uvježbavanje zajedništvaJakša Fiamengo: Berba maslina - sušta radost

Jeste li se ikada zapitali koje je doba maslini, našoj dragoj zimzelenoj ljubimici, u njezinu životu najdraže, najradosnije? Je li to doba njezina punog cvjetanja? Ili je to možda doba njezina punog uroda kad grane otežaju i vape da ih se obere?

Zbilja, koje je to doba kad ste najpovezaniji s mitskom Ateninom uljikom? Priznat ćete, vrijeme kad dospije do cjelovita zrenja i gotovih plodova svakako je ono kad od vas i vašeg umijeća traži maksimalnu pomoć.

E, baš to doba vašeg punog zauzimanja za nju i njezinu jestivu bremenitost upravo je ono koje vas puni ne samo nekom posebnom radošću (pre)uzimanja njezinih plodova već i masovnim okupljanjem oko njezina drva kao svojevrsnog središta cjelokupnog vegetabilnog svijeta.

Pa, kad smo već - osobito oni starije dobi - odustali od sličnih druženja na pjaci ili rivi, na stadionima i kulturnim priredbama, plesovima i drugim društvenim igrama, ne čini li vam se da je branje maslina doba naše pune socijalizacije? Jedino što se možda u starosti na slični način još nedjeljom i blagdanima okupljamo u crkvama.

A zar nije i maslinarstvo jedna posebna vrst religije, a dan branja maslina neka posebna vrst blagdana, pobožnosti? Zar nije sama berba maslina sušta radost, zajednički rad i ujedno igra bližnjih u kojoj se ne odustaje od smijeha, šala, zezanja, podbadanja, prepričavanja starih zgoda, uspomena na pretke, natjecanja u količini ubranog, demonstriranja tehnoloških inovacija pri branju - svega i svačega?

Uostalom, zar to nije čest motiv i u literaturi, zar se primjerice i čitav Dekameron ne bi mogao ispisati u hladovini kakvog maslinika. U tim trenucima valjda ni samoj maslini nije dosadno - ona sigurno bez toga ne bi bila toliko dugovječna već bi prije vremena uginula u samoći.

Kad se beru masline? Dakako, kad prispiju u punu zrelost ili neposredno pred nju, zavisno od toga kakav plod i za koju namjenu hoćete. Poznato je da je dozrijevanje masline vrlo složen proces, da se odvija postupno i neujednačeno, zavisno od bioloških, kemijskih i fizikalnih mijena.

Mnoge stvari utječu na njezinu kvalitetu i količinu rodnosti, i to ne samo u aktualnom već i u idućem ciklusu vegetacije. Ona iz tla uzima hranjive sastojke i šalje ih u plod u kojem će se pretvoriti u ulje da bi ga mi, zemni, nakon dodatnog istiskivanja iz ploda, svojom konzumacijom vratili materi zemlji i tako zatvorili krug.

Tome je tako oduvijek – čovjek maslinu bere već više od pet milenija, ali ipak, iako je oduvijek njezin prijatelj i korisnik, pa i stvor zaluđen toplinom njezine duše, još nije do kraja ušao u tajnu njezina zrenja.

Ako je jesen topla i sunčana, masline će brže zreti i prije se pobrati, a ako je hladna i kišovita berba će uslijediti kasnije jer joj treba dodatnog sunca za dozrijevanje.

One zelene i još nezrele tvrde su i gorke, ali s dosta antioksidansa. Tzv. šarene masline u fazi sazrijevanja na putu do crne boje dobijaju razne kolorite, žućkaste, crvenkaste i ljubičaste. One su po mnogima i najbolje. Crne su pak masline jako zrele, u njima nema preveć gorčine i zovu ih slatkima, ali su manjkave antioksidansima. Eto kako se čovjek i maslina i u berbi “vole tajno“ i nadopunjuju u potrebama.

Ali, prije svega, veleštovanu uljiku valja obrati! Dakako, na razne načine. Pojedinačno, svakome čovjeku njegovo stablo ili više njih u istoj krošnji. Beru se tako da u staroj (“radnoj“) odjeći posjedneš na granu i bereš ili pak treseš plodove, ali i sa tla pomoću dugih motki, kuka, soha.

Dakako, prvo se po zemlji oko masline postave prostirke ili se pak objese mreže da se sve obrano racionalno “otprve“ skupi. No, svi se ti detalji dogovore na terenu kad se pristupi poslu.

O maslini koja se ne bere može se samo pjevati, ali bi bio grijeh i u naravi je ostaviti neobranom. Kako samo veselo izgledaju površine pod maslinom kad s njih dopire smijeh, hihot i dovikivanje berača!

Kad ono u pomoć s ljudstvom, najčešće ukućanima i ekipom bliskih srodnika i prijatelja, rođaka i inih, stižu ne samo poluge i motke, sohe i svakovrsni rezači, prostirke i mreže, košare i kace, moguće i kakva dodatna mehanizacija, ali nadasve i osjetna količina dobrog raspoloženja, pjesme i zadirkivanja, poneki lijepi pogled, začetak kakve sentimentalne veze. I, naravno, radost dječice koja trčkara uokolo i kompletira arkadijski ugođaj, zaigrani šušur.

Dakako, pri branju uvijek su tu oko vas zujajuće pčele i cijeli orkestri cvrčaka da svemu tome dadu pojačan osjećaj veselja, zabave. A tu su i marende i marendini, dakako, s prigodnim lokalnim delicijama, gradelade i riblje i mesne, sve s pripadajućim mirisima i okusima i sve začinjeno tj. “zamaslinjeno“ s lanjskim uljem, ako ga se još štogod nađe u raspoloživoj “kućnoj radinosti“.

Nisu naodmet ni zdravice, ozbiljne i šaljive, prave i “naherene“, a sve u čast i slavu dobrog uroda i domaćina, kojemu ne nedostaje široke ruke da ekipu berača počasti i u svemu im udovolji, štogod im se pokloni, najčešće u vidu domaćeg maslinovog ulja.

A, zamislite, neki čak namjernici i plaćaju ovakve “egzotične“ doživljaje sudjelovanja u berbi, što za naš turizam i poljodjelstvo itekako može biti zanimljivo.

Sve u svemu, ne zaboravimo, berba maslina je škola dobrog raspoloženja, pravo “uvježbavanje“ zajedništva, a valjda to osjeća i maslina, pa u okusu i količini svojih plodova, da bi uzvratila na pažnji, od sebe daje i više no što je naumila.

Piše: Jakša Fiamengo