Ticker 1

Prijelomna vijest

Ticker 2

Koronavirus
StoryEditor
Ostalogromoglasna šutnja

Sve što je Jack Welch za života propagirao nedavno je u Davosu popljuvano i prezreno, zato je ‘menadžer stoljeća‘ bio mrtav i prije nego što je umro

Piše Damir Pilić
15. ožujka 2020. - 08:06
Tip kapitalizma koji su inaugurirali i provodili ljudi poput Jacka Welcha doveo je i do velike ekonomske krize iz 2008.AFP

Prošlog ponedjeljka u 85. godini umro je Jack Welch, čovjek koji je još u prošlome mileniju - kao CEO tvrtke “General Electric” - postao živa ikona i simbol američkog i svjetskog kapitalizma.

Zvali su ga “Neutron Jack”, tepali mu da je “legendarni biznismen” i “svjetski guru menadžmenta”, a krunsko priznanje doživio je 1999. godine, kad ga je američki poslovni magazin “Fortune”, koji od 1929. izlazi u New Yorku, proglasio “menadžerom 20. stoljeća”.

Ti panegirici nisu bili bezrazložni: dok je od 1981. do 2001. vodio “General Electric”, uspio je pretvoriti taj konglomerat u najvrjedniju javnu tvrtku u SAD-u, odnosno u najvrjedniju kompaniju na svijetu nakon Microsofta. Pod njegovim vodstvom vrijednost dionica ove tvrtke porasla je za više od 3000 posto.

Konkretno, tržišna vrijednost kompanije u njegovu se 20-godišnjem CEO mandatu povećala s 12 na 410 milijardi dolara, što ga je učinilo legendom u korporativnom svijetu u eri Ronalda Reagana i kasnije. Kad je 2001. išao u mirovinu, od tvrtke je dobio otpremninu od 420 milijuna dolara, najveću u povijesti svjetskog biznisa.

Pa ipak, njegova prošlotjedna smrt prošla je bez prevelike pompe. Ne može se reći da je prošla nezapaženo, jer brojni su svjetski mediji izvijestili o Welchovu biološkom kraju, pa i donijeli pokoju rečenicu o njegovu životu i poslovnom geniju, ali sve je to bilo nekako prigušeno u odnosu na intenzitet legende koja ga je za života pratila. Nije bilo panegiričkih feljtona, posebnih priloga poslovnih magazina ili specijalnih TV emisija o liku & djelu slavnog menadžera.

To se vidjelo i u Hrvatskoj. Za razliku od 2007. godine, kad je njegovo gostovanje u Zagrebu – gdje je u dvorani “Lisinski” održao javno predavanje na temu liderstva u suvremenom biznisu – izazvalo pravu medijsku euforiju, pa se o tom događaju pisalo danima i tjednima, njegova je smrt popraćena puno beskrvnije. Postavlja se pitanje: zašto?

Da bismo riješili taj mali rebus, moramo ukratko protrčati kroz poslovne metode i tehnike koje su Welcha učinile besmrtnim u korporativnom svijetu. Jer, zapravo, isti razlozi leže u pozadini i njegove životne slave i njegova mlakog ispraćaja u vječnost.

Jack Welch, dakle, bio je i slavan i zloglasan po istim stvarima, ovisno o kutu gledanja. Bio je poznat kako po sposobnosti da poveća tržišnu vrijednost kompanije i zaradu tvrtkinih dioničara, tako i po stalnom rezanju troškova (čitaj: otpuštanju ljudi). Da bi mogao izvesti ono prvo, činio je ovo drugo.

 

Konkretno, krajem 1980. godine, neposredno prije no što će Welch postati CEO “General Electrica”, ta je tvrtka zapošljavala 411.000 radnika. Na kraju 1985. brojka je pala na 299.000 zaposlenih. Samo u toj svojoj prvoj direktorskoj petoljetki Welch je otpustio 112.000 ljudi – gotovo 30 posto personala.

Ako znamo da su svi ti otpušteni ljudi imali obitelj, i ako u računicu uzmemo da prosječna obitelj ima četiri člana, možemo zaključiti da je Welch, kako bi povećao profit i zadovoljio dioničare, samo u prvih pet godina mandata uspio egzistencijalno unesrećiti oko pola milijuna ljudi.

U (američkom) kapitalizmu, međutim, to nije signal da je posrijedi sociopat, već je to znak da je posrijedi “legendarni biznismen”. Nakon tog masakra radničke klase Welch nije dobio nadimak “Psiho”, niti je namazan katranom i perjem, već je prozvan “Neutron Jack” te je stekao korporativnu slavu i divljenje drugih poslovnjaka, koji su onda kopirali njegove liderske strategije.

U nekoj humanijoj i sretnijoj civilizaciji “Neutron Jack” bio bi ozloglašen kao loš primjer. U neoliberalnoj kapitalističkoj civilizaciji, pak, on je heroj. Kakva civilizacija, takvi i heroji. Pit, i to je Amerika – rekao bi Džoni Štulić.

Pritom valja reći da Welch nije bio ni glup ni neobrazovan čovjek. Diplomirao je kemijsko inženjerstvo na sveučilištu Massachusetts, a magistrirao i doktorirao na Sveučilištu Illinois. Napisao je i dvije knjige: “Jack: Ravno iz utrobe” (2001.) i “Pobjeđivanje” (2005.).

U potonjoj knjizi iznio je i ovu epohalnu misao: “Prije nego što postanete lider, uspjeh se svodi na razvoj samoga sebe. Kad postanete lider, uspjeh je da omogućite i doprinesete razvoju drugih.” Cinici vele da je razvoju drugih Welch doprinosio tako što ih je otpuštao, čime im je omogućio mnogo slobodnog vremena za nesmetani razvoj.

Ukratko: Jack Welch bio je egzemplar onog soja menadžera zbog kojih svijet danas izgleda upravo ovako kako izgleda, zbog kojih prosječan Amerikanac danas mora raditi dva posla da bi mogao održati osnovni standard, i zbog kojih Thomas Piketty piše one debele knjižurine u kojima dokazuje da je od 1980. naovamo nejednakost značajno porasla u gotovo svim zemljama svijeta, što je označilo i početak umiranja socijalne države na Zapadu.

Sada smo već sasvim blizu razloga zbog kojeg je Welchova smrt prošla bez neke velike pompe. Naime, upravo taj tip kapitalizma kojeg su inaugurirali i operativno provodili ljudi poput Welcha doveo je i do dramatičnog porasta nejednakosti i do velike ekonomske krize iz 2008., čije posljedice još uvijek osjećamo.

 

U međuvremenu, čak su i Welchovi ideološki drugovi shvatili da je takav sistem neodrživ - jer bijes prezrenih na svijetu raste - što se najbolje vidjelo na prošlomjesečnom skupu svjetske kapitalističke elite u švicarskom Davosu, kad su baš vodeći svjetski biznismeni žestoko kritizirali Welchov model poslovnog upravljanja.

“Kapitalizam kakav poznajemo je mrtav. Opsesija maksimiziranjem dobiti za dioničare dovela nas je do nevjerojatnih nejednakosti u društvu i globalne klimatske krize“, grmio je u Davosu američki milijarder Marc Benioff (6,9 milijardi USD po Forbesu), osnivač i CEO internetske tvrtke “Salesforce”, koja se bavi računalstvom u oblaku.

Benioff je poručio da bi umjesto dosadašnjeg “kapitalizma dioničara“ – čiji je Welch bio zaštitni znak - hitno i neodgodivo valjalo uvesti “kapitalizam dionika“, koji će osigurati dobrobit i za širu zajednicu, a ne samo za vlasnike i dioničare.

Slično je u Davosu nastupio i Kevin Sneader, izvršni direktor najuglednije svjetske konzultantske tvrtke “McKinsey & Co.”: on je naglasio da je moderni kapitalizam izdao postulate Adama Smitha, oca “nevidljive ruke tržišta“ koji je 1776. u “Bogatstvu naroda“ – knjizi koja se smatra kapitalističkom biblijom - propovijedao društveno odgovorni kapitalizam.

“Smith je vrlo jasno govorio o tome da poslovni ljudi imaju odgovornost prema zajednici kako bi svi imali koristi i kako bi se svi obogatili. Mislim da smo u međuvremenu pomalo zaboravili na to“, rekao je Sneader u Davosu, dodavši da je “došlo vrijeme da stvari počnemo raditi na drugi način“.

Drugim riječima: sve što je Jack Welch za života propagirao, prošlog je mjeseca u Davosu popljuvano i bačeno u prašinu. Ne možemo znati je li Welch pratio ovogodišnji Davos i primio ove poruke, ali stvar ne bi bila lišena poetske i karmičke pravde ako je pred smrt čuo da je zapravo već mrtav.•

#JACK WELCH#MENADžER#KAPITALIZAM

Izdvojeno