StoryEditor
Glazba250. godina rođenja

Bio je zlostavljan u djetinjstvu, nesretno zaljubljen, gluh, nije mario za higijenu, ali Ludwigu van Beethovenu djela se izvode i nakon dvjesto godina

Piše Jasmina Parić
3. ožujka 2020. - 08:02
Ludwig van Beethoven doživio je najgore što se glazbeniku može dogoditi, posve je izgubio sluhwikipedia

Ove godine slavi se 250. obljetnica rođenja Ludwiga van Beethovena, jednog od najvećih skladatelja na svijetu. Beethoven pripada čitavom čovječanstvu, pa se njegov rođendan i slavi posvuda ali, dakako, prednjači Beč, u kojem je skladatelj proveo najveći dio života.

Muzeji i knjižnice izlažu privatna pisma i originalne partiture, priređuju se izložbe slika inspirirane njegovom glazbom, kao i nebrojeni portreti i skulpture samog umjetnika; čak se pridružio i Pogrebni muzej u sklopu centralnog bečkog groblja, gdje se može vidjeti skladateljeva posmrtna maska i modeli lijesova iz njegova vremena.

Koncerte i glazbene manifestacije ne treba ni spominjati. Neki projekti otpočeli su još lani, a planovi se protežu kroz čitavu ovu godinu - ostaje samo vidjeti hoće li neke izvedbe omesti strah od koronavirusa, jer se po Europi već otkazuju i kazališne priredbe.

Koliko zapravo prosječan Europljanin zna o Beethovenu? Jedna nedavno provedena anketa pokazala je - ne baš mnogo. Čak ni ako im mobitel zvoni tonovima “Ode radosti”, koja je i europska himna, ili im odsvira početak skladbe “Za Elizu”.

image
Tereza Malfatti udala se za drugoga, Ludwig joj je napisao ‘Za Elizu’
Wikipedia

A tko je bila Eliza? To s potpunom sigurnošću ne mogu reći ni stručnjaci. U igri su barem tri kadidatkinje, jedna Tereza i dvije Elize, obje pjevačice. Terezu Malfatti bio je i zaprosio, ali se udala za drugoga. Te godine neuspješne prošnje, 1810., nastala je i ova nježna, jednostavna kompozicija u kojoj mnogi čuju odjek tuge i opraštanja. Može je svirati svaki učenik muzičke škole, ali pravi virtuoz načinit će od nje čudo.

Čudan, slavan i gorak život proživio je genijalni umjetnik koji je još u mladim godinama počeo gubiti sluh, da bi na koncu posve oglušio i skladao oslanjajući se samo na “unutarnji sluh”, na tonove koje je čuo u mislima.

Njegova djela nema ni smisla nabrajati - dovoljno je spomenuti devet simfonija, koncerte, gudačke kvartete, sonate za violinu, sonate za violončelo, mnoštvo sonata za glasovir, skladbe za zbor, pjesme i jednu - operu.

Nazivaju ga “posljednjim bečkim klasičarom i prvim romantičarom”. W.A. Mozart je za njega kazao “da će jednom u svijetu podignuti veliku galamu”.

Neki detalji Beethovenova života i rada poznati su do tančina, no nad nekima se i danas nadvija veo tajne. Upravo stoga ne bave se njime samo glazbenici i glazbeni teoretičari nego i drugi stručnjaci, od povjesničara do psihologa. I upravo zato se prigodom obljetnice nastoji s raznih aspekata osvijetliti njegov život i vrijeme kako bi se dobila cjelovitija, životnija slika čovjeka koji nas mrko gleda s portreta, umjetnički razbarušene frizure i vrata stisnutog u visokom ovratniku.

Rođen je u Bonnu u Njemačkoj 16. ili 17. prosinca 1770. godine, a umro je u Beču 26. ožujka 1827.

image
Mozart je za njega rekao da će u svijetu podići veliku galamu
Wikipedia

Sasvim je sigurno trpio zlostavljanje u djetinjstvu. Poticao je iz glazbeničke obitelji sa šestero djece, a njegov otac, inače teški alkoholičar, bio je oduševljen malim Mozartom, tadašnjim čudom od djeteta, pa je htio i sam jedno takvo čudo stvoriti u svojoj kući.

Učio je sina svirati violinu i glasovir, budio ga zbog toga noću i tjerao ga da svira pred njegovim prijateljima, a često i premlaćivao. Bolesna majka bila mu je od slabe pomoći. U dvadesetima je Beethoven otišao u Beč i postao učenik Josepha Haydna. Želio je da ga Mozart podučava, ali ovaj nije imao ni vremena ni interesa, premda je kod njega uočio velik talent.

Na kraju se dogodilo da je Beethoven nastavio učiti kod Antonija Sallierija, o kojemu su kružile glasine da je iz zavisti došao glave Mozartu - premda takvo što nikada nije dokazano.

Beethoven je za života dočekao i počasti i izvedbe svojih djela kojima je publika bila oduševljena, a imao je i nešto poslovnog duha - mogao je živjeti kao samostalni umjetnik pišući po narudžbi i prodajući skladbe, a imao je i nekoliko jačih sponzora.

Međutim, jednom prodana skladba postajala je isključivo vlasništvo kupca pa su mnoga njegova djela neprikladno i loše izvodili, čak i prepravljali, a on se nije mogao žaliti.

Uz to, doživio je najgore što se glazbeniku može dogoditi, posve je izgubio sluh. Ranije poznat kao virtuoz na klaviru, morao je odustati od javnih nastupa, a isto tako odreći se i dirigiranja. Komunikacija s malobrojnim prijateljima svela se na pisane poruke. Ozbiljno je razmišljao o samoubojstvu i sve se više povlačio u sebe, našavši utjehu jedino u šetnjama prirodom.

Postoje mnoge anegdote o njegovoj neurednosti i zapuštenosti. Priča se da bi unajmio stan, živio u njemu dok ga posve ne bi “zagadio” pa se selio u novi; prijatelji bi mu nabavili novu odjeću, a staru, masnu i neopranu bacili - on bi novo ruho ujutro odjenuo, uopće ne opazivši promjenu. Jako se bojao siromaštva i sluge je stalno optuživao da ga potkradaju. I jako dobro je znao da ga drže čudakom i mizantropom, što ga je boljelo.

image
Napoleonu je posvetio Treću simfoniju. Međutim, doznavši da se proglasio carem, razočarano je poderao posvetu uz komentar ‘I on je samo običan čovjek’
 
Hrvatska enciklopedija

 

Nikada se nije oženio ni dobio djecu. Neke kombinacije iz mladosti izjalovile su se zbog razlika u društvenom statusu; stoga se oduševljavao francuskom revolucijom i Napoleonom, kojemu je i bio posvetio svoju treću simfoniju. Međutim, doznavši da se Napoleon proglasio carem, razočarano je poderao posvetu uz komentar “I on je samo običan čovjek”. Preimenovao ju je u “Herojsku simfoniju”, poznatu još i kao “Eroica”.

Vele da je prezirao plemstvo, ističući premoć talenta nad titulom koja je došla s rođenjem. Pa ipak, zadržao je tvrde konzervativne stavove koji su njegova nećaka, o kome je skrbio, doveli do pokušaja samoubojstva. Uz to, teško se sukobio s bratom jer se vjenčao ženom koja je imala izvanbračno (u ono vrijeme se govorilo nezakonito) dijete. Na kraju se posve predao glazbi i za nju živio do kraja.

HNK Split obljetnicu obilježava već tri godine


HNK Split je Beethovenovu godišnjicu počeo obilježavati još prije dvije godine. U dvije kazališne sezone i na Splitskom ljetu izvedeno je svih devet simfonija i pet klavirskih koncerata.
Na idućem simfonijskom koncertu 13. ožujka, kojim će ravnati mo. Ivo Lipanović, publika će pak čuti jednu Beethovenovu uvertiru koja se u Hrvatskoj rijetko izvodila, a u Splitu - nikada do sada.
To je Uvertira za posvećenje kuće (Die Weihe des Hauses) iz 1822. godine. Naručio ju je Carl Friedrich Hensler, direktor novog bečkog kazališta "Josefstadt" za prigodu otvorenja.

HNK Split obljetnicu obilježava već tri godine


HNK Split je Beethovenovu godišnjicu počeo obilježavati još prije dvije godine. U dvije kazališne sezone i na Splitskom ljetu izvedeno je svih devet simfonija i pet klavirskih koncerata.
Na idućem simfonijskom koncertu 13. ožujka, kojim će ravnati mo. Ivo Lipanović, publika će pak čuti jednu Beethovenovu uvertiru koja se u Hrvatskoj rijetko izvodila, a u Splitu - nikada do sada.
To je Uvertira za posvećenje kuće (Die Weihe des Hauses) iz 1822. godine. Naručio ju je Carl Friedrich Hensler, direktor novog bečkog kazališta "Josefstadt" za prigodu otvorenja.

Golemo i neprocjenjivo glazbeno djelo najvažnija je Beethovenova ostavština. I zbog toga što pruža radost i užitak milijunima ljudi, a i zbog toga što je nadahnula nebrojena nova umjetnička djela, ne samo glazbena nego i književna, slikarska i filmska.•

#LUDWIG VAN BEETHOVEN 250 OBLJETNICA ROđENJA

Izdvojeno