StoryEditor
KnjiževnostLibrofilija

‘More, more!‘ kao urnebesno naličje dugog toplog ljeta

28. lipnja 2021. - 14:01

Jedna od nesumnjivih prednosti života uz more jest i ta što ne morate ići na ljetovanje.

Naravno, kome je do toga stalo, može se slobodno zaputiti kamo god poželi i namakati svoje tijelo na nekoj drugoj adresi. Lijepo je, od prilike do prilike, uvalu svoga djetinjstva zamijeniti nekom tuđom, tek toliko da se provjeri je li more tamo plavije nego kod nas. No, primorac to ne mora činiti. Može lijepo ostati doma i nitko mu neće zamjeriti.

Prosječnome kontinentalcu ruke su, pak, vezane. Jedanaest dugih mjeseci patio se u pasjoj klimi svoga zavičaja, čeznući za danom kad će konačno ogrijati kosti na morskome plavom žalu gdje ćarlija vjetrić mio.

Je li s vama sve u redu?

Pritom nije bio usamljen. Njegovi prijatelji, znanci, kolege i susjedi, ma svi ljudi koje poznaje, dijelili su istu žudnju i dirljivo je ispovijedali za slučajnih susreta na ulici, stubištu ili u kavani. I kad mu konačno ljeto zakuca na vrata, kontinentalac nema izbora. Valja njemu ne samo preko rijeke, nego i preko planina da bi nakon dugoga truckanja u automobilu konačno smjestio sebe i svoju obitelj u arkadijski predjel nekoga jadranskog ljetovališta.

Da je ostao doma, izazvao bi pravu pomutnju među ljudima koji ga poznaju. Neki bi se zabrinuli je li možda obolio, drugi bi posumnjali da je pao u financijski škripac, pa si više ne može priuštiti luksuz putovanja, treći bi tipovali na mogućnost da mu je bračni život zaribao, pa nema s kime poći na Jadran...

Svakakvi scenariji, sve jedan gori od drugoga, motali bi se po glavama njegovih znanaca, a sasvim sigurno nitko ne bi pomislio na mogućnost da se čovjeku naprosto nije dalo još jednom pristati na iscrpljujuću gnjavažu ljetovanja.


Jer, odmor definiran kao prisila odlaska na more, gdje svakoga gosta na plaži čeka tek nekoliko četvornih decimetara slobodnog prostora, gavuni iz friteze u kojoj je ulje zadnji put mijenjano prethodne sezone te kvasina iz kućne radinosti koja se lažno deklarira kao vino, nisu ili barem ne bi trebali biti dovoljan razlog za napuštanje svoga doma.

Naravno, svako normalno čeljade ponaša se kao Gabi Novak u pjesmi, pa pamti samo sretne dane. Da pamtimo i one manje sretne, poludjeli bismo.

Tako i siroti kontinentalci iz privatnih memorijskih kartica brišu sva štrapaciranja kojima su bili izloženi, preskupe, a neukusne obroke koje su pojeli, boce vina od kojih su se pobljuvali, i sladolede na čijem prevarantskom pakiranju nije pisalo "stracciatella con salmonella", dakle, činjenično stanje.

Neželjene uspomene zaturene u privatnim recycle binovima, iz mraka podsvijesti na svjetlo dana iznijela su, međutim, dvojica Francuza, David Prudhomme i Pascal Rabaté, i u formatu stripovnog albuma pod naslovom "More, more!" (prijevod potpisuje urednik izdanja Valent Pavlić, koji je inače, u paralelnom životu, odličan pisac, autor dviju iznimnih zbirki priča) ponudila na uvid znatiželjnom čitateljstvu.


Rahle dramaturgije, bez čvrste narativne kičme, ovaj album prati cijeli ansambl likova i manje se doima kao koherentna, zaokružena storija, a puno više kao vrlo temeljita kompilacija svih mogućih ljetnih neugodnosti.

Šarmantno zrcalo

Nimalo ne sumnjam da Prudhomme (1969.) i Rabaté (1961.) iza sebe imaju duge povijesti trapljenja na plažama, u primorskim restoranima i zabavnim parkovima.

Sva ta desetljećima taložena iskustva poput magme su se izlila po stranicama albuma koje će prosječan čitatelj, vrlo vjerojatno, doživjeti kao neku vrstu šarmantnoga zrcala u kojemu se razabire i ponešto od njegova osobnog iskustva.

Prudhomme i Rabaté autorski su multipraktici pa ovom prilikom nisu striktno podijelili zadaće, nego su obojica jednako sudjelovali u pisanju scenarija i njegovu grafičkom oblikovanju.


Kao libretisti, simpatije čitatelja osvojit će cijelim nizom dojmljivih "onelinera" ("Godišnji odmori su poput zagrijavanja za mirovinu", "Buka koju stvaraju japanke gora je od vojnog marša", "Kad malo bolje razmisliš, japanke su tange za stopala"...) i zavodljivih epizoda (kao što je, recimo, ova: "Tata! Mama! Umorio sam se od igranja!", viče dječak; "Dosta je. Dođi se dosađivati s nama", uzvraćaju mu roditelji).

Svoje, pak, crtačke manire skladno su prepleli u jednu zajedničku, ponudivši visoko stilizirani rukopis groteskne figuracije, s ležernim, gotovo nehajnim potezima koji sugeriraju lakoću izvedbe.

Album "More, more!" objavljen je u pravo doba godine i može biti vrlo instruktivna literatura za sve koji ovoga ljeta kane otputovati na Jadran. Njime otpočinje i umjetničko-poslovna pustolovina zagrebačkog "Sputnika", nove izdavačke kuće specijalizirane za strip.

item - id = 1108915
related id = 0 -> 1120433
related id = 1 -> 1117907
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
16. rujan 2021 04:23