StoryEditor
OstaloNovo na Pjaci

Nikolina Jelavić Mitrović: Pazili smo da Staru vijećnicu ne pojede turističko okruženje, jako nam je stalo da zadovoljava kulturne potrebe grada

10. ožujka 2020. - 08:00
Nikolina Jelavić Mitrović: Svima nam je jako stalo da Vijećnica funkcionira na najbolji mogući način i zadovoljava kulturne potrebe gradaBruno Konjević/HANZA MEDIA

Splićanima nije mogla promaknuti vijest da je u tijeku projekt obnove Stare gradske vijećnice. Zdanje na Narodnom trgu uskoro će osvanuti u novom ruhu, a projekt uređenja interijera potpisuje Nikolina Jelavić Mitrović, vodeća autorica na tom području, koja je dosad projektirala i izvela 13 stalnih postava muzeja u Hrvatskoj te više od 130 izložbenih postava u našim najvažnijim muzejima i galerijama.

Trebala bi nam stranica samo za njezine nagrade i priznanja, ali navest ćemo najvažnije: nagradu Hrvatskog muzejskog društva "Pavao Ritter Vitezović" dobila je za izložbu "Narodna medicina" 2002., a istu utjecajnu nagradu dobila je i za izložbu "Koje dobre šuze!" 2007. godine.

Za Gradski muzej Vukovar dobitnica je nagrade "European Museum of the Year Awards" 2015. godine. Posljednja u nizu nagrada je odlikovanje Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za zasluge na području kulture, koja joj je dodijeljena 2018.

Pored uređenja Stare gradske vijećnice, koja će biti suvremeni izložbeni i multifunkcionalni prostor, Nikolina Jelavić Mitrović trenutačno radi na Centru za posjetitelje “Marko Marulić” na Šolti, stalnom postavu Etnografskog muzeja Split, ali i na povremenim izložbama za brojne druge muzeje u Hrvatskoj.

Koliko može biti zanimljiv njezin posao, dovoljno govori činjenica da je izradila i idejno rješenje stalnog postava m/b "Galeb" koji će dogodine biti pretvoren u muzej i usidren u riječkoj luci, što je rijetka prilika u njezinoj ionako rijetkoj branši.

Šira javnost možda još uvijek ne zna za zanimanje kao što je vaše. Dizajnirate muzejske i izložbene postave, vlasnica ste najrespektabilnijeg portfelja projekata na tom području, a i dobitnica nekoliko prestižnih nagrada...

- Hvala na komplimentima. Školovala sam se kao produkt dizajner, ali me je profesionalni život rano odveo u svijet izložbi i muzeja, i to od samih početaka polovicom 90-ih tijekom studija u Zagrebu. Nekad su se projektiranjem postava izložbi bavili slikari i arhitekti, najčešće uz svoja primarna zanimanja, a sada su to ljudi, pogotovo u Nizozemskoj, Velikoj Britaniji, Njemačkoj ili Italiji, ali i drugdje, kojima je to primarno zanimanje.

I sama često čujem potpitanja kada kažem čime se bavim. Objašnjavam tako što kažem da se bavim prezentacijom i kreiranjem atmosfere pojedine izložbe i teme koju predstavlja.

Slojevitost 17 stoljeća

Trenutačno radite na uređenju Stare gradske vijećnice u Splitu koja će biti suvremeni izložbeni i multifunkcionalni prostor. Budući da vas vezano za izložbe i izložbene prostore uglavnom kontaktiraju kustosi, a ovdje je nositelj projekta Grad Split, s partnerima u Turističkoj zajednici i Muzeju grada, možete li nam reći tko vas je kontaktirao oko Stare vijećnice i je li vam ostavio otvorene ruke?

- Kontaktirali su me iz Odsjeka za staru gradsku jezgru i baštinu Grada Splita arhitekti Goran Nikšić i Jasna Jerkov. Spremno sam i rado prihvatila projekt jer je Split moj grad, iako u njemu već dugo ne živim, i osobita mi je čast ostaviti trag na tako važnoj kući.

Oni su imali jasnu viziju što žele, koja je opet proizišla iz njihovog iskustva grada kao institucije i grada koji ima kulturne potrebe i prostor koji će to zadovoljiti. Moram reći da smo se na projektu nadopunjavali i "našli“.

Moji su projekti uvijek rezultat bliske suradnje između autora/ naručitelja i mene. Projekt iste teme i istog projektanta sasvim bi drukčije izgledao da se promijeni autor ili naručitelj. Na projektu je sudjelovala i arhitektica Josipa Ružić koja je projektirala arhitektonski dio, a ja sam se bavila interijerom.

Vijećnica je dvokatnica, to je relativno velik prostor; hoćete li katove povezati u jednu izložbenu cjelinu ili će svaki kat biti cjelina za sebe?

- Vijećnica će funkcionirati kao multifunkcionalni prostor. Prostor je snažno definiran svojim etažama/prostorijama te tako sadrži 4 cjeline namijenjene posjetiteljima. U potkrovlju će biti uredi osoblja.

Svojom dimenzijom, intimnošću i sadržajem od ostatka se odvaja nekadašnja kapelica sv. Lovre (koja kreira prolaz na istočnoj strani Vijećnice i spaja se s Palačom Karepić). Prostor prizemlja, 1. i 2. kata prema potrebi može biti jedinstven s obzirom na potrebe npr. budućih izložbi, ali moći će biti i podijeljenih namjena. To mu je velika prednost, pored sjajne lokacije i vidljivosti.

Svrha projekta je staviti lokaciju u funkciju održivog razvoja lokalne zajednice, te predstaviti Split kao grad slojevite i žive kulturne baštine. Što to znači za koncepciju vijećnice? Na koji način će odražavati EU-ov projekt “Palača života, grad mijena”?

- Grad Split uistinu treba multifunkcionalni kulturni prostor koji bi se koristio, između ostalog, i za reprezentativne svrhe gradonačelnika. U gradu nedostaje izložbeni prostor koji bi zadovoljavao potrebne mikroklimatske uvjete za manje povremene izložbe, prostor za predavanja, manje koncerte i sl. Dakle, prostor će biti prvenstveno izložben, ali i drugih kulturnih namjena.

Projektom interijera koji sam izradila to je omogućeno. Većina je prostora promjenjiva, osim recepcije i nekadašnje kapelice na 1. katu koja će imati mali stalni postav posvećen sklopu kojeg danas više nema, a nekad je zauzimao veliki dio Narodnog trga. Bio je to sklop sklop Komunalne palače i Kneževog dvora. U zapadnom dijelu sklopa, koji danas nije sačuvan, nalazili su se zatvor, kazalište, skladišta i općinski uredi. Namjene su se mijenjale, a sklop je, osim naše Vijećnice, srušen 1821.

Puno je zanimljivih podataka, npr. u loži Vijećnice se nekad nalazila mletačka kamena ploča s oznakama mjera za dužinu, težinu i zapremninu koja se danas nalazi izložena u atriju Muzeja grada Splita, a kod nas će biti suvremeno interpretirana i objašnjena. Pomoću te ploče građani su znali što i koliko kupuju, jer nije bilo službenih mjera kao danas.

Vjerujem da će Splićanima i posjetiteljima Splita sve to biti zanimljivo. Upravo se na primjeru Vijećnice vide slojevitost i promjene grada i sjajan je naslov projekta “Palača života, grad mijena”. Ali tako je uvijek čega god se dodirnete u Palači. To je po meni njena najveća vrijednost, ta slojevitost kroz 17 stoljeća.

Multimedijalna kapelica

Od navedenih namjena koje će ipak biti privilegirane?

- Puno smo razgovarali o tome. Svima nam je jako stalo da Vijećnica funkcionira na najbolji mogući način i zadovoljava kulturne potrebe grada te da je ne "pojede“ trenutačno turističko okruženje. Možda će od svih funkcija ipak biti najčešća ona izložbena. To ovisi o budućem funkcioniranju Vijećnice, njenom vodstvu. Moj posao završi kad se projekt realizira.

Investicije predviđene projektom uključuju i uspostavu suvremenih postava kojima će se prezentirati slojevita povijest i razvoj Splita. Znamo da će tu biti dodirni ekran na kojem će se moći listati Adamova ilustrirana monografija iz 18. stoljeća o Dioklecijanovoj palači, na 1. katu i dodirni zaslon na kojem će se moći konzultirati povijest zgrade... Hoće li biti još kakvih interaktivnih platformi?

- Zahvalna sam na pomoći dr. Jošku Belamariću koji mi je rekao da su posjetitelji Splita u 19. stoljeću mogli prolistati monografiju Roberta Adama o Palači baš u prizemlju Vijećnice. Tim više što se u njoj nalazi i ilustracija "Pogled na Željezna vrata", a vidi se i dio Vijećnice. Tako smo odlučili da se monografija izloži gdje je i bila, jedan tiskani primjerak koji se neće moći listati iz razumljivih razloga i dodirni zaslon, čija je prednost da na njemu možete vidjeti i najmanje detalje.

Ostali multimedijalni i drugi sadržaji naći će se u nekadašnjoj kapelici na 1. katu. Bit će tu i prostorija za predah, posjetitelji će moći sjesti, prolistati knjige i kataloge vezane za prošlost Splita, naravno s naglaskom na prošlosti Vijećnice. Neće sve biti digitalno.

U uređenje i opremanje uložit će se preko 7 milijuna kuna, a zajedno s projektima obnove Muzeja grada i jugoistočne kule Palače unutar strateškog projekta "Palača života, grad mijena" govorimo o nekih tri milijuna eura ulaganja. Kao Splićanku pitam vas mislite li da je projekt mogao imati i bolji tajming realizacije? Naime, možda smo mogli biti konkurentniji u kandidaturi za europsku prijestolnicu kulture da je realiziran koju godinu ranije (ipak je odlukom Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova EU već 15. srpnja 2016. bilo poznato da će Splitu na raspolagaju biti 46,6 milijuna eura)?

- Nisam bila uključena u te projekte niti u kandidature naših gradova, pa ne mogu ništa reći. Pratila sam rubno kandidature, iako sam za riječku vezana s dva projekta: stalni postav broda "Galeb" i Muzeja grada Rijeke u Palači kompleksa Šećerane. Potonji će se otvoriti tijekom ove godine, a "Galeb" 2021.

Projekti koje spominjete su višegodišnji kompleksni projekti koje je potrebno pažljivo planirati i provoditi. U mome polju djelovanja svaki projekt traje od početka do kraja minimalno dvije godine. Spomenula bih stalni postav Muzeja Sinjske alke. Na pozivnom natječaju sam pobijedila u lipnju 2013., a muzej je otvoren u kolovozu 2015. To je jako brzo za tako kompleksne projekte.

Negdje ste spomenuli radno načelo – manje je više. Što ste konkretno "oduzeli" dosadašnjem izgledu Vijećnice?

- Tu je izreku skovao veliki arhitekt Ludwig Mies van der Rohe 1947. i puno govori. Što se Vijećnice tiče, to je objekt koji je pretrpio jako puno nepovratnih promjena tijekom svog postojanja.

Vijećnicu smo htjeli, u dogovoru s nadležnim konzervatorima, osloboditi nekih manjih recentnih intervencija i rasteretiti, na neki način ogoliti te je intervencijama, izvedenima suptilno i s puno pažnje, učiniti suvremenom za njenu funkciju, ali i ukazati kako je to zapravo staro zdanje jer kad ste u unutrašnjosti, tog dojma nema.

U lovu na Titovog majmuna

U kojoj je fazi realizacija broda-muzeja "Galeb"?

- Idejni projekt je pri kraju, slijedi izvedbeni. To je najteži i najizazovniji projekt na kojem sam radila. Najprije zato što je u pitanju brod, i to velik, dužine 117 metara, a s brodovima nisam imala iskustva. "Galeb" je brod s jako puno povijesti i promjena, od talijanskog broda za prijevoz banana iz 1938., talijanskog i njemačkog ratnog broda do školskog mornaričkog broda i Titove ploveće rezidencije. Puno je tu slojeva koje je trebalo savladati.

Kad god pričam o "Galebu", netko uvijek ima nekog poznatog ili iz svoje obitelji s iskustvom boravka na "Galebu", čak i moj ujak. Osim posebnosti broda koji će i sam biti eksponat, meni su važne ljudske priče i tragovi koje su brojni mornari i drugi časnici na njemu ostavili. "Galeb" je važan dio naše suvremene povijesti i onda kad ne spominjemo visoku politiku i njene dužnosnike.

Zanimljivo mi je da ste u svrhu realizacije dizajna tog muzeja raspolagali s osobnim svjedočanstvima ljudi koji su živjeli na "Galebu"... Imate li neko posebno zanimljivo koje biste podijelili s nama? Možda neko u vezi s "Galebovim" privilegiranim putnikom?

- Ima sjajnih i dirljivih priča, neovisno o nekadašnjoj funkciji kazivača. Puno je i mitova, i to je jako zanimljivo. Drago mi je što sam imala prilike upoznati dugogodišnjeg komandanta "Galeba" Stojana Kljajića koji je to bio do 1980. Umro je lani, a život je proveo u Splitu. Dao nam je intervju baš na "Galebu", otišao je u Rijeku samo radi toga, a bio je u visokim godinama. Veselio se obnovi. Kazivači često govore o svom osobnom iskustvu koje je redovito bilo pozitivno, ali često spominju i Tita. Možda mi je jedna od dražih priča ona Dušana Milića koji je bio upravitelj stroja na "Galebu" od 1955. do 1960.

Dušan Milić Tita opisuje kao iskrenog ljubitelja životinja. Tito je na "Galebovim" putovanjima dobivao razne životinje na poklon od drugih državnika. Redovito ih je obilazio i brinuo se za njih. Milić spominje jednog majmuna, koji im je pobjegao iz kaveza i popeo se na vrh jarbola. Mornarima je trebalo puno vještine i napora da ga uhvate. Na "Galebu" je boravio i Arsen Dedić kao mornar i u svojoj autobiografiji piše o svom iskustvu s Titom, kojem je pjevao.

Možete li nam nešto reći i o novom stalnom postavu Etnografskog muzeja Split, kojega ste također projektirali prošle godine?

- Za sada vam mogu predstaviti sudionike i teme i reći da postav čeka skoru realizaciju. Na poziv ravnatelja dr. Silvija Braice, u suradnji s kustosicama Ivanom Vuković i Vedranom Premuž Đipalo napravili smo stalni postav nazvan "Priče o ljudima - zvukovi i boje Dalmacije".

U renesansnoj palači Božičević - Natalis postav će biti podijeljen na četiri glavne teme koje će opet biti podijeljene na nekoliko segmenata u različitim prostorima. To su: Čovjek s prirodom, Čovjek u zajednici, Čovjek i obitelj te Čovjek i grad.

Prvo što ste radili, u suradnji s mentorom Nenadom Fabijanićem, jest dizajn izložbe u zagrebačkom Etnografskom muzeju na temu paške čipke... Prošli ste velik put od famoznih miljetića do Stare vijećnice. Što je za vas osobno i profesionalno bio najveći izazov?

- To je bila i moja prva reakcija - "ne valjda ti miljetići" - jasno se sjećam, kad je prof. Fabijanić rekao da ćemo raditi taj postav. Bilo je to 1995. i bila sam još studentica. Izložba je bila jako dobro primljena, puno je putovala po Evropi i, zanimljivo, gostovala je u Splitu baš u Vijećnici 1999. dok je tamo bio Etnografski muzej. Brzo se moj stav prema čipki promijenio tijekom rada na izložbi.

Kad shvatite koliko je truda, vještine i strpljenja potrebno za izradu čipke, neminovno vam se promijeni i stav prema tradiciji i baštini. Prođe vas brzo mladenačka isključivost i samouvjerenost. Postanete svjesni vrijednosti i važnosti baštine za vlastiti identitet. Upravo su muzeji čuvari naših identiteta i ja sam osobito ponosna da sam dio toga. Stav prema muzejima se također promijenio, to više nisu učmale i dosadne institucije kako su se nekad percipirale.

Muzeji danas svojim suvremenim pristupom i promjenama privlače puno posjetitelja, a važan je segment njihova atraktivna prezentacija. Najsretnija sam kad se izložba ili postav muzeja svidi najmanjim posjetiteljima. Jako je važan prvi posjet muzeju! Iskustvo prve posjećene izložbe određuje hoće li dijete zavoljeti svijet muzeja i nastaviti s posjetima. Odgovoran je ovo posao. To je za mene profesionalni izazov baš svaki dan.

Izdvojeno

08. kolovoz 2020 17:34