StoryEditor
KnjiževnostMrak i velike oči

Koontzov virus Wuhan do 2008. zvao se Gorki

Piše Renato Kragić
31. ožujka 2020. - 16:30
‘Vidoviti’ pasus iz Koontzova romana

Korona, o korona, kako znaš biti dokona.

Globalna boljetica uzrokovana novim koronavirusom u proteklih mjesec dana možda nije podjednako uspjela u svojem planetarnom nametanju čestog pranja ruku, ali jest u zagušenju globalnih komunikacijskih mreža, nešto malo relevantnim vijestima o virusu i pandemiji, i puno više u vicevima, šaljivim videoklipovima i raznim trivijalijama, u koje svakako spadaju vijesti iz svijeta teorije zavjere.

Svašta ljudi vide ovih dana koje dijele sami sa sobom i svojim ukućanima. Tako, sve pod šifrom #Ostanidoma, jedan od čitatelja popularnog američkog pisca znanstvene fantastike, misterija i horora Deana Koontza, ovih je dana uzbibao eter međumrežja otkrićem da je Koontz o pogubnom virusu pisao još u prošlom mileniju, točnije 1981., u svojem trileru “The Eyes of Darkness” (nema još hrvatskog prijevoda, ali kad ga bude, zvat će se “Oči tame”).

Stvar nije nezanimljiva. Kad su čitatelji u Koontzovu žanrovskom štivu prvi put čitali o biološkom oružju Wuhan-400, nitko, a najmanje sam Koontz, nije mogao misliti da će nas “učarati” današnjom pandemijom. Ali kad je pošast već tu, nije trebalo puno da jedan od njegovih fanova, Nick Hinton se zove, zalijepi na Twitter sliku s pasusom iz knjige i proglasi Koontza vizionarom.

Sličnost sa sifilisom

U pasusu džepnog reizdanja iz 2008. čita se tako da je kineski znanstvenik Li Chen prebjegao u SAD s disketom (disketom, da, izvornik je ipak iz 1981.) na kojoj je zabilježeno kinesko najvažnije i najopasnije novo biološko oružje, koje su nazvali Wuhan-400, jer je razvijeno u laboratoriju blizu Wuhana i sadržavalo je 400. inačicu proizvedenog mikroorganizma u tom istraživačkom centru.

Wuhan-400 navodi se kao savršeno oružje jer napada samo ljudska bića te, poput sifilisa, ne može preživjeti izvan ljudskog tijela duže od minute, pa tako ne može za stalno kontaminirati predmete ili područja kao što to mogu antraks i drugi zarazni mikroorganizmi.
Dao nam je misliti, a? Međutim, sličnosti između Koontzove fikcije i stvarnosti tu prestaju.

Ako zanemarimo teorije zavjere po kojima je korona ručno stvoreni virus, još uvijek ostaje dovoljno razlika između romana i života. Koontzov Wuhan-400 ima stopu smrtnosti sto posto, dok SARS-CoV-2 u prosjeku ima od dva do tri posto. A onda, virus iz fikcije ima inkubacijski period od četiri sata, dok ovaj naš nesretnjak zadržava pravo na razdoblje od dva do 14 dana.

Ova navodna prognoza ima još jedan problem. Naime, dok se u spomenutom reizdanju iz 2008. biološko oružje zove, dakle, Wuhan-400, u izvornoj verziji knjige iz 1981. Wuhana nema nigdje. U toj verziji oružje se zove Gorki-400, prema ruskom gradu Gorkom u kojem je napravljeno. Gorki je doista bilo ime grada s ušća rijeke Oke u Volgu, nazvanog tako 1932. u čast sovjetskog osnivača socrealizma Maksima Gorkog. S padom Berlinskog zida, 1990. godine, grad je ponovno dobio svoje izvorno ime – Nižnji Novgorod.

Nadahnuta SARS-om

Nije poznato kad je i kako oružje mijenjalo ime u Koontzovu trileru, ali može se pretpostaviti kako se to događalo u skladu s tenzijama trenutka, možda i čistom izdavačkom intervencijom uslijed procjene da hladni rat više nije utrživa prijetnja koliko, recimo, ekonomski skok azijskog tigra.

Bilo kako bilo, daleko je to od vizionarstva i geopolitičke prognoze.
Nije prošlo puno prije negoli se pojavila i druga fotografija, navodno s isječkom iz iste Koontzove knjige. Ovdje se, pak, čita kako će se oko 2020. globusom proširiti ozbiljna bolest, nalik upali pluća, koja napada plućna krila i dišne putove, te da će otići iznenada kao što je i došla, pojaviti se još jednom nakon deset godina, i onda nestati zauvijek.

Međutim, kako će se uskoro pokazati, ovaj isječak uopće nije iz Koontzove knjige, nego iz knjige samoproglašene vidovnjakinje Sylvije Browne, pod naslovom “End of Days” (2008., također neprevedena u nas, ali ako se pojavi, mogla bi se zvati “Kraj svijeta”). Ne zna se na čemu je Browne temeljila svoje gatanje, možda je posrijedi i čista slučajnost, ali najvjerojatnije činjenica da je ranih dvijetisućitih bio aktualan SARS.

Browne je umrla 2013., a s njom i podrobnije objašnjenje, međutim, diskreditirala se još za života tvrdnjama kako može komunicirati s duhovima, te je bila izložena kritikama da roditeljima nestale djece daje pogrešne informacije i lažne nade.

Svakako, gatanja i predviđanja, pisana ili usmena, čitanja iz iznutrica ili graha, i dalje su domena vračeva, šarlatana i šunda. Žanrovska literatura i kinematografija znaju se poslužiti tim elementima. A nekad, kako znamo, romane piše i život sam.•

Dean Koontz, vidoviti profesor

Dean Koontz američki je pisac i profesor engleskog jezika i književnosti koji je karijeru izgradio na žanrovskoj literaturi, mahom trilerima, nerijetko s elementima horora, znanstvene fantastike, misterija i satire.


Kao autor nije nepoznat; brojne su se njegove knjige pojavile na vrhu ljestvica čitanosti New York Timesa, a neke su zauzele i prvo mjesto. Na početku karijere koristio se brojnim pseudonimima, pod kojima je znao pisati i pornografske naslove, kako sam kaže, “bilo što što bi platilo račune”.

A čini se da s računima nema problema, jer dosad je prodano 450 milijuna primjeraka njegovih knjiga. Od poznatijih romana, treba navesti ovdje citirane “Oči tame” (1981.), koje u nas nisu prevedene, te romane “Hladna vatra” (1991., hrvatski prijevod: Tomislav Pisk i Goran Vujasinović), “Jedini preživjeli” (1997., hrvatski prijevod: Marija Pavlin), “Iskoristi noć” (1998., hrvatski prijevod: Nataša Ozmec), “Čudni Thomas” (2003., hrvatski prijevod: Suzana Sesvečan), “Lice” (2003., hrvatski prijevod: Suzana Sesvečan) i “Očekivani životni vijek” (2004., hrvatski prijevod: Mihaela Velina).

#DEAN KOONTZ#SYLVIA BROWN#KORONA

Izdvojeno

07. lipanj 2020 03:30