StoryEditor
NovostiPriča s Brača

Tekuće zlato bez kojega život ne bi bio tako lijep

Piše PSD.
27. studenog 2015. - 16:46
maslina3-151009

Iako narod kaže da se od poljoprivrede teško može živjeti, neki ipak u tome uspijevaju. Tako oni koji vole zemlju mogu u potpunosti preživjeti od prirode i njenih plodova. To zna i Kruno Cukrov koji se 2013. iz Zagreba vratio na svoju djedovinu na otok Brač i danas proizvodi maslinovo ulje imena Muzej uja.

– Ljeta sam provodio na Braču, a u Zagrebu gdje sam odrastao uvijek sam o njemu slušao priče o prošlim vremenima, o životu, ljudima, moru, maslinama… pa sami na taj način uvijek bio u doticaju s otokom koji je danas moj dom. Ustvari, vratio sam se svom izvoru – kaže Kruno.

– Kad sam došao u Škrip, najstarije otočno mjesto gdje su moji živjeli, u početku sam prostor stare kamene kuće namjeravao pretvoriti u apartmane, biti u skladu s vremenom. No, na sreću nisam. To je ipak preveliko bogatstvo i ostavio sam ga u izvornom obliku. A to je najispravnije što sam mogao učiniti – kaže Kruno.

- O poljoprivredi sam najviše naučio od punice Ruže Maričić. Ona je znala prenijeti znanje i naučila je suprugu Katu i mene puno i o maslinama koje su danas naš kruh – kaže.

Uljaru obitelji Krstulović otvorio je pradjed Josip 1864. godine u Škripu, a Krunin djed, po kojemu je on i dobio ime, sa ženom Mandicom ju je nadogradio.

– Nono Kruno u Trstu je kupio najmoderniju prešu koju je jednim dijelom platio u maslinovom ulju. Uljara je radila non-stop, cijeli proces proizvodnje ulja trajao je desetak sati tako da se uljara nije zatvarala ni noću pa je taj prostor bio centar seoskog života – priča.

Mandica i Kruno imali su 10-ero djece i sve su ih othranili upravo maslinovim uljem i onime što se uzgajali na polju.

Uljara je u takvom izdanju radila sve do 1963. kada su se pojavile nove tehnologije, a nakon smrti none Krune sve je stalo s radom dok njegov unuk nije odlučio nastaviti obiteljsku tradiciju pa je tako stara uljara postala muzej u kojoj je i kušaona ulja.

Cukrovi surađuju i sa supetarskom obiteljskom uljarom Arnerić koju vodi Petrito Arnerić.

– Ova godina bila je dobra za masline zbog toplog ljeta, što se vidi i po urodu koji otočani svakodnevno donose u uljaru. Ovdje se još živi od maslina, a nije ni čudo kad se zna da Brač ima najviše stabala maslina u nas, više nego primjerice cijela Istra – priča Petrito i za kraj će:

– Maslina je ka’ mater, a loza ka’ žena.

Što dobro znaju i stari i mladi Kruno i njegova supruga Kate, mladi su ljudi koji razmišljaju drugačije od većine iz njihove generacije. Njima nije na pameti profit, to su ljudi koji su smisao pronašli u nečem drugom i može se reći da žive na najprirodniji mogući način. Sve što im je potrebno proizvode sami i od toga žele živjeti.

Njihove kćerkice Ivana i Jelena rastu neopterećene onime što nameće današnje vrijeme pa tako njihovi ljubimci nisu kompjuteri već stvarna bića poput koze Estere koju je Jelena poželjela za rođendan.

A to je danas ipak rijetkost. Predanost i odanost otoku i maslinicima vidi se u svemu što ova familija radi. Ta iskrenost i ljubav nalazi se u svakoj kapi njihova ulja pa je uživanje u njemu i u društvu ove obitelji neprocjenjivo iskustvo.

Piše: Mateja Domitrović / DOBRA HRANA

Izdvojeno

04. srpanj 2020 06:41