istinski hedonizam Dalmatinska zagora još uvijek čuva stare gastronomske tajne, Veljko Barbieri priča priču neugaslih ognjišta i donosi četiri tradicionalna recepta Veljko BarbieriKužina Vruće proljetne i izmaglice ranog ljeta obvijaju ilirske gomile i gradine koje stražare u susjedstvu kasnijih rimskih gradova i logora, poput Burnuma kod današnjeg Benkovca, Tilurija kod današnjeg Trilja ili municipija Novae kod Runovića. Srednjovjekovne utvrde prvih hrvatskih knezova, kraljeva i velikaša nadvisuju današnje prijestolnice zaleđa od Obrovca i Benkovca, preko Drniša, Knina i Sinja, sve do Vrgorca i Imotskoga. Jedne su okrenute planinama, druge slivovima velikih rijeka, a treće, temelja od nanizanih neprekinutih vremenskih slojeva, očuđujući su svjedoci kojima se oduvijek čini da je vrijeme stalo i da nikada nije bilo, niti će biti drugačije. Mnoge od onih bližih moru okružene su divljim maslinicima, dok u unutrašnjosti, ispod gomila i srednjovjekovnih grobišta, još iz pogrebnih žara sjaje koštice vinove loze, posebno masline, kao uzdarje vremenu ...