i redovnika pri Hrvatskoj konferenciji viših redovničkih poglavara i poglavarica dominikanski provincijal Anto Gavrić i članica Povjerenstva časna sestra Kćeri milosrđa Vianeja Kustura.

Drugoga, završnoga dana susreta, nakon molitve trećega časa, o naslovnoj je temi Redovničkih dana govorila sestra Kćeri Božje ljubavi Nela Veronika Gašpar. Istaknula je da se u redovničkim zajednicama upravljačkih službi nerijetko prihvate one osobe koje nisu svjesne upravljačkih odgovornosti zato što u sebi nemaju dovoljno evanđeoskoga duha te da su u redovničkoj svakodnevici nerijetko važnija materijalna dobra od čovjeka. Govorila je o teškoćama koje se događaju kada uprave redovničkih zajednica nameću subraći i susestrama neke zadaće za koje te osobe nisu osposobljene ili nemaju snage te zadaće obaviti. „Dekretom se ne može ostvariti projekt jer je papir jedno, a osoba drugo" – naglasila je predavačica pripovijedajući i o tome da redovništvo, za razliku od braka, nije nastalo na afektivnoj razini pa i ne daje toplinu i snagu koju može dati obitelj, mada se subraća u samostanima itekako mogu snažno povezati. „Motiv redovničkoga života je u tome da je u redovništvo pozvao netko drugi. Bog" – naglasila je dr. Gašpar podsjećajući na to da odlukom za život u samostanu nije jednostavno prihvatiti da će ti netko drugi planirati budućnost, određivati gdje ćeš živjeti i što raditi. „Ali znamo i to da Bog nikada ne ide izravno, već uvijek preko ljudi što redovnice i redovnici uvijek trebaju imati na umu" – rekla je dr. Gašpar zaključivši da zajednički život u istom prostoru ne znači da zajednica živi pravo samostansko zajedništvo, već da se zajedništvo gradi jedino Božjim duhom i na način da se osobi ne oduzme individualnost.

Zatim je, u koncelebraciji s više redovnika, misno slavlje predvodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, a propovijedao je predsjednik Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica o. Vinko Mamić. U propovijedi je o. Mamić govorio o osjećajima te podsjetio na sv. Pavla koji je pozivao na to da se ne izaziva emocija ljubomore. „I svoje odluke temeljimo na emocijama, kad mladi odgovaraju na poziv također su uključene emocije. Zato je emocionalna inteligencija veoma važna" – naglasio je dr. Mamić te rekao da su osjećaji naša pokretačka snaga, da ih zato ne treba potiskivati, već da ih treba usmjeravati, odgajati jer emocije često znaju pobijediti spoznaju. Propovjednik je rekao da današnji mladi kao da nisu dovoljno emocionalno inteligentni jer su mnogi o nečemu ovisni. „Evanđelje daje odgovor i našim redovničkim zajednicama. Ako nemamo osjećaja, proći ćemo pored bolesnika, a 'Samaritanac' će se zaustaviti. Biti drugačiji danas znači pokušati se međusobno razumjeti. U tome ne pomaže inteligencija, već osjećaji koji moraju biti u simetriji s razumom, a razum u simetriji s Bogom" – istaknuo je dr. Mamić zaključivši da duhovni život mora uključivati kategorije razumjeti, prihvatiti, doživljavati. Na kraju mise provincijal Hrvatske dominikanske provincije o. Anto Gavrić zahvalio je nadbiskupu Barišiću na predvođenju mise te na cjelokupnoj potpori redovništvu te je zahvalio o. Mamiću kojemu uskoro istječe mandat predsjednika Konferencije na svoj zauzetosti i ljubavi koju je Konferenciji kao predsjednik darivao.

U popodnevnom je dijelu programa održan okrugli stol o naslovnoj temi Redovničkih dana. Sudjelovali su: s. Nela Veronika Gašpar, o. Vinko Mamić, o. Anto Gavrić i zauzeta splitska vjernica liječnica Danijela De Micheli-Vitturi. Okrugli je stol moderirala predsjednica Udruge za promicanje znamenitih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić" i novinarka Tanja Baran. Sudionici okrugloga stola pripovijedali su o osobnim iskustvima ljepota i teškoća redovničkoga života, o očekivanjima izvanjskoga svijeta od redovništa, o tome kako svjedočiti Boga i djelovati u današnjem svijetu brojnih ponuda a da redovništvom ne zavlada svjetovna duhovnost, odnosno da se ne izgubi redovnički identitet utemeljen na neprestanoj povezanosti s Bogom. Trideseti Redovnički dani završeni su molitvom večernje.

Izdvojeno

01. lipanj 2020 06:08