Uskoro će ponovno oživjeti naša polja. Posla će biti napretek jer dolazi vrijeme za početak rezidbe, najvažnije agrotehničke mjere u masliniku. Rezidbom održavamo masline zdravima, utječemo na budući urod te uzgojnim oblikom prilagođavamo stabla našim potrebama.
Riječ je o vrlo zahtjevnom poslu koji traži dosta vremena, koji nam, nažalost, zadnjih godina sve više nedostaje. Do prije sedam godina bilo je sasvim uobičajeno, bar na otocima, da se masline režu već u siječnju, a veljača je bila vrijeme kad je taj posao bio na vrhuncu. Međutim, nakon 2018. godine, kad je zbog jakog zahlađenja potkraj veljače nastala velika šteta na maslinama, većina nas je oprezna, pa čekamo ožujak da bi započeli s tim poslom. S druge strane, a opet zbog klimatskih promjena, početak cvatnje se sve više pomiče prema travnju. To znači da nam je optimalno vrijeme za rezidbu doslovno prepolovljeno u odnosu na blisku prošlost.
Sanitarni rez
Koliko ga posla čeka, pitanje je procjene svakog pojedinog maslinara i ovisi o broju i stanju stabala koje treba orezati. Oni koji ih imaju više, morat će preuzeti nešto rizika i startati koji tjedan ranije.
Neizostavni dio rezidbe je sanitarni rez, koji pretpostavlja uklanjanje svih bolesnih, oštećenih ili rodom iscrpljenih grana. Stabla, koja su obilato rodila, a ove godine ih je mnogo, zahtijevaju puno takvog rezanja. Treba ukloniti sve grančice koje su oštećene rukama ili tresačima, kao i one koje su napali potkornjaci. Tome treba pristupiti s mnogo pažnje, jer sve ono što ne napravimo ove godine čekat će vas za sljedeću rezidbu. Koliko je ta radnja bila važna i u prošlosti govori nam i termin "čišćenje maslina" koji su koristili stari maslinari.
Greška? I to je život!
Drugi do rezidbe je kreativniji, a time i zabavniji i njime se postižu dva kompromisa. Prvi je ravnoteža između količine drva i lista. Stablu treba i jedno i drugo, ali moramo imati na pameti da je drvo potrošač, a list proizvođač. Drugi kompromis je postizanje ravnoteže između krošnje i korijena. To je nešto što zahtijeva dobru procjenu. Ako imamo dovoljno vode za zalijevanje, onda je to jednostavno: veća krošnja – više uroda. Ako je vode malo ili je uopće nema, onda moramo pogađati. Logično je da ćemo na boljoj zemlji ostaviti bogatiju krošnju, a na škrtoj siromašniju. Veće šanse da pogodimo je ako predviđamo sušu koju će stablo lakše podnijeti uz skromniju krošnju. Ako pogriješimo, pa se dogodi "mokro lito", šta se može – takav je život.
Uzgojni oblik bi trebao biti okvir za rezidbu. Svaki od njih ima određenih prednosti, ali i poneki nedostatak. Na koji od ponuđenih oblika ćemo se odlučiti ovisi o tome što želimo postići. Ako beremo plodove tresačima, te koristimo teleskopske škare, onda nema nikakvih problema da nam je krošnja nešto viša. Za one koji beru ručno, prikladnija je niža krošnja. Među maslinarima prevladava starija populacija, pa je sigurnije bez penjanja. Ako uništavamo korov većim strojevima onda nam smetaju previše niske grane.
Nema jedinstvene formule
Uvijek me oduševi kad vidim kako su Bračani prilagodili uzgojni oblik ovcama, te formirali krošnje na visinu od 1,5 do 2,5 metara od tla. Ako pak dođete na Hvar najčešće vidite stabla s krošnjom gdje nijedna grana nije viša od visine maslinara, a rezultati budu fantastični. Osobno su mi draži uzgojni oblici kod kojih je sredina prazna, međutim njih je teže primijeniti kod gušćih nasada, jer jednostavno nedostaje prostora. Kod takvih uzgojnih oblika često se javljaju opekline na kori, izazvane prejakim suncem, pa to ponekad zahtijeva češću zamjenu osnovnih grana. Tome se može uspješno doskočiti tako da se ostavlja pokoja mladica u sredini, koja stvara sjenu i potiče bolje kolanje sokova na izloženoj kori. Tu mladicu uklonimo ako počne smetati, a dobro dođe kad se odlučimo skratiti osnovnu granu.
Mišljenja sam da svaki uzgojni oblik ne odgovara baš svakoj sorti.
Običaj mi je uspoređivati oblicu i šoltanku, pa mogu kazati da oblici više odgovara uzgojni oblik koji će obuzdati njezinu ćudljivost i veliki porast. Kod šoltanke je svaka grana rodna, pa je dovoljno da prorjeđivanjem i skraćivanjem grana postignemo ravnotežu između korijena i krošnje. Kod nje će roditi i vrhovi koje ostavljamo kao provodnice, pa vjerojatno neće obaviti funkciju za koju su namijenjeni. Sorte koje rastu kao vrbe prema tlu zahtijevaju drugačiji pristup od onih koje se penju uvis. Katkad nas određene okolnosti prisile na improvizaciju. Mnogi maslinari su ponekad doživjeli da je granotoč uništio nekoliko osnovnih grana, pa nam onda preostaje da ostavimo ono što je ostalo ili potpuna regeneracija. Kod novih modernih nasada je sve jednostavnije i nije teško postići da nam sva stabla jednako izgledaju. Nažalost, ima mnogo nepraktičnih nasada, skučenih prostora, strmih i terasastih terena gdje moramo improvizirati. Zbog svega toga zaključujem da uzgojni oblik ne treba biti zadan nego izabran.
Kad smo orezali stablo posao još nije ni blizu kraja. Treba pokupiti i zbrinuti odrezane grane, a to ponekad traje duže nego sama rezidba. Taj dio posla ne možemo dugo odgađati, jer je to doba intenzivnog rasta trave, koja će se brzo zaplesti u granje, što ometa i košnju i izvlačenje. Sve ovo što sam naveo potrebno je zaračunati u vrijeme koje nam je potrebno za rezidbu. S obzirom na to da nam vrijeme za rezidbu brzo iscuri, sve češće se susrećem s greškama koje se zbog toga događaju.
Kasna rezidba
Nisam pobornik prekasne rezidbe, ali ako se mora, onda to treba biti puno drugačije nego u optimalno vrijeme. Kad to radimo u ožujku, onda režemo jače i zaračunavamo kakva će biti krošnja za dva mjeseca kad se "obuče". Rezidba krajem travnja ili u svibnju ne smije biti radikalna, jer je vrijeme intenzivne vegetacije gotovo i maslina će najvjerojatnije nastaviti s porastom tek na jesen. Svjedočio sam prošle godine rezidbi u svibnju. Resa se već otvarala, a rezidba žestoka kao da je veljača.
Nakon toga su nastupile vrućine i suša, a rezultat je nažalost takav da će stablima trebati dvije godine za oporavak.
Ako neiskusnim maslinarima sve ovo izgleda komplicirano, vjerujte mi da nije teško. Pustite maslinu da vas vodi, jer ona je već odredila rodne grane, koje za sada prepoznajemo po položaju, a za dva tjedna ćemo i po cvjetnim pupovima. Kriterij za one vegetativne, koje nam trebaju za iduće godine, odredit ćete prema njihovom izgledu, te naravno svojoj viziji i potrebama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....