StoryEditor
Slikarstvogalerija e. vidovića

Izložba nezasluženo zaboravljenoga slikara Ivana Lesiaka, u počast neprežaljenome Tonku Maroeviću, kao prvo splitsko predstavljanje Dagmar Meneghello

Piše Eda Vujević
24. ožujka 2021. - 12:23

Žetva smrti oko mene posljednjih godina učinila mi je svijet mjestom umiranja. Odjednom, nestalo je dionizijskog sjaja i kao da sam, ne znam zašto, naglo ostario, ostao bez proljetne cakline. Ali, prođe tjeskoba i čovjek se osmjehne i pođe dalje, ostaju djela kojima je bio zaokupljen.

Riječi su to Ivana Lesiaka (1929. - 2008.), hrvatskog umjetnika, kipara, slikara, grafičara koje i danas, 13 godina nakon njegove smrti, zvuče aktualno i vječno budući da njegova djela, premda prekrivena koprenom nezasluženog zaborava, svjedoče o izvanserijskoj osobnosti, kako ljudskoj, tako i umjetničkoj.

Izložba njegovih radova "Danse Macabre", pothvat njegove prijateljice Dagmar Meneghello, bit će otvorena u četvrtak 25. ožujka u splitskoj Galeriji Emanuela Vidovića, gdje će ostati do 24. travnja. Izložbom se prezentira dio palmižanske Zbirke Meneghello u kojoj je Lesiak zastupljen u gotovo svim tehnikama, od crteža i slika do reljefa i keramike.

Priču o Ivanu Lesiaku i Palmižani zaokružuje i nedavno promovirana monografija posvećena ovom umjetniku, također rezultat angažmana Dagmar Meneghello, ali i nedavno preminulog Tonka Maroevića (1941. - 2020.), koji je jedan od svojih posljednjih tekstova napisao upravo o opusu Ivana Lesiaka.

Riječ je o prvoj monografiji o Lesiaku, što je, s obzirom na značaj ovog umjetnika na hrvatskoj sceni, kuriozitet sam po sebi, a Maroevićev tekst "Ljeto s Lesiakom" čini okosnicu trojezične publikacije "Danse Macabre", koja na 256 stranica donosi i fotografije Ive Pervana te osvrt na djela Ivana Lesiaka koja su uglavnom ostala nepoznata široj publici, a riječ je o skicama, crtežima, slikama, keramičkim radovima i reljefima.

DVOSTRUKI HOMMAGE

Splitska izložba, u suradnji s Kulturom 46, tako će biti dvostruki hommage - i Tonku Maroeviću i Ivanu Lesiaku, Splićaninu i kontinentalcu zaljubljenom u more i Mediteran, obojici sa srcem punim Palmižane i otočne magije. Istodobno, bit će to i podsjetnik na čarobni otočić Sveti Klement u uvali Palmižana, gdje već desetljećima živi Zagrepčanka rođenjem, a otočanka određenjem Dagmar Meneghello, koja je stvorila jedinstveno umjetničko utočište i kolekciju zavidne snage i dionizijske raskoši.

image
Ivan Lesiak 'Ljeto. Mladić s gitarom'
 
Privatni album

- U ovom projektu srele su se tri priče, troje ljudi, od kojih, eto, nažalost, dva divna čovjeka više nisu tu – kazala nam je Dagmar Meneghello. – Kad se družite s nekim 60 godina, koliko sam se s Tonkom Maroevićem ja družila, i kada taj divni čovjek iznenada umre, zapravo niste ni svjesni veličine gubitka. Osjećate samo tugu i obvezu da izrazite privrženost i ljubav. Tako je i nastala monografija u kojoj smo tiskali posljednji Tonkov tekst...

Tonko Maroević je bio moj dragi prijatelj koji je pratio moj rad na Palmižani, pratio moje gostoprimstvo prema mladim umjetnicima koji su kod mene odsjedali i radili slobodno i bez opterećenja, pratio rast moje kolekcije, a jedan od tih umjetnika bio je i Ivan Lesiak, nepravedno zaboravljen, umjetnik za kojega vjerujem da bi ga ova splitska izložba mogla "oživjeti" na način da bude tek moj mali poticaj za veliko predstavljanje kakvo on zaslužuje.

U Split sam donijela oko 60 radova Ivana Lesiaka i to će biti prva izložba toga umjetnika u vašem gradu, 12 punih godina nakon njegove smrti. Sigurna sam da će publika biti iznenađena budući da, kažem, Lesiak nije onoliko poznat koliko bi trebao biti, kaže Dagmar Meneghello.

IZLOŽBA U UDINAMA BEZ TONKA

Splićanin i Starograđanin Tonko Maroević upoznao je Dagmar Meneghello, tada mladu novinarku, još tijekom svog studija u Zagrebu, gdje su se susretali na izložbama, u ateljeima umjetnika i na poetskim večerima. No uskoro je ona ostavila metropolu i prije 54 godine usidrila se na nenaseljenom otočiću, gdje se pridružila mužu u obnavljanju njegova drevnog doma iz 18. stoljeća.

image
Tonko Maroević s Dagmar Meneghello veže šest desetljeća druženja, a dio toga kruga bio je i Ivan Lesiak
 
Ranko Šuvar/Cropix

Upravo je Tonko Maroević 1983. otvorio prvu izložbu palmižanske kolekcije u Hvaru. Tonko Maroević je bio koordinator i izložbe u Klovićevim dvorima, kao i savjetnik velike izložbe na više od tisuću četvornih metara u Collegiumu artisticumu u Sarajevu. Upravo je on trebao biti kustos velike izložbe koja će kolekciju Meneghello predstaviti krajem ove godine u Udinama, gdje Dagmar Meneghello nosi skoro 600 radova. U svim prezentacijama kolekcije Meneghello Ivan Lesiak je imao i imat će značajan prostor.

- Lesiak je bio strastven, osobit čovjek i umjetnik – kaže Dagmar Meneghello. – Bio je Biafranac i prije i poslije Biafre, umjetničke grupe stasale sedamdesetih godina. Bio je i ostao jako socijalno osviješten, jako na strani pravde i ljudskih sloboda, bio je svoj, drugačiji, bio je zaljubljen u otok, u šume, u prirodu, u antičku Grčku, volio je Krležu i znao pisati, znao se artikulirati i verbalno i vizualno... Na Palmižani se dobro osjećao, nesputano je radio i ostavio brojne skice - kaže gospođa Meneghello.

- Znate, i meni je izložba u Galeriji "Vidović" prva izložba u Splitu - napominje Dagmar Meneghello. - I moram reći, uzbuđena sam zbog toga. Ipak sam ja duže od pola stoljeća Dalmatinka...

Lesiakov izraz neobične žestine i stilske koherencije

'Jedreći između relativnog poznavanja cjeline Lesiakova opusa i uvida u nemali dio sakupljen u zbirci na Palmižani, lavirajući između objektivnijega povjesničarskog pristupa i subjektivnijih kritičkih dojmova, pokušao sam se približiti meritumu djela koje svakako zaslužuje veću pažnju, a u svojoj je recepciji već dobilo tako uvjerenu zastupnicu i zagovornicu kakva je kolekcionarka i galeristica Dagmar Meneghello', zapisao je Tonko Maroević.

'Naravno da sam se i ja koristio povoljnim vjetrovima odgovarajućega Lesiakova prijema na Palmižani, a ljetno razdoblje promišljanja i pisanja o djelu koje računa na kupališni ambijent i sferu grčko-rimskoga kulturno-civilizacijskog utjecaja, kakvo je nedvojbeno hvarsko, moglo je biti posebno sretno i poticajno. Rezultat ovoga mog retrospektivno-interpretativnog zahvata, međutim, nipošto nije u svemu zadovoljavajući. Lagao bih sebi i drugima kad bih smatrao da sam iscrpio temu i stavio točku na problem i slučaj.

Ostao sam nužno na pola puta između evokacije i historizacije, između pukoga prisjećanja i motiviranoga opisivanja. Ali sada pouzdano znadem i tvrdim da Ivan Lesiak nije zastao u lakim okvirima ilustrativne pjevnosti niti u okovima "sentimentalnog rezervata", kako je to svjedočila i kritičarka Sandra Križić Roban, nego je ostvario izraz neobične žestine i stilske koherencije, omogućio jedan od autentičnijih prodora Erosa i Thanatosa na suvremeniju hrvatsku likovnu scenu', zapisao je u 'Ljetu s Lesiakom' Tonko Maroević.

Iznimni dar jezgrovitoga uobličavanja

'Možda mu i nismo mogli odmah, na vrijeme, u svemu uzvratiti, piše Tonko Maroević. ' Iznenađivao nas je prvotnošću i surovošću nekih rješenja, iritirao direktnošću i doslovnošću stanovitih simbola, a onda opet zbunjivao kompleksnošću i 'aleksandrinizmom' kulturalnih i povijesnih asocijacija. Kad smo ga svrstavali među zakašnjele nadrealiste, on je već bio s onu stranu popartističkih dosjetki, ako smo ga smatrali pomalo naivnim i rudimentarnim, on nam je pokazivao dugi nos nesputana, neobuzdana humora i sjetno lice duboke melankolije.

Susret s karakterističnom rukoveti Lesiakovih ostvarenja u raznim tehnikama i žanrovima, doživljaj promatranja nekoliko reprezentativnih crteža i reljefa te evidentiranja niza manje pretencioznih i pročišćenih djela, a što nam sve daje uvid u važnu aktivu djelovanja i okupljanja zbirke Meneghello, nužno rezultiraju spoznajom o umjetnikovoj nemaloj specifičnoj težini i nezamjenjivosti, sviješću kako bismo bez njegova – da se ispomognemo Tinom Ujevićem – "drskog i mrskog“ egotizma i autoportretizma, mitomanije i hiperbolizma, erotografije i vitalizma, monomanije i dijabolizma, nekrofobije i para-parazitizma bili lišeni čitavih raspona moderne osjećajnosti i individualne snage emotivne neravnodušnosti, praćene pak iznimnim darom jezgrovitoga, jedroga, učinkovitoga uobličavanja' kazao je Maroević.

item - id = 1086326
related id = 0 -> 1086846
related id = 1 -> 1056386
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
16. rujan 2021 19:49