Svi organizmi tijekom života nastoje biti u ravnoteži rasta i razvoja u svom životnom okruženju. Masline, kao i ostalo drveće, čitav svoj vijek borave na stalnom mjestu pa ih oblikuju klimatske prilike, dostupnost hranjiva te još neki drugi vanjski utjecaji. Plodove proizvode u svrhu razmnožavanja i pri tome se sasvim dobro snalaze same.
Neki plodovi dozru i padnu na tlo, a nekima sjemenke raznesu ptice koje se hrane zrelim plodovima. Većina plodova propadne, ali od više tisuća koje stablo proizvede godišnje, ono malo iz kojih uspiju niknuti i izrasti nova stabla sasvim je dovoljno za njezino održavanje. Pojedinih godina rod je obilan, a ponekad zakaže i to je prirodno jer svaka je godina specifična.
Želimo dobar urod
I onda je došao čovjek, upoznao neobičnu biljku koja proizvodi masnoću, najkoncentriraniji oblik spremljene energije u hrani. Koristio je njezino ulje kao visokovrijednu namirnicu, a danas je u tijeku renesansa maslinarstva jer je kvalitetno maslinovo ulje sve više cijenjeno kao jedna od rijetkih izvornih prirodnih, zdravih i nadasve ukusnih namirnica, pa i potražnja za njim raste. Želimo imati dobar urod svake godine i znamo da je za to potreban i naš angažman u obliku gnojidbe i rezidbe kao mjera poticanja te suzbijanja bolesti i štetnika u svrhu očuvanja plodova.
Mnogi ljudi u mediteranskom području maslinarstvom osiguravaju egzistenciju ili značajan dodatni prihod. Podižu se kod nas novi nasadi i obnavljaju stari. Netko iz zadovoljstva i razonode, bez računice, održava manji broj stabala, ali u velikom je dijelu uzgoj maslina robna proizvodnja u kojoj konačnu cijenu proizvodnje ulja određuju troškovi uloženoga i količina uroda. Na nižu proizvodnu cijenu možemo utjecati putem dva osnovna zahvata: smanjivanjem proizvodnih troškova i povećanjem prihoda (prinosa).
Ovisnost gnojidbe i rezidbe
Značajne troškove čine berba, rezidba, gnojidba, obrada tla i zaštita. Količina uroda najviše ovisi o gnojidbi, rezidbi i zaštiti. Gnojidba i rezidba su međusobno ovisne i model gnojidbe uvjetuje način izvođenja rezidbe. Dobro ishranjeno stablo ima veći rodni kapacitet i više mogućnosti da ishrani zametnute plodove pa kod rezidbe bujne krošnje možemo ostaviti više rodnih grančica nego kod slabo gnojenog stabla.
Slabo ishranjeno stablo može “iznijeti” zametnuti urod, ali se pri tome iscrpi, pa dolazi do alternativne rodnosti, tj. sljedeće godine se oporavlja uz minimalan urod. Rezidba je važna mjera kojom se regulira odnos rodnih i ostalih vrsta grančica na stablu, indirektno se njome planira rodni kapacitet. Najbolje rodne grančice su takozvane mješovite grančice koje rastu na osunčanom vanjskom dijelu krošnje. Maslina je biljka bujnoga rasta čija krošnja ubrzo postaje pregusta, tj. sa zasjenjenom i golom sredinom u kojoj nema razvoja novoga lišća.
Osnovna svrha rezidbe je održavanje ravnoteže rasta i rodnosti stabla, tj. kontrolirani stalni porast mladih mješovitih grančica uz odstranjivanje gustiša, koji čine izrođene grančice, i zaustavljanje ili potpuno odstranjivanje bujnih lisnih grančica i vodopija na neželjenim mjestima.
Postoji više modela prema kojima se oblikuje krošnja masline i sljedeća je svrha rezidbe održavanje tog izabranog uzgojnog oblika. Nadalje, u prozračnoj se krošnji teže razvijaju bolesti i štetnici, orezano stablo bolje podnosi sušu, a berba je lakša i s većim učincima kad su plodovi krupniji i na granama bližima tlu.
Dvadesetak oblika vaze
Prirodan je model rasta krošnje masline oblik kugle, tj. stalno širenje krošnje u visinu i širinu. Rodni dio krošnje je njezin osunčani dio i u takvim uvjetima je porast novih grančica ograničen na vanjskom i vršnom dijelu krošnje. Naravno da i takav uzgojni model zahtijeva održavanje rezidbom jer u protivnom rodni dio postaje samo uski vanjski pojas koji se stalno širi u svim smjerovima.
Kugla ima najmanju površinu koja omeđuje neki prostor i kako tu površinu povećati? Otvoriti gornji dio krošnje i napraviti vazu u kojoj se osunčana, rodna površina povećava u unutarnjem dijelu i tako spušta bliže tlu.
Maslina je veoma prilagodljiva biljka i dobro podnosi preformiranje oblika krošnje, ali kad je oblik vaze odabran prilikom podizanja nasada tada i njezino formiranje počinje neposredno nakon sadnje. Vrh sadnice se reže na visini od oko jednog metra ili u blizini toga, neposredno iznad nekoliko jačih bočnih grančica koje će postati osnovne grane krošnje. Njihov se rast, sljedećih godina, rezidbom usmjerava pod kutom nešto manjim od 45 stupnjeva u odnosu na okomicu.
U literaturi možemo naći dvadesetak oblika vaze od kojih se pojedine razlikuju samo u nekim detaljima, najviše se navodi polikonična (višestožasta) vaza kao idealni model pogodan za strojnu berbu s velikim tresačima. Kod toga modela na visini od oko jednoga metra polaze tri ili četiri osnovne grane koje su dosta polegnute, a na duljini od oko jednoga metra skreću prilično uspravno i svaka za sebe je formirana u obliku stošca s tankim vrhom. Ona zahtijeva redovitu rezidbu, kombinirano odstranjivanje izrođenih dijelova rezom “na povratak”, skidanje vodopija i skraćivanje jačih vršnih i bočnih grana.
Slobodna vaza
U praksi je najzastupljenija slobodna vaza, tj. oblik koji se rezidbom formira tako da se čitav prostor vaze popuni rodnim grančicama na takozvanim “rodnim čvorovima”, tj. kratkim bočnim granama koje rastu na osnovnoj grani na razmaku od 50 do 80 cm. Te bočne grane su pri dnu duže pa se prema vrhu postepeno skraćuju. Sam vrh grane ne završava u obliku jedne vršne grančice već ga čini čitava kratka bočna grana okrenuta prema vani ili mlada vršna grana lijepo obrasla s grančicama.
Taj je oblik pogodan za berbu s ručnim teleskopskim tresačima, ali i za strojnu berbu s velikim tresačima. Relativno se jednostavno i ekonomično održava pa se bez značajnih posljedica stablo, i na kojemu je jedne godine preskočena rezidba, brzo vraća u zadani uzgojni oblik.
Kad je uzgojni oblik jednom formiran, u praksi se na svakoj pojedinoj grani s pilom, po mogućnosti teleskopskom, s tla po potrebi prikrati vršni dio i skinu suvišni deblji dijelovi grana. Potom se s dva-tri reza na svakoj grani odstrani donji izrođeni dio. Kod rezidbe masline ne treba biti sitničav i raspoređivati svaku pojedinu grančicu, krošnja se uvijek gleda da u cjelini bude skladna i pomalo prozračna, a da nije previše gola.
Visina debla može biti različita, ovisno o korištenoj mehanizaciji, uobičajena je visina od jednoga metra iako se krošnja može formirati i u visini tla, ali je to rijetko jer je pri tome otežano korištenje mehanizacije i povećana je vlažnost u krošnji.
Sorta diktira detalje
Neki detalji rezidbe ovise i o sorti, neke sorte imaju uspravne, druge padajuće grančice i njihove se rodne grane formiraju prilagođenom rezidbom tako da se kod uspravnih grana više pažnje posvećuje rezidbi gornjega dijela a kod padajućih isključivo donjega dijela.
U super intenzivnim nasadima se koriste uzgojni oblici stošca (monocono), koji čini jedna provodnica s nanizanim kratkim rodnim granama. Tu je princip rezidbe veoma sličan pojedinoj grani vaze, s time da se zbog okomitog položaja dosta pažnje posvećuje zaustavljanju jakih uspravnih grana.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....