StoryEditor

Prepoznajmo svoje pozive nadahnjujući se na Božjoj riječi i slijedeći Isusa

Piše PSD.
25. siječnja 2020. - 13:29
biblija

Treća nedjelja kroz godinu (A) - Nedjelja Božje riječi
Božja riječ je zbirka poziva koje Bog upućuje ljudima različitih povijesnih razdoblja i kojima njihovu osobnu povijest želi uključiti u povijest spasenja.

Bog najprije poziva na postojanje sva bića, među kojima je i čovjek, muškarac i žena. Bog je čovjeka učinio na svoju sliku. Zato s njim ima i poseban poziv na zajedništvo, koji u sebi uključuje i poslanje da zemljom upravlja u skladu s njegovim planom ljubavi. Nažalost čovjek nije uspješno odgovorio Bogu na taj poziv. Iznevjerio je Božji plan. 

Ali Bog ne odustaje od čovjeka. On traži i zove čovjeka kako bi mu priopćio svoj novi plan spasenja. Ponovo je čovjek zakazao. Sveto pismo kaže da se Bog pokajao što ga je stvorio. Ali Bog svejedno nije odustao od čovjeka nego Bog poziva Nou, s novim planom spasenja za svijet njegovog vremena. I ponovo se dogodilo da je čovjek iznevjerio Božji poziv. Zato Bog poziva Abrahama, Izaka i Jakova, Josipa i Mojsija, Jošuu i suce, Samuela i Davida, proroke…, a u njima i cijeli jedan narod, s posebnom zadaćom da bude posrednik spasenja za sve ljude i narode.

U punini vremena, s istim poslanjem koje je došlo do svoje završne faze, Bog zove i svoga Jedinorođenoga Sina. Evanđelist Matej njegov poziv dočarava slikom novog Izlaska. Zato u svoje evanđelje nastoji uklopiti sve etape tog puta, od bijega u Egipat da bi spasio život, povratka u Obećanu zemlju, preko vode krštenja koja je simbol prolaska preko Crvenog mora, pustinje koja je simbol četrdesetgodišnjeg lutanja Izabranog naroda, poganske Galileje u kojoj će djelovati i koja simbolizira ulazak u Obećanu zemlju i miješanje s poganskim narodima, do Jeruzalema i konačnog dovršenja svoga poslanje u muci, smrti i uskrsnuću. 

Dio tih Matejevih nastojanja nam je prenijelo današnje evanđelje u prvom dijelu kojemu je u središtu jedan Izaijin tekst o poganskoj Galileji koja će doživjeti prosvjetljenje. No to je samo uvod u ostatak današnjeg evanđelja u kojemu nam evanđelist neizravno progovara i o našem pozivu.

Naš se poziv može prepoznati u pozivu četvorice prvih Isusovih učenika. U njihovom pozivu cijela Crkva i svaki kršćanin može prepoznati obrise vlastitog poziva. Današnje nam evanđelje daje i bitne značajke tog poziva. To je Isusov poziv da ga slijedimo, odnosno da budemo s njim. Taj se poziv u posljednjem dijelu današnjeg evanđelja pretvara i u poziv da budemo poput njega. A to znači da i mi, u svjetlu načina na koji je Isus živio svoj poziv u poganskoj Galileji, trebamo biti oni koji će druge poučavati i propovijedati im Kraljevstvo. I oni koji će ga pokazivati na djelu.

Bitno obilježje svakog svetopisamskog poziva, što je Isus osobito posvjedočio svojim pozivom, je služenje drugima. To bi trebalo biti i bitno obilježje poziva četvorice, a u njihovom pozivu i poziva Crkve i svakog pojedinačnog kršćanina. 

Papa Franjo piše mladima u posinodoskoj apostolskoj pobudnici 'Christus vivit' da nas „Gospodin poziva da sudjelujemo u njegovu djelu stvaranja – a ja u svjetlu poziva četvorice prvih učenika u kojemu prepoznajem i obrise našeg kršćanskog poziva i poziva Crkve dodajem i poziv da sudjelujemo u njegovu djelu spasenja – i dajemo vlastiti doprinos općem dobru služeći se darovima koje smo primili“ (CV, 253). 

Netko će, većina, to ostvariti pozivom na život u braku i obitelji, drugi svojim radom u veoma velikom spektru različitih mogućnosti koje neće za cilj imati samo osobnu korist i bogaćenje, nego će u vidu imati služenje općem dobru, neki pozivom na osobito posvećenje, opet ne zbog sebe samih nego zbog služenja posvećenju drugih. Važno je da svatko od nas prepozna svoj način. I da ga živi strpljivo i predano, nadahnjujući se na Božjoj riječi i slijedeći Isusa, da bi bio s njim i da bi bio poput njega.

mons. Mate Uzinić
biskup dubrovački

Izdvojeno

13. kolovoz 2020 13:07