Ticker 1

Prijelomna vijest

Ticker 2

StoryEditor
KnjiževnostEp o Gilgamešu

Roman odrastanja nekoliko milenija stariji od ‘Odiseje’

Piše Jakov Kosanović
28. veljače 2020. - 08:00
Naslovnica ‘Epa o Gilgamešu’, Kenta i Kevina Dixona

Ep o Gilgamešu”, kako znamo, najstarije je opširno književno djelo ljudske povijesti, kojeg se netko u Sumeru, odnosno mezopotamski pisar Sin-Leqi-Unnini, latio uklesati u 12 glinenih ploča prije više od četiri tisuće godina.

Kao da mu već sama vremešnost ne daje dovoljno na šarmu, prije dvije godine ep je pronašao svoju sreću i kao strip-izdanje u priređenom prijevodu Kenta Dixona, umirovljenog profesora književnosti i kreativnog pisanja sa sveučilišta humanističkih znanosti u američkom gradiću Springdfieldu, te u grafičkim tablama njegova sina Kevina Dixona.
Zanimljivo je da nema gotovo nijednog filma nadahnutog epom, a pripovijest o dogodovštinama, pothvatima i preobrazbama ratobornog boga-kralja Gilgameša iz Uruka, danas Warka u Iraku, i njegova pobočnika, divljeg čovjeka Enkidua, dala bi baš lijepih sat i pol do dva akcije i drame. Ima tu svega što hollywoodski povijesni spektakli vole: čudovišta, bogova i božica, živopisnih krajobraza, borbi, strasti i osjećaja.

Naime, ako su na tim sastojcima filmovi kao što su “Sudar Titana” (2010.), “Bijes Titana” (2012.) ili “Noa” (2014.) uspjeli udvostručiti ili utrostručiti budžet, ne vidimo zašto bi sumerska literarna pustolovina ostala bez učinka na kinoblagajnama.

Ljudski materijal

Zapravo, možda se sad nakon objave u ediciji newyorškog Seven Stories Pressa stvari promijene. Naš Sandorf nije propustio prepoznati zanimljiv materijal u prijevodu Marka Gregorića, koji bi u popodnevnim satima mogli čitati roditelji zajedno sa svojim maturantima. Govorimo o starijoj djeci, jer ima tu ironije i lascivnih detalja, koji bi mogli promaknuti najmlađoj publici, ali ne treba ih posebno ni štititi.

Uglavnom, da, Sin-Leqi-Unnini u “Gilgameša” je upisao ljudski materijal; ima tu humora, patosa, nasilja, i mrvu eksplicitnog erotskog sadržaja.

Dakle, prva ploča upoznaje nas s pohotnim mladim kraljem Gilgamešom, koji je trećinu čovjek i dvije trećine bog, i kojemu su bogovi zbog pritužbi teroriziranog naroda (Gilgameš voli lijegati s nevjestama prije njihovih muževa) prikrpili Enkidua, divljeg čovjeka podjednakog po snazi.

Već u drugoj ploči Gilgameš i Enkidu postaju nerazdvojni prijatelji, ali ne prije gadne tučnjave u kojoj su porušili pola grada Uruka (prema nekim tumačenjima, Irak etimološki potječe od ovog imena). Treća ploča prepričava pripreme za prvi herojski pothvat, lov na divovsko čudovište Humbabu, četvrta je ploča itinerar njihova pustolovnog putovanja, a peta je borba s Humbabom i trijumfalni povratak na splavi s Humbabovom glavom.

Gilgameš na šestoj ploči odbija zavođenje božice Ištar, što kćeri vrhovnog boga Anua ne sjeda dobro i ona počne zaplotnjačiti protiv pustolovnog dvojca. Na sedmoj ploči skup bogova osvetit će se Gilgamešu i Enkiduu: Enkidu će umrijeti nakon dvanaest dana groznice, a Gilgameš će izgubiti najboljeg prijatelja.

Osma ploča zaokupljena je Gilgamešovim jadom, tugovanjem i pozivom na sveopću tugu za njegovim Enkiduom. Deveta je ploča Gilgamešovo osvještenje vlastite smrtnosti, zbog čega kreće na put ususret Utnapištimu, jedinome smrtniku kojemu je udijeljena besmrtnost (ovdje je i nekoliko akcijskih motiva koji će se poslije sretati u različitim mitologijama, kao što je borba s lavovima i susret s ljudima-škorpionima).

Ploča deset prepričava Gilgamešov razgovor s pivarkom Siduri, koja mu tumači tajnu života, uvjeravajući ga kako to nije besmrtnost, nego uživanje u trenutku. Siduri ga upućuje na Uršanabija, splavara na Vodama smrti, koji će ga prevesti do Utnapištima.
Jedanaesta ploča sadrži famoznu priču o Potopu (gotovo identičnu onoj iz Knjige Postanka, samo tisućinjak godina stariju; ova će ploča po svojem otkriću zaprepastiti tumače svojom sličnošću s motivom Noe i njegove arke), s korabljom, životinjama, olujom i ljutim Bogom, ali i Gilgamešov povratak u Uruk.

Roba za maturante

Dvanaesta ploča (okrhnuta, stoga i “dramski nadograđena”) zaključuje ep ponovnim pojavljivanjem Enkidua, koji Gilgameša podučava o tajnama Donjega svijeta.

“Ep o Gilgamešu”, bildungsroman o lošem kralju-bogu koji se uči čovječnosti i mudrosti, te putem svladava zvijeri i čudovišta, trpi velika fizička i emotivna iskušenja, te se konačno sučeljava i sa smrtnošću, dao je glas i karakter svome glavnom junaku nekoliko tisućljeća prije negoli je “Odiseja” Odiseju. Ipak, kao projekt oca i sina Dixon, “Ep o Gilgamešu” je sasvim friških 200 stranica za krajnje korisnike.

Crtež i grafički geg Kevina Dixona priziva različite meštre devete umjetnosti, od Roberta Crumba, Gilberta Sheltona i Charlesa Shulza, do Ala Cappa, Alberta Uderza i Georgesa Prospera Remija Hergea. Naime, svaki od njih znao je zadržati čitateljevu pažnju vežući je uz grafički detalj i dajući tekstu dovoljno vremena i prostora da svede humor, moral i razine značenja.

Stoga je adaptacija Dixonovih sasvim odgovarajući materijal za nastavni plan i program, danas možda i podesniji od tekstualnih prethodnika na temu Gilgamešova epa.

Nema tog ukoričenja koje će se s danom građom nositi jednako zaigrano i vizualno učinkovito poput njihova stripa, ali s našim kurikularnim režimom o takvim mogućnostima možemo samo sanjariti. Sreća da je Gilgameš strpljiv tip. Što je njemu odsjediti još koje stoljeće dok školski program postane zanimljiv i onima kojima je namijenjen?

#GILGAMEš

Izdvojeno