U zadnjih dvadesetak godina srušene su granice maslinarskih područja. Sada se masline uzgajaju na mjestima na kojima je to prije bilo nezamislivo.
U prvom tjednu travnja bio sam u rezidbi maslina kod obitelji Milaković, mojih prijatelja i kumova na Moseću. Riječ je o planini koja se proteže u dužini od tridesetak kilometara između Drniša i Muća. Nakon vožnje prema Drnišu kod rijeke Čikole skrenuli smo lijevo i prošli kroz naselje Donji Moseć. Strma uska cesta nas je vodila prema Crnom vrhu (739 m nadmorske visine). Nakon petnaestak minuta vožnje prelazimo preko vrha i počinje spuštanje prema južnim padinama planine. Pogled puca daleko prema jugu. U jednom trenutku, tamo negdje u pravcu Šibenika, vidio sam jedan komadić mora. Krajolik uz put je tipičan krš Dalmatinske zagore. Sve je bjelogorica na kojoj se jedva nazire buđenje vegetacije. Prevladavaju uglavnom hrastići, rašeljke i drijen uz nešto škrte trave i mnogo kamenja.
Nakon nekoliko minuta ulazimo u Donji Moseć, mjesto od tridesetak kuća na 600 m nadmorske visine sa živopisnom crkvicom posvećenom svetom Martinu. Zbog te činjenice neupućeni će pogledom tražiti vinograde, ali ih nema. Mještani kažu da ih je u prošlosti bilo. Umjesto toga, uz povrtnjake pažnju privlače maslinici smješteni uz rub sela. Nema toga previše, tek par stotina stabala, ali dominiraju jer je mjesto malo. Masline su mlade, uredne i posađene u redove.
Pamti se 1956.
Maslinarska priča je ovdje započela prije 25 godina kad se moj kum Ivica, pomažući meni u berbi, zaljubio u masline i naravno u maslinovo ulje. Svi moji argumenti bazirani na velikoj nadmorskoj visini, planinskoj klimi i mogućnosti da stabla stradaju od hladnoće, nisu ga mogli odvratiti od ideje da na jednoj parceli posadi masline.
Njegovi argumenti su imali uporište u jednoj oblici koja tu raste prije njegova rođenja i nikad nije pretrpjela štetu od hladnoće. Radi se o stablu koje je posađeno najvjerojatnije nakon 1956. godine. Ta se godina pamti po vrlo jakoj zimi, koja je do te mjere desetkovala maslinike u šibenskom zaleđu, da su tamošnji težaci gotovo odustali od maslinarstva za više od desetak godina.
Na kraju nije bilo druge nego sam pristao pomoći mu u njegovom projektu. Iako je u to vrijeme već bila razvijena ponuda gotovih sadnica, ja sam odlučio, pošto je ovo pravi početak, da i mi krenemo na starinski način. Sa svojih najboljih stabala oblice sam odvalio četrdeset komada guke, koje je on posadio točno onako kako se to radilo u prošlosti.
Naravno da je to izazvalo u najmanju ruku čuđenje mještana, koji su komentirali: zakopao je komade drva u zemlju i očekuje da će mu narasti stabla!
Rezultat ih je ubrzo demantirao, tijekom zime posađeni panjevi, već u proljeće izbacili su snažne mladice. Pomoću mojih savjeta i intervencija kad je trebalo formirati buduća stabla, a uz veliku pažnju i ljubav vlasnika, maslinik je brzo napredovao. Ivica ga je nastavio nadosađivati kupljenim sadnicama, tako da ih je sad ukupno devedeset, a od toga osamdeset na rodu. Sad je to prekrasan nasad, koji je prošle godine donio 200 litara ulja.
Od sortimenta najviše ima oblice, a sve skupa uz nekoliko talijanki i dvije šoltanke daje dobre rezultate. Nakon nekoliko godina Ivičinim primjerom su krenuli još neki mještani i tako je Donji Moseć postao maslinarski kraj.
Dogodila se ljubav
Danas je sasvim jasno da zahvaljujući klimatskim promjenama ovakva područja imaju potencijal za uzgoj maslina. Štoviše postoje i određene prednosti u odnosu na obalu i otoke. Zbog prosječno nižih temperatura ovdje je vidljiva jasna granica između razdoblja vegetacije i zimskog mirovanja. Zbog toga maslinik nije pretrpio štete od leda 2018. godine. Dijelom zbog oštrijih zima, a dijelom zbog novog još neiskvarenog područja manje je štetnika i bolesti nego na obali. I ljetne kiše ih češće posjete, pa je urod redovit uz puno manje odstupanja. Ulje je odlično, a raspon idealnog vremena za berbu duži nego uz obalu.
Ipak, najviše od svega me se dojmio odnos tih ljudi prema maslinama. Dok kod nas uz obalu gdje je maslina nešto na što smo oduvijek navikli, mnogi taj posao uzimaju zdravo za gotovo. Ovi ljudi maslini pristupaju s puno pažnje i strašno su ponosni na svoja stabla i rezultate, a maslinarstvo im je definitivno najdraža tema.
Nakon što smo završili rezidbu, dok sam gledao ozarena lica svojih domaćina, pale su mi napamet riječi poznatog maslinara dr. Ivice Vlatkovića: “Svatko tko ima priliku obnoviti djedovinu ili posaditi novi maslinik pronaći će smisao života i sklada s prirodom”.
Njihov pozitivni naboj je prešao i na mene, te sam osjetio ponos, jer sam i ja ponešto doprinio ovoj lijepoj priči.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....