Roman “Fima” Amosa Oza stiže nam sa zakašnjenjem od skoro trideset godina (u Izraelu je objavljen 1991.), ali se teško oteti dojmu kako nam zapravo dolazi u pravi čas. Štoviše, dođe mi sažalijevati Europljane koji su libar imali prilike čitati u realnome vremenu.
Početkom devedesetih diljem Staroga kontinenta još uvijek se nazdravljalo demontaži željezne zavjese. Pijanka je toliko dugo trajala da u zemljama bivšeg istočnog bloka nitko nije ni opazio kako im tranzicijski predatori otimaju dojučerašnja narodna bogatstva.
Između dvije zdravice vedro se ćakulalo o europskome zajedništvu, bratskoj zajednici naroda u kojoj će se svi naći, tko prije, tko kasnije. Nitko se nije busao u nacionalna prsa niti ispovijedao, barem ne glasno, prezir premda drugima.
Nacionalizam ...