StoryEditor
SlikarstvoKomikaze 53

Ponekad je dobro ne popravljati stvari, kaže mlada trogirska strip autorica i ljubljanska studentica Barbara Miše

Piše Jakov Kosanović Joško Šupić/HANZA MEDIA
28. travnja 2020. - 08:30
Autorski se bavim zvukom, animacijom, crtežom, grafikom... Joško Šupić/HANZA MEDIAJosko Supic/Cropix

Webzine Komikaze u svom najnovijem, 53. izdanju, između 13 autora iz Hrvatske, Italije Švedske i Danske, predstavlja i mladu autoricu Barbaru Miše. Privukla nam je pažnju kako svojim snolikim crno-bijelim stripom, tako i činjenicom da je jedina iz Dalmacije u ovom društvu. Barbara je rođena u Splitu 1994. godine, a do svoje 16. živjela je u Trogiru.

Pohađala je srednju umjetničku školu u Splitu, smjer slikarstvo, te nakon toga upisala filozofiju u Zadru. Međutim, animacija i Zagreb imali su veću privlačnu moć pa je upisala Akademiju likovnih umjetnosti, smjer Animirani film i Novi mediji.

Konačno, seli se u Ljubljanu, gdje trenutno sprema diplomski rad na studiju Ilustracije. U međuvremenu radi što stigne, konobari, izlaže po izložbama i filmskim festivalima u Sloveniji i Hrvatskoj, a osim animacijom, bavi se ilustracijom, stripom i zvukom. Već je zaboravila na pandemiju, kaže.

Prvo riješimo najvažnije, je li vam Jerolim Miše što u rodu?

- Haha, ajme iskreno pojma nemam. Moguće.

Studirali ste u Zagrebu, spremate diplomski u Ljubljani... Kako to da vas je put odveo van Splita i UMAS-a?

- Prošlo je već sedam godina otkako sam se odselila u sjevernije krajeve. I UMAS mi je bio opcija, činilo mi se da ima dosta zanimljiv program vizualnih komunikacija, ali kako je Zagreb imao animirani film, a meni je to bila ljubav i strast, nisam se baš puno mislila.
A i ono, želiš malo promijeniti okruženje, probati nešto novo, steći neka nova iskustva...

Tržište te 'ne čeka'

Što vam tijekom studija čini najveći dio praktičnog posla? Je li zastupljeniji angažman u klasičnijim formatima ili u tzv. novim medijima, tj. služe li vam više papir i olovka ili dobra grafička kartica?

- Super je program ilustracije u Ljubljani jer stekneš iskustva na više područja. Ilustrirali smo dječje slikovnice, animirali, bavili se znanstvenom ilustracijom, kaligrafijom, tipografijom... Unutar okvira faksa najzanimljivije mi je bilo raditi znanstvenu ilustraciju i animaciju. I inače se autorski bavim zvukom, animacijom, crtežom, grafikom...

Ali generalno volim kombinirati tehnike, eksperimentirati. Sviđa mi se sloboda koju dopušta rad u digitalnom formatu. Sve je reverzibilno i mobilno - da se montirati, premjestiti, izrezati, zalijepiti, svaka greška se može popraviti.

A klasične tehnike su mi super jer se dogode upravo te "nepopravljive“ greške koje često donesu neku svježinu ili te na kraju prisile da napraviš nešto novo. Ponekad je dobro ne popravljati stvari.

Prema vašem iskustvu, kako biste definirali tržište za mlade akademski obrazovane umjetnike?

- Mislim da bi se odgovor na ovo pitanje dosta razlikovao ovisno o produčju u kojem radiš. Drugačije je diplomirati sa odjela za vizualne komunikacije i recimo slikarstva.

Ali generalno je tržište u Sloveniji i Hrvatskoj malo, i moraš se malo gurati, biti multitasker, sam svoj menadžer, raditi na promociji. Grubo rečeno, tržište "ne čeka“ tebe, treba stvarno biti snalažljiv, radišan i otporan na udarce. Čini mi se da je to sve neka igra snalaženja.

U nedavnom razgovoru s vašim kolegom Ivanom Marušićem, on kaže kako autore u regiji možda manje povezuju zemljopisne odrednice, negoli estetski afiniteti. Gledajući stripove iz Komikaza, rekao bih kako su estetski ipak prilično raznorodni...

- Pa meni se čini da to "povezivanje“ nema baš previše veze s estetskim afinitetima. Jer strip scena je u ovoj regiji isto mala, mnogo je mladih, novih autora, i čini mi se da bez obzira na sličnosti u izražaju dobivaju jednaku podršku od tog "communityja" koji se stvorio oko stripa.

Na ALU u Zagrebu, kad sam ja studirala, otvorio se novi kolegij, Strip, na inicijativu profesorice Ines Krasić. U prvom semestru ga je predavao Dubravko Mataković, a sada ga predaje Ines Jukić Pranjić. Ona i prof. Krasić dovodile su mnogobrojne strip autore, i baš sam imala "feeling" da nas se kao mlade autore jako podržavalo i pokušalo nekako integrirati u cijelu tu scenu.

Pošto je to bio izborni kolegij, na predavanjima su sudjelovali slikari, animatori, grafičari, kipari, tako da je svatko imao neki svoj pristup. Dosta je osvježavajuće vidjeti sve te mlade silnice kako pomiču granice onoga što strip jest.

Ja bih osobno istaknula Ivana Baruna, Sunčanu Brkulj, Agatu Lucić, Apoloniju Lucić, Ivana Stanišića, Noemi Ribić... Isto tako su mi super zini i revije poput Komikaza i slovenskog Stripburgera, jer se stripovi u njima međusobno dosta razlikuju, i po sadržaju, i po stripovskom jeziku, i estetici. Svakako preporučam i da prolistate Školu hodanja ako budete imali priliku. To je strip-časopis studenata ALU-a u Zagrebu. Stripovi su stvarno super!

Lynch za preslagivanje mozga

Tko je na vas najviše utjecao u autorskom smislu?

- David Shrigley i Marcel Proust.

Vaš strip mi priziva nešto od snomorice Davida Lyncha (Eraserhead)...

- Uh, možda Lynch i ja otplovimo u isti krug pakla kad sanjamo. Je, inače, strip je rađen po snu. Znam se ujutro probuditi ful sretna u kakvoj dobroj priči sam bila dok sam spavala... Pa tko to ne bi zabilježio!? Lynch je odličan. To je za sjest' i tri sata presložit' mozak.

Mislite li da je strip kao umjetnost mogao i profitirati na situaciji koju trenutno živimo? Ne samo u sadržajnom smislu. Čini mi se da je malo koja umjetnost tako podatna za web korisnike kao strip...

- Mislite na COVID-19? Skoro sam i zaboravila da se to događa...
Šalu na stranu, strip je zakon. Slažem se s tim, u beskonačnom skrolanju, kratki stripovi su idealan sadržaj za opuštanje zabrinutoj masi.

Pritom mislim više na strip na društvenim mrežama. Takvi kratki stripovi su često kratke crtice iz života, neke misli, kad tematiziraju nešto što svi dijelimo (Covid) ili bar većina (emocije) brzo se uspostavlja publika, razumijevanje, osjećaj povezanosti s drugim ljudima... A sad, ne znam je li toga više, ili je samo više toga dostupno, a vjerojatno i to što sad puno više visimo na internetu...

Što trenutno radite i gdje ćemo imati prilike vidjeti vaš rad?

- Pa evo, jedan animirani film sprema se ugledati svjetlo dana. Nadam se na sljedećoj Animateci. I trenutno pripremam seriju grafika.

#BARBARA MIŠE#KOMIKAZE#STRIP

Izdvojeno

8. svibnja 2020. - 10:49