in memoriamOtišao je 'šaptač biljkama', samozatajni Dalmatinac čiju je prirodnu medicinu priznavao cijeli svijet

Tiho, kao na prstima, preselio se pod grobljanske čemprese Slobodan Kolić, samozatajni Pločanin sa splitskom adresom i, siguran sam, najbolji ovdašnji poznavatelj ljekovitih biljaka.

Osobito ljekovitoga bilja Dalmacije, koju je doživljavao i u svojim knjigama i raspravama opisivao kao zlatni rudnik zdravlja blagoslovljen iscjeliteljskom moći kadulje, smilja, ružmarina, lavande, buhača, morskog luka, rutvice, komorača, korijandra, mravinca, ive, vrijeska… koji ovdje, na dalmatinskom kamenjaru, proplancima i mrkintama, mirišu (i liječe) kao nigdje drugo pod kapom nebeskom.

Kolić je, naime, bio vrlo uspješan (ali, rekoh, samozatajan) fitoterapeut, kako se učeno naziva njegov zanat i njegovo poslanje, odnosno travar, kako ljude njegove fele tituliraju u narodu.

No, bio je posve netipičan travar koji se čak i svojim izgledom urbanoga gospodina bitno razlikovao od kalupa po kojem se travara ("hajdučkog terapeuta") obično zamišlja – brkatog starca u narodnoj nošnji, daleko od asfalta, računala, interneta.

Ali "svoj" i jedinstven najviše je bio po tome što je službenu, znanstvenu medicinu s potpunim respektom držao temeljem svakoga liječenja, a onu kojoj je posvetio cijeli život – tzv. prirodnu medicinu (što je i naslov njegove bestseler knjige, prve od pet napisanih) – stoljetnim herbarom znanja kojim se može ozbiljno pomoći u liječenju mnogih, pa i najtežih bolesti.

Lajtmotiv Kolićeva života bilo je čovjekovo zdravlje – ima neke sličnosti, pade mi na pamet, između te važne riječi i njegova imena Slobodan; zdravlje i sloboda, hoću reći, slični su po tome što im pravu vrijednost spoznamo tek kad ih izgubimo – a put prema zdravlju gradio je preko biljaka.

Preko trava što ih je neumorno tražio po Mosoru, Velebitu, Promini, Biokovu… i od njih, prosvijetljen znanjem iz "narodnih ljekaruša" iščitanih u bibliotekama franjevačkih samostana, spravljao svoje čajeve i eliksire.

Na račun njihove ljekovitosti uveden je u registre alternativne medicine Kanade, Švicarske, Njemačke, Francuske… a u Kanadi su mu dodijelili i naslov doktora naturalne medicine, osvjedočeni da svojim metodama i pripravcima pomaže u liječenju ciroze jetre, kožnih bolesti, hepatitisa…

Pomoć drugome – to je i inače obilježilo Kolićev život: djeci jedne siromašne splitske obitelji plaćao je troškove vrtića, početkom 90-ih osnovao je Društvo za zaštitu djece (urušeno ratom), tko god mu je pokucao na vrata dobio je i lijek i savjet…

Sad je, eno, na rajskoj livadi, pod čempresima. Gdje bi drugo i otišao dobri "šaptač biljkama".