Malo je vina i vinskih sorti koji imaju povijest i priču kao malvasija dubrovačka. To je dragocjeno vino Dubrovačke Republike, o kome u tamošnjem arhivu postoje brojni dokumenti stari i 600 godina. Malvasijom dubrovačkom Dubrovčani su darivali samo najveće prijatelje i najveće neprijatelje.
Podmićivali su njome begove, gospodare susjedne im Bosne, a kako oni kao muslimani nisu smjeli alkohol, malvasija dubrovačka je bila takvo vino da su je smjeli piti kao medicinu. U arhivima je ostalo zabilježeno da ga je pila na dan svoje zaruke Cvijeta Zuzorić i govorila da je to vino za bogove.
Prvi spomen ovog vina je u arhivima iz daleke 1383. godine kada poslanik bosanskog kralja Tvrtka I Kotromanića traži dozvolu od Velikog vijeća za kupnju jedne bačve malvasije. Malvasija dubrovačka bila je protokolarni knežev dar gostima Dubrovnika.
Ostalo je u arhivima zabilježeno da je milanski kanonik 1484. godine prošao kroz Dubrovnik i izvijestio da je malvasija dubrovačka bolja od one s Krete. To vino u Republici nije bilo u slobodnoj prodaji i mogla ga se kupiti samo određena količina bez obzira koliko novca kupac imao.
A je li malvasija dubrovačka stvarno Dubrovkinja, Konavoka? To nitko ne zna. Možda jest, a možda i nije. Genetska istraživanja utvrdila su da malvasija dubrovačka nije od roda svih onih malvazija po svijetu što su došle iz Grčke, iako se dugo i u Dobrovniku mislilo tako.
Loza koja nosi isti genski kod kao malvasija dubrovačka raste na još samo nekoliko mjesta na svijetu: na Liparima, na vulkanskom otoku Lanzarotte na Kanarskim otocima, u jednom selu u blizini Barcelone te na Sardiniji.
Na tim mjestima znaju je pod imenima malvasija delle Lipari, malvasija di Sardegna, malvasija Lanzarotte... Svuda je nježna, krhka sorta i svuda su njena vina rijetka i dragocjena. Na kojem je od tih mjesta točno rođena nitko ne zna.
Nježna i ranjiva
Kako bilo, stoljećima su trajali slava i život malvasije dubrovačke, a onda su je sredinom i krajem prošlog stoljeća, u vremenu rodnih sorti malvasije dubrovačke, skoro nestalo iz konavoskih vinograda. Bila je prenježna, preranjiva, preosjetljiva na bolesti i po trsu davala malo grožđa. Spasili su je u zadnji čas. Konavljani koji su pamtili, shvatili su da je u pitanju dragocjeno vino, povijesno blago.
Tako je poznati konavoski vinar Andro Crvik (na slici iznad) još tamo 1996. godine, prvi u novim vremenima posadio veću količinu malvasije dubrovačke, 1600 loza u svom konavoskom mjestu Komajima.
- Cijeli život sam u poslu oko vina, od 69. do 77. sam radio u vinariji Kolić Dubrovački podrumi u Komolcu koja je bila jedina vinarija na području ove regije. Još tada sam na određeni način sudjelovao u proizvodnji toga vina, znao sam što je to, da je različita od drugih sorata, da je originalna. Tako da kad sam se prihvatio da budem privatni vinar, bilo je logično s obzirom da smo na području Konavala da se prvo prihvatim malvasije dubrovačke.
Prisjetio se Andro i da je 1979. godine na nivou države na Institutu za jadranske kulture u Splitu napravljena „Zaštita geografskog porijekla čuvenog vina dubrovačka malvasija“.
- Na Institutu su tada mr. agronomije Andro Tomić i dr. Petar Maleš zajedno napravili zaštitu dubrovačke malvasije – ističe Crvik.
Veliki novi život malvasije dubrovačke počeo je s projektom revitalizacije malvasije dubrovačke Agronomskog fakulteta iz Zagreba, a na inicijativu danas poznatog konavoskog vinara i zaljubljenika u malvasiju dubrovačku Nike Karamana. U projektu su bili angažirani profesori sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta dr. Edi Maletić, dr. Ivan Pejić, dr. Jasminka Karoglan Kontić i dr. Nikola Mirošević te Državni arhiv u Dubrovniku.
Niko Karaman posadio je na pet hektara 2002. godine vinograd malvasije dubrovačke. Sa svojim prošekom od malvasije dubrovačke berbe 2007. Karaman je osvojio titulu prvaka svijeta 2009. godine na natjecanju Svijet Malvazije – Vinistra 2009.
Oranž verzija
Danas je malvasija dubrovačka ponovno prava princeza Konavala i najveći dar koji ćete dobiti u Dubrovniku. Ima više proizvođača malvasije dubrovačke u Konavlima. Rade je Niko Karaman, Andro i Petar Crvik, Dubrovački podrumi, Božo Metković, Ivo i Zvonko Miljas... Svim vinarima koji se njome bave zajednička je posebna zaljubljenost u tu sortu i vino.
Crvikovi i Božo Metković s njom su već osvajali prestižne medalje na Wine challengeu, na domaćim natjecanjima priznanja je ne mogu zaobići. Andro Crvik je taj poseban odnos prema malvasiji prenio i na sina, talentiranog mladog vinara 28-godišnjeg Petra.
Uz vrhunsku suhu malvasiju u boci 0,7, u njihovom podrumu postoji i malvasija dubrovačka buteljirana u magnum, ali i nešto posve novo. Petar Crvik je napravio i danas modernu oranž verziju malvasije dubrovačke. Ne volim oranž vina, ali ova mlađeg Crvika mi se baš dopala. Gusta, jantarna, moćnija. Kako ju je napravio?
- U bačvu od 500 litara smo ubacili cijeli masulj i zatvorili bačvu i to je unutra fermentiralo na vlastitim kvascima, nakon toga, ona se konstantno miješala, okretali smo je, masulj je bio skupa sa vinom slijedećih 8 mjeseci i nakon toga smo je otočili, izbacili taj volumen masulja i mjesto njega dodali običnu malvasiju. Kao takva pomiješana je odležavala u bačvi još 4 mjeseca i onda smo je flaširali bez filtriranja i to je to. Lani smo je izbacili prvi put na tržište pod imenom Blasius, po svetom Vlahu. I otac je bio jako zadovoljan kad je probao – veli Petar.
Prođirali smo Konavlima tog poslijepodneva pa otkrili još jednu vrhunsku malvasiju dubrovačku u selu Kraljeva kod oca i sina Ive i Zvonka Miljasa. Sin je enolog, ali oba su jednako zakačena na malvasiju. „Zanimaju nas samo autohtone sorte, to nam je najveće blago, a malvasija dubrovačka je specijalno, posebno vino, turisti ne mogu vjerovati kad im ispričamo njenu priču“, veli Zvonko Miljas.
U Konavlima malvasije dubrovačke danas ima oko 70.000 boca.
Zavladala restoranima
Vinar, maslinar i poduzetnik Božo Metković iz Molunta također je infišao u malvasiju dubrovačku. Po njoj, baš lijepoj malvasiji sam ga prije dvije godine i zapamtila na festivalu vina u Esplanadi.
- Malvasija dubrovačka je zavladala dubrovačkim restoranima kako i treba – kaže nam.
- Bilo mi je veoma drago da se priča sa malvasijom raširila, međutim nije je bilo dovoljno. Počeli su prije mene drugi kolege vinari, ali sam vidio u svoju priliku u svojoj verziji malvasije. Inače volim eksperimentirati i neke nove izazove... Može se reć da je ona najkompliciranija sorta od svih bijelih sorti i u vinogradu i u podrumu, onima koji je rade treba stvarno dignut spomenik jer je osjetljiva i mušičava, nekad rodi, nekad ne rodi, veoma malo grožđa loza daje... Nekolicina nas radi tu sortu u Konavlima, učimo se na greškama, ne možete je miješati s drugim sortama jer si je onda upropastio. Radimo je sortnu i prepoznatljivu. Dok budemo držali njenu čistoću, bit će odlično.