StoryEditorOCM

sat botanike na kozjaku‘Doktor za biljke‘ naučio nas je koja je vrsta prirodni toaletni papir, koja rješava loš zadah, a koja nikako ne bi smjela završiti u tanjuru

Piše Jasenka Leskur Staničić
22. ožujka 2022. - 11:01

Kad sam išla u “Mosorovu” planinarsku školu, iskusniji bi napomenuli – ne zaboravite uživati u planini, stanite, dignite glavu i pogledajte malo u daljinu!  Guštajte u trenutku, u tom pogledu s visina!

Treba se toga sjetiti kad korak po korak, pa satima, gledaš preda se da ne ugaziš ukrivo u mosorsku ili biokovsku škrapu, očima tražeći gdje je iduća markacija. A još je kompliciranije ako planinarenju dodaš znatiželju prema biljkama koje vidiš usput, a priroda se budi. Pa kad ćeš se onda popeti gore?

Ali tako je baš ispalo – nakon radionice o prepoznavanju jestivog bilja s dr. sc. Striborom Markovićem, mag. pharm., više nismo bili isti.

Mišanca, šparoge...

Ubacio nam je “bug” i, nakon što smo se spustili s Kozjaka, više ne možeš proći pokraj kadulje, šafrana ili maslačka a da se ne sjetiš njegovih riječi, što je sve rekao o njima.

Radionice s njim su preko Planinarskog društva “Gojzerice” bile rezervirane unaprijed kao da čekaš snimanje magnetskom rezonancijom, dijelom zbog toga što Stribor – tako smo ga zvali, bez persiranja i titula, u planini su svi samo planinari – ima jednu odanu fejsbučku sljedbu od desetak tisuća pratitelja koji, očarani, čitaju njegove tekstove o biljkama kao dragocjeno štivo puno zanimljivosti i znanja.

A dijelom i zbog toga što u ovo doba godine raste interes za “divljim zeljem”, “mišancom”, šparogama, omiljenim dalmatinskim proljetnim obrokom. Šetača sa zadatkom, koji traže ručak, sad ima napretek.

image

Stribor uživa

Marija Paro

I tako – stalno isti prizor. Stribor stane pokraj nekog izdanka iz zemlje, a mi svi, blaženi u neznanju, gledamo u njega i čekamo. Ko dječica svoju pričicu prije spavanja.

Naučili smo svašta. (A zaboravili još više, rekla bi Arijana Čulina u svojoj stand-up komediji.)

image

Šafran ima tri prašnika, a mrazovac šest - i to je ta razlika

Marija Paro

Da šafran koji raste po planinama nije onaj koji stavljamo u rižot, taj se sadi. Da ga po žutim prašnicima razlikujemo od otrovnog mrazovca, da bršljan nije otrovan, iako ga se takvim smatra zbog brkanja s “poison ivy”. Da biljke promijene boju i porumene kad su u stresu, da pčele drugačije vide cvijet nego mi... Da čovjek ima 25 receptora za gorki okus u tijelu, miš 35, a neke žabe 52. Dupini ga nemaju.

image

Što li je ovo?

Marija Paro

Neke će nam stvari zauvijek ostati važne jer... što ako trebate toaletni papir u prirodi?

– Divizma, odnosno divizme imaju široke listove vrlo ugodnih, mekanih dlačica. Na izložbi o zahodima u Parizu divizma ima počasno mjesto – nekoć su listovi divizme bili toaletni papir prije toaletnog papira, jer nisu grubi, imaju fine dlačice koje čiste i lako rastu u rozeti oko biljke. Doista se nekoć i sadila u blizini zahoda – ispričat će Stribor, na sveopće čuđenje.

image

Divizma - nadasve ugodna i mekana

Marija Paro

Ako u planini treba zapaliti vatru, ispeći kobasicu, skuhati čaj, a ne ide nam od ruke, treba se osvrnuti oko sebe i očima potražiti pojedinačne čupave grmiće na koje, zapravo, često nailazimo.

image

Dalmatinske "hepo kocke"

Marija Paro

– Euphorbia spinosa, trnovita mlječika, zovemo je u šali “dalmatinske hepo kocke”. Trnovita mlječika, kao i druge mlječike, nije jestiva ni ljekovita, a njihov mliječni sok iz svježe biljke može iritirati kožu i oči. U suhom stanju preko zime lako je vidljiva poput suhih grmića. Oni se lako pale i zato se i danas koriste za potpalu vatre – dobivamo poduku, a suhi grmići vizualno ne mogu parirati jednoj drugoj mlječiki, čiji cvijet privlači svojom ljepotom.

image

Velika mlječika, lijepa i opasna kad se bere

Marija Paro

Velika mlječika toliko je privlačna u dalmatinskom kršu da bi je netko poželio i ubrati i tako – završiti na Hitnoj pomoći. Posljedice nisu bezazlene, oporavak traje dva, tri tjedna.

– Iritacije su glavni problem.

A ako imate zadah?

Ako prekinemo stabljiku mlječike, mliječni sok iritira kožu, pogotovo ako rukama obrišemo osjetljivu kožu lica. Također treba biti oprezan – rutvica je fototoksična. To znači da ako je dotičemo i sok dođe u doticaj s kožom, pod utjecajem UV zraka nastat će tzv. fototoksična reakcija, u kojoj strada naša DNK i nastane upalna reakcija. Čak i uz primjenu protuupalnih lijekova, proces zacjeljivanja traje dugo – slušamo Stribora s posebnom pažnjom, jer, gle – kome trebaju takve avanture?

Vrlo brzo oraspoloži nas priča o tome kako je u davna vremena kao razlog za razvod braka mogao biti naveden loš zadah iz usta kod ženika, ma kako bogat bio, a spas je bio u jednoj biljci:

– Tršlja, mastika, Pistacia lentiscus – pokazuje nam rukom Stribor Marković.

image

Tršlja je dobra za želučane smetnje

Marija Paro

– U Dalmaciji je skoro pa grm-korov koji možda i ne volimo. No iz zrelijih, starijih malenih stabala i grmova tršlje zarezivanjem kore dobiva se smola, slično kao što se dobiva i slavni tamjan. Koristila se od doba stare Grčke i najpoznatija smola dolazila je s otoka Chiosa. Na turskom dvoru sultan bi koristio smolu tršlje za osvježavanje daha. Zanimljivo, zadah iz usta može potjecati i iz želuca, a smola tršlje može povoljno djelovati na floru želuca i smanjiti Helicobacter pylori. Neobično je kako je tradicionalno travarstvo u nas ignoriralo tršlju! – veli on.

Još značajniju ulogu u povijesti čovječanstva imao je nekoć – buhač, čija vodena otopina može otjerati uši, buhe. Od doba haranja kuge pa do danas, kad prijeti nuklearni rat (samo ovdje smo čuli riječ “rat” i brzo je zaboravili!), njegovo je djelovanje ostalo važno, samo što se, za razliku od primjera nekadašnje nam države, više ne proizvodi.

image

Buhač - lišće podsjeća na jelenje rogove

Marija Paro

– Buhač je simbol Dalmacije, u kontekstu, što bismo rekli, “industrijskog bilja”. Insekticid buhača bio je pravi europski komercijalni uspjeh i preteča nekim današnjim sintetskim insekticidima. Sada su u upotrebi sintetski, iako u nekim zemljama, poput Kenije, buhač stvara još više aktivnih tvari.

Čuvajte se mađarskog mrazovca

Što nikako ne bi smjelo završiti u našem pjatu?

– U vrlo rano proljeće listovi mađarskog mrazovca doista su najopasnija moguća zabuna. Listovi su duguljasti i uvijek imaju dlačice na rubu. Srećom, mađarski mrazovac relativno brzo nestaje i cvjeta krajem zime. Dok neki drugi kontinentalni mrazovci nikada ne listaju u isto vrijeme kad cvjetaju, mađarski mrazovac u vrijeme cvatnje ima list. Na kontinentu, list mrazovca u proljeće pak može ljude podsjetiti na list medvjeđeg luka – upozorava Stribor Marković.

Pravi planinar i odustane 20 metara od vrha

Stribor Marković je autor triju knjiga: "Fitoaromaterapija", "Priče iz šume Striborove" i "Striborova ljekarna". U suradnji s Farmacia ljekarnama niz godina vodi farmaceutsko savjetovalište u Ilici u Zagrebu, gdje su biljke ili mikronutricija jedna od tema.

Docent je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci – kolegij Farmaceutska botanika, konzultant je za farmaceutske tvrtke, provodi edukacije, najčešće medicinskih djelatnika. I planinar je.

– Postao sam planinar jer volim poglede i planine, a kako volim i botaniku, dvije ljubavi odlično se preklope. Planinska flora je intrigantna i uvijek se nađe nešto novo i zanimljivo ili se sretnu stari biljni prijatelji. Uz Split me vežu prijateljski odnosi, ali i daleka genetika. Potpuni sam "mješanac", a jedna baka bila je Dalmatinka.

S Planinarskim društvom "Gojzerice" vezan sam preko Marije Paro, koja je ne samo dobra organizatorica, nego je planinarka dušom i ima entuzijastičan tim. Veliki životni uzor mi je Lola iz "Gojzerica", čovjek s kojim se može šutjeti satima, a da sve bude rečeno.

Volim društva koja nisu postala turističke agencije, premda poštujem sve oblike djelovanja, pa i planinarski turizam. "Gojzerice" imaju razuman tempo, a planinarsko društvo propada kad tempo za osvajanje cilja ubije uživanje u samom putovanju. Da citiram svoju sestru Moranu, postaneš planinar kad odustaneš zadnjih 20 metara od vrha, svjesno i s namjerom i ne zbog umora, a svejedno uživaš. Tada si shvatio puno toga što planinarenje doista jest – kaže.

image

Stribor Marković

Marija Paro
image

Krvara, okusa između lubenice i krastavca

Marija Paro
image

Divlji poriluk

Marija Paro
image

Čepljez jestivih podanaka, krumpir prije krumpira

Marija Paro
28. studeni 2022 16:55