Iako je zovu superžitaricom i hranom budućnosti, u domaćim poljima od Slavonije do Prevlake nećete naći – kvinoju. Iz čistog hobija i radoznalosti u pionirski pothvat njezina sijanja, unatoč pomalo sumnjičavim komentarima prijatelja i kolega sa splitskog Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša, upustio se, ipak, mladi splitski inženjer agronomije dr. Branimir Urlić, javnosti odnedavno poznatiji i kao gradski vijećnik stranke "Pametno".
Doktorirao je na raštici i po tome je bilo za očekivati da će mu vrt biti prepun kakvih kupusnjača, ali...
– Baveći se stresom suše i iščitavajući stručnu literaturu, naišao sam na kvinoju, koja je proteinima na razini mlijeka, plus što je prebogata aminokiselinama i ne sadržava gluten. Konzultirao sam sve dostupne izvore i shvatio da je kod nas nitko nikada nije pokušao uzgajati, premda je godinama dostupna u nekim našim trgovinama. Stupio sam u kontakt s poznatim danskim profesorom Erikom Jakobsenom i od njega dobio sjeme koje je on inače sam razvio. I krenuo sam – kaže Urlić.
Za prvu lokaciju odabrao je prije dvije godine Košute kod Trilja i početni prinosi bilo su vrlo pristojni. U drugoj godini otišao je bliže moru, u Gustirnu poviše Marine, gdje su rezultati bili slični, da bi se ove godine vratio na triljsko područje, u sinjsko polje kod Graba.
Unatoč suši kakva se ne pamti, urod kvinoje ne bi trebao podbaciti. Tek je uobičajenu žetvu sa sredine kolovoza pomakao na početak rujna.
– Ona se u Južnoj Americi, koja joj je i postojbina, uzgaja na područjima od slanih pustinja uz more do goleti na četiri tisuća nadmorske visine. U Peruu, Boliviji, Čileu i čitavom nizu zemalja uspijeva u najrazličitijim mogućim uvjetima, tamo gdje je jedina kultura pa i tamo gdje je ima s drugima. Zato sam i bio uvjeren da će uspjeti u Dalmaciji – navodi splitski stručnjak.
U njegovu slučaju pokazalo se da prinos dosta ovisi o kvaliteti sjemena i njegovoj klijavosti. Druga presudna stvar bili su korovi, pogotovo "zloglasna" ambrozija.
– U slučaju da kvinoja nakon sijanja od ožujka do svibnja ima nešto slabije nicanje, usporeni rast nakon nicanja, to je trenutak kada baš kreće i nicanje ambrozije, i ako se dobro ne uskladi, ambrozija je često prevlada – veli.
To ga nije pokolebalo i što je sve više ulazio u materiju, dolazio je do zaključka da se Dalmacija i kvinoja ljube. Vjetar u leđa dale su mu i procjene Ujedinjenih naroda i agencije FAO da će kvinoja postati hrana budućnosti, što zbog svoje prilagodljivosti, što prehrambenih svojstava koji je krase.
U kratko vrijeme, broj od samo osam zemalja koje su je uzgajale popeo se do 75. U Europi, uz Dance, daleko su otišli Englezi, Francuzi, Nijemci, te jug Italije, klimatski posve sličan Dalmaciji.
U cijeloj priči važna je i ekonomska računica.
– Prinosi kvinoje kreću se od dvije pa sve do četiri tone po hektaru, tamo gdje je bilo navodnjavanje. To je golem prinos u usporedbi s nama toliko dragom pšenicom. Cjenovno je razlika ogromna – u jednom trenutku kada se pojavila u nas kilogram je koštao i 120 kuna. Sada se to kreće od 40 do 60 kuna, ovisno o pakiranju, ekocertifikatu. I s takvim cijenama to je neusporedivo s drugim kulturama, pogotovo što je menadžment nasada i utrošeni sati po hektaru na razini pšenice. A njezina je cijena u otkupu dvije kune po kilogramu, ako i toliko bude ove godine – pojašnjava naš sugovornik.
Ipak će reći kako nema šanse da bi kvinoja jednoga dana mogla posve zamijeniti pšenicu, kukuruz i ostale. Prije nego što bi se krenulo u intenzivniji uzgoj, napominje, trebat će provesti još čitav niz studija i dati nužne odgovore na pitanja o načinu sjetve, obradi tla, gnojidbi...
– Svojim sam primjerom dokazao da kvinoja može uspjeti u Dalmaciji. Po mojemu mišljenju, idealne lokacije su sve krške ravnice, od Ravnih kotara do Popova polja. Sve i da imamo odgovore na sva stručna pitanja, najgore bi bilo da svi odreda u jednom trenutku krenemo s kvinojom i ponovimo staru pogrešku da nam potražnja ne prati ponudu – kaže dr. Branimir Urlić.
A na pitanje kada će znati da je do kraja uspio u svom pothvatu zvanom kvinoja u Dalmaciji, kroz smijeh odgovara:
– Pa kada završim u "Plodovima zemlje"!
Usisavačem čisti urod
Kako je prvi u Hrvatskoj krenuo s kvinojom, tako je morao biti i inovator kada je u pitanju njezino čišćenje nakon žetve.
– Uzeo sam jedan stari usisavač i prilagodio ga nacrtima koje sam našao na webu. Moj "stroj" radi na principu da odvaja ostatak od sjemena. Kako se u kutiji stvara potlak, on sjeme vuče na dno. To vam je moderni način vijanja, isti princip kako se nekada radilo žito – objašnjava dr. Branimir Urlić.
Pomažu bubamare
Urliću, iako se to moglo očekivati, nisu u ove dvije godine velike glavobolje zadavali nametnici.
– Jednu godinu bio je napad lisnih ušiju, ali samim tim došle su bubamare, božje ovčice, koje su to dobro riješile. Literatura kada je u pitanju kvinoja i njezin uzgoj u sjevernoj i zapadnoj Europi navodi problem pepelnice, ali ja nisam na nju naišao, kao ni na bolesti. Još jedan prilog, znači, za kvinoju u Dalmaciji – ističe.
U sve se miješa
Quinoa ili kvinoja (pravilno se izgovara – kinua) svestrana je namirnica još od doba Inka. Oni su je zvali "majkom žitarica", iako je ona zapravo pseudožitarica poput heljde i amarantha. U usporedbi s cjelovitim žitaricama sadrži viši udio proteina, a bogata je i magnezijem, željezom, cinkom, vitaminima B i vlaknima. Kvinoja je prilično svestrana, tako da se uklapa u sve dnevne obroke i vrste jela, počevši od toga da se može kuhati u mlijeku, dodatak je juhama, umacima s povrćem i mesom, salatama... Dodaje se i desertima poput keksa, palačinkama, čak i sladoledu.