Prvi prizori koji će vam zaokupiti pozornost kada tijekom kolovoza dođete u Peračko Blato su ogromne količine smokava koje se suše ispred kuća. Peračko Blato je poznato po velikoj količini suhih smokava koje ovdašnji poljoprivrednici proizvedu svake godine, a zbog iznimne kvalitete tražene su i izvan granica Hrvatske.
Jedan od onih koji ih proizvode "otkad zna za sebe" je Željko Krstičević. Navikli smo da se poljoprivrednici uvijek na nešto žale, ali Krstičević kaže da je ova godina dobra za smokve, on ih planira osušiti oko 1,5 tona, što je, pak, gotovo dvostruko manje od količine koji će osušiti njegov brat Mladen.
"Bilo bi još bolje da nas brdo nije izdalo. Urod na smokvama zasađenim na brdskim predjelima je manji zbog velikih i dugotrajnih suša koje su nas zadesile. Kiša koja je pala 13. kolovoza nam je pomogla, ali ona koja je pala tri dana kasnije nam je uništila jednu od najvećih berbi", kaže Željko, no urodom i kvalitetom je zadovoljan, u što smo se i sami uvjerili.
Nije ovo lagan posao i treba puno ruku. Zato baki Jani svesrdno pomaže mali Adrian, a tu je i zet Luka i kćerkina prijateljica Anđa. Sve mladi ljudi, koji smokve prevrću da se bolje osuše. I naglašava Željko jedan pozitivan trend koji garantira da će smokva na ovom području još dugo trajati.
Naime, sve je više zasađenih stabala i sve se više mladih ljudi uključuje u poslove vezane uz branje, sumporanje, sušenje, sortiranje, pranje i pakiranje. Željkina obitelj ima registriran OPG i, osim prodaje suhih smokava, nude razne proizvode poput marmelade od smokava, suhog kolača od smokava i sl. I nisu jedini.
Za razliku od doline Neretve, gdje ptice prave velike štete na nasadima smokava, Peračko Blato, Baćina i okolna mjesta nemaju tih problema. No, ovdje su stabla stara 40-50 godina izložena napadu crvotoča, uslijed čega propadaju. Jedan dio uzgajivača smokava vadi ga pomoću žice, sa mjesta na stablu koje je vlažno ispod kore, ali to je zahtjevan i dugotrajan posao.
Iako se kroz stoljeća ova drevna voćna kultura, koja je othranila brojne generacije, uglavnom brinula sama o sebi, npr, njen korijen može ići i 50 metara od stabla, i nikada je nije trebalo polijevati zaštitnim sredstvima, sve govori da je došlo vrijeme i za to.
Premda nema potpuno točnih podataka, struka pretpostavlja da je na području Grada Ploča pod smokvom zasađeno dvadesetak hektara, a na području Dubrovačko-neretvanske županije oko 140 hektara.
Smokva je, uz vinovu lozu, zaštitni znak ovoga područja. Kao jedna od najstarijih suptropskih voćaka, o čemu svjedoče brojni reljefi, slike i nadgrobni spomenici staroga Egipta, četiri tisuće godina prije Krista, smokva se, kako se vjeruje, iz južnih dijelova Perzije i Sirije, preko Sredozemlja, kroz stoljeća, prenosila na sve kontinente, pa je tako dospjela i u naše krajeve. Vjeruje se da su je u ovo područja donijeli Feničani, a Dioklecijanov edikt iz 301. godine pokazuje da se ona uzgajala u Dalmaciji prije Krista.
Stariji ljudi iz Pline i doline Neretve još se sa sjetom sjećaju vremena kada je, prije Drugoga svjetskog rata, ovdašnja suha smokva, u drvenim paketićima, završavala na stolovima političkih elita u Londonu, Beču i drugim europskim metropolama. O njenoj kaloričnosti svjedoči i činjenica da su stari ljudi cijeli dan obavljali teške poslove na polju, hraneći se isključivo suhim smokvama.
I dok najveći svjetski proizvođači smokava, Italija, Turska, Grčka, Alžir, SAD, Portugal i Španjolska nastavljaju borbu za dominaciju na svjetskome tržištu, u našoj zemlji smokvarstvo je postalo sporedna djelatnost.
Taj trend započeo je još u bivšoj državi kada je broj stabala smokava sa milijun i sedam stotina tisuća u pedesetim godinama prošloga stoljeća, pao na milijun i dvjesto tisuća neposredno prije Domovinskoga rata, od čega preko osam stotina tisuća u Hrvatskoj, a proizvodnja sa 21 500 tona na oko 11 tisuća tona.
Danas je gotovo nemoguće doći do podataka o broju smokava i prinosima, ali se zna da je prije 30-ak godina u Dalmaciji, po broju stabala prednjačio Šibenik, sa 220 tisuća stabala, a po kvaliteti smokve dubrovačko područje i dolina Neretve.
Težak i zahtijevan posao udaljio je mlade ljude od smokvarstva, ali, sudeći po trendovima iz Peračkog Blata, možda budućnost donosi bolje vrijeme ovoj drevnoj kulturi.