Ma stvarno nisam normalan, pomislio sam, jer kao da sam ovdje u Skradinu na izlasku s autoceste u zraku omirisao domaću mesnu juhu. Puhalo je jako jugo, što i nije bilo čudno u prvoj sedmici studenog, a opet ja sam ćutio i mirisao juhu. Miris mi je bio sve intenzivniji kako sam se spuštao niz Skradinsko polje do uljare Drage Laće.
Pred uljarom ni svita, ni automobila, ni buke strojeva koji prerađuju masline, tek kamion sa strane kod ulaza. Pun, na prvi bih pogled kazao, komine. A onda na drugi pogled vidim to nije maslinina komina. Velika okrugla, još sva u bijelom dimu na karioli iz uljare dopremljena masa izgleda kao veliki hokejaški pak ili kao velika torta. I onog je mirisa, čujem ga opet, mirisa juhe, koji me evo proganja već kilometrima.
Gledam u uljaru Laća, s desne strane strojevi za preradu maslina ne rade, na ventilima na jednom od strojeva, na suncu se presijava velika paukova mreža, očito već se duže vrijeme ništa nije prerađivalo.
A tik do strojeva, pa i uz zidove uljare, sva sila velikih bijelih punih pamučnih vreća. Do njih dva inoks kotla visoka preko dva metra iz kojih se pari i širi onaj neodoljivi, aromatični miomiris. Na dnu kotlova u stakleni se spremnik taloži ulje zlatne boje. A Drago Laća posebnim pravokutnim metrom premjerava to uzbukano tekuće zlato.
- Ne, to nije maslinovo ulje, to je ulje od smilja. Sve što vidiš sada u uljari to je smilje, koje evo u kotlovima, s pomoću i ostalih uređaja koji su instalirani van uljare, destiliramo i dobivamo ovu dragocjenost. Tržna je vrijednost ulja od smilja oko 10 tisuća kuna za litru, pa sam evo ovako radeći sa tim eteričnim biljem nekako ublažio tugu zbog maslina. Ta ja sam evo u uljari preradio tek lanjskih 5%, kakvih 60-ak tona maslina.
Umjesto da u ovo vrijeme ovdje sve vrvi od ljudi i maslina tek evo moji dečki Đani Lazar i Velibor Trobonjača i ja “cijedimo“ smilje, a strojeve za masline smo zaustavili još prije Dana mrtvih. Jer sve je bilo gotovo. I kao da sam znao što me čeka ja prošle godine, koja je bila stvarno sjajna maslinarska godina i zaradilo se, dio sredstava na stranu i ajmo investirati u destilaciju eteričnih ulja.
Na sve strane intenzivni miris smilja. “Ovdje u skradinskom kraju ima smilja na sve strane. No neki gotovo bez glave odlaze i na još uvijek nerazminirana područja, pa bi zbog smilja lako mogli i stvarno ostati bez glave. Zato im govorim: ne srljajte, ima smilja.
I evo donose ga ljudi, Marin Crljen, upravo pristiže“ pokazuje Drago čovjeka, koji iz starog golfa u uljaru donosi dvije vreće.
- A ima smilja, hvala Bogu da ga ima, evo čuvaš malo blago, prošećeš do doca, pa se ubere i može se zaraditi! Ima ga dosta i u mojoj ogradi i šta ću - berem. Jer sa ovakvim malim primanjima, sa ovakvom situacijom u državi kakva jest, jadni mi - čiji smo!? I eto ti, zato svi navalili na smilje, otkupna cijena bome je evo došla i do 11 kuna za kilogram. Pojavili se i berači sa svih strana, došli i meni u moju ogradu, al’ sam ih ja poprašija - zadovoljno sa šoldima u džepu ode Marin Crljen.
laca
