StoryEditor

invazivna vrstaPajasen ili smrdelj - kako ga se riješiti? Borba je izrazito teška jer ima veliku sposobnost regeneracije, no postoji način za suzbijanje

Piše Edi Družetić, agronom
14. travnja 2022. - 11:29

Poštovani,

u zadnje vrijeme primjećujem uz međe, na rubovima parcela, ne samo maslinika, pojačani razvoj drva koje uobičajeno nazivamo „divlji orah“ ili „smrdljivi orah“. Vjerojatno je toga bilo i prije, ali dok se okolina njiva i nasada redovito održavala, a živice ili korune su bile posječene, svo to grmlje je bilo držano pod kontrolom. Ta stabla smo tada znali viđati pojedinačna, ali danas se sve više šire i istiskuju dosadašnje uobičajeno raslinje. Čini mi se da im i iz žila izrastaju mladice, sve naokolo, daleko u krugu oko stabla. Ne smeta im ni suša ni kameniti teren, imam dojam da koliko ih više kosim i siječem toliko bolje izrastaju nove mladice. Čime da suzbijem njihovo širenje, jer imam dojam da se agresivno širi na ovim našim primorskim terenima i ima li to drvo neku upotrebnu vrijednost?

Siniša, Pula

ODGOVOR:

Radi se o drvu zvanom pajasen (Ailanthus altissima S.), u narodu zvanom još i kiselo drvo, smrdelj, bogač, rajsko drvo i dr. U Europu je doneseno u 18. stoljeću s područja Kine kao ukrasno stablo, ali kako se veoma uspješno i agresivno širi, danas ga nalazimo posvuda u području uzgoja maslina, a i više prema unutrašnjosti.

Uspijeva na gotovo svakoj vrsti tla, raste brzo i snažno, a nema nametnika koji bi ga napadali.

Za razvoj mu treba puno svijetla, otporno je na sušu i zagađenja, a dobro podnosi visoke temperature i zaslanjenost tla, ali također i niske temperature (do -20 °C). Idealno je za naše primorsko područje.

Stablo izraste u visinu preko 20 metara, dvodomna je biljka, tj. postoje muška i ženska stabla. Muška cvjetaju u kasno ljeto, imaju brojne male cvjetove jako neugodnog mirisa. Jedno stablo može proizvesti ogroman broj lako klijavih sjemenki (preko 300.000), koje se šire vjetrom, vodom i pticama, a ima izrazito agresivno širenje i mladicama koje rastu iz korijena.

Ujedno mu korijen luči tzv. alelopatske spojeve koji djeluju depresivno na razvoj korijenja ostalog bilja u okolini, osvajajući njihov prostor za vlastiti razvoj. Poznato je da se slično ponaša i dobro poznati domaći orah, koji su ljudi na selu, iz toga razloga, uvijek sadili dalje od ostalog voća.

Pajasen je svrstan u veoma invazivne vrste koje potiskuju autohtonu floru, a nema gotovo nikakvu gospodarsku vrijednost. Istina je da može smanjiti eroziju tla svojim jakim korijenjem i da je medonosan, ali koju to ima vrijednost kada mu drvo nije dobro niti za loženje?

image

Pajasen (Ailanthus altissima S.)

Shutterstock

Stoka ga ne jede jer mu lišće sadrži neke otrovne spojeve, a može izazvati alergijske reakcije samo od dodira na koži ljudi i nekih životinja.

Suzbijanje pajasena je izrazito teško i zahtjevno jer ima veliku sposobnost regeneracije, što suzbijanje pretvara u višegodišnju borbu uz nesigurne rezultate.

Mehaničko otklanjanje, paljenje, sječa i iskapanje, u praksi daje slabe rezultate. Izvjesnog učinka bi imalo piljenje čitavog nadzemnog dijela te stalna sječa ili košnja tek izniklih mladica, sve dok se korijen potpuno ne iscrpi.

Ne postoji jedna mjera kojom ćemo se riješiti pajasena u kratkom roku, zadovoljavajući rezultat nam mogu dati kombinacije korištenja herbicida i mehaničkog uklanjanja.

Pri tome se herbicid unese pod koru svakog pojedinačnog stabla, tako da se kora jednostavno poprečno zareže, malo nadigne od drva i tu nalije herbicid. Jednim tretmanom nećemo uništiti pajasen, bit će potrebno nekoliko ponavljanja.

Ovaj način može zadovoljavati samo kod malog broja stabala, a budući da on izrasta u gustim skupinama, boljom se mjerom pokazalo suzbijanje kombinacijom piljenja i premazivanja panjeva koncentriranim herbicidom te prskanjem po lišću mladih izniklih izbojaka.

Nakon rezanja, tj. sječe stabala, koncentriranim herbicidom se premazuju panjevi, što smanjuje usisnu moć korjenova sustava i odgađa regeneraciju. Premazivanje je potrebno obaviti odmah (unutar nekoliko minuta) nakon rezanja stabla i sve to pokriti najlonom i zavezati. Pokrivanje najlonom je veoma važno jer to sprečava sušenje panja, a time i bolje upijanje herbicida.

To je najbolje raditi tokom ljeta tako da do jeseni izrastu novi izbojci koje ćemo tada poprskati jer je herbicid tada najdjelotvorniji.

Izbor preparata je mali: Tordon 22K ili neki na bazi aktivne tvari glifosat (Total TF, Ouragan system ili sl.) s time da je Tordon dopušten za korištenje samo od strane profesionalaca, a glifosat je uskoro pred zabranom.

23. srpanj 2022 17:06