StoryEditor
Film & TVCINEMARK U KUĆNOM KINU

ULIČNI RATOVI Igra ‘utokama‘ bez pobjednika

4. srpnja 2020. - 23:43

Neredi su obilježili premijerno vikend-otvaranje britanskog filma "Ulični ratovi" ("Blue Story") u birminghamskom kinu "Vue" krajem studenog prošle godine. Ispred kina sukobilo se stotinjak tamnoputih tinejdžera opasanih mačetama i noževima. Nekoliko je tinejdžera uhićeno, a policija je morala koristiti "tasere" da raščisti gužvu. Incidenti su se ponovili i u nekim drugim britanskim kinima tog vikenda, uslijed čega je film trajno povučen iz kinodistribucije.

Ispalo je da "Ulični ratovi" potiču nasilje među mladima i da je to poruka filma, a zapravo je krajnje suprotna, u što se možete uvjeriti i sami sad kad je stigao u "online" videoteku. Nakon gledanja "Blue Story" nitko ne bi trebao poželjeti uzeti oružje u ruke (mačetu, nož, utoku...) već ga odbaciti daleko od sebe i svih koje poznaje.

FILM: Blue Story; krimi drama; Velika Britanija, 2019. REŽIJA: Rapman ULOGE: Stephen Odubola, Micheal Ward OCJENA: ***

Film ni po čemu ne "glamurizira" nasilje, naprotiv osuđuje ga i prikazuje u formi "šekspirijanske" ili grčke tragedije. Poruka je protumačena krivo 2019. kao i početkom devedesetih, kad su u američkim kinima igrali "novovalni" crnački filmovi, urbane kriminalističke (melo)drame kao "Žestoki momci" Johna Singletona i "Opasni po društvo" braće Hughes, formativne za redatelja i scenarista Andrewa Onwubolua alias Rapmana.

"Ulični ratovi" se nadovezuju na novi "novi val" crnačkih filmova druge polovice 2010-ih koji su preuzeli štafetu od Singletona i Hughesovih ("Crni član KKKlana", "U mrtvom kutu", "Oprostite na smetnji", "Taj hejt u glavi", "Queen i Slim"...). Od svih njih "Blindspotting" je, reklo bi se, ostavio najveći utjecaj na "Blue Story" s povremenim stilizacijama rap videospota i "reperskim" monologom glavnog lika u nezaboravnom klimaksu filma.

Inspiriran vlastitim djetinjstvom, reper Rapman režira "Ulične ratove" videospotovski, čak i "youtubeovski". Napokon, on se proslavio YouTube senzacijom, serijalom "Shiro’s Story", nakon čega je hollywoodski studio Paramount Pictures podržao "Blue Story".

"Youtubeovska" režija na momente djeluje jeftnjikavo, pa i poluamaterski, ali čini se da je Rapman namjerno odabrao takav izričaj kako bi približio krimi dramu mladima da iz filma izvuku neku pacifističku po(r)uku. Oči "online" generacije su naviknute na "neispeglane" videosadržaje uključujući i stvarne snimke nadzornih kamera koje otvaraju "Ulične ratove" i ovjekovječuju nasilje, kao i na reperske spotove.

Zato Rapman repa naraciju filma direktno u kameru, pojavljujući se osobno u kadru tu i tamo, između scena, kao grčki kor od jednog čovjeka/repera. Stihovima Rapman opisuje razvoj "tužne priče" o dvojici najboljih prijatelja iz djetinjstva, Timmyju i Marcu (Stephen Odubola, Micheal Ward), koji će se spletom nesretnih okolnosti naći u konfliktu i postati smrtni neprijatelji "samo zato jer su živjeli u različitim krajevima" (jugoistočnog Londona; Peckham, Deptford).

Bilo bi još efektnije da su i svi dijalozi "odrepani" u stihu, što bi "Blue Story" definitivno izdvojilo od sličnih ostvarenja i pretvorilo u repersku inačicu "Romeo + Juliet" Baza Luhrmanna, ali svejedno Rapmana kao filmaša, čini se, treba držati na oku i pratiti njegove daljnje korake, ako već ne i njegove glumce koji se ne izdvajaju bitno iz prosjeka, moguće i zbog tipizirane karakterizacije utjelovljenih likova.

Glazbeni interludiji Rapmana osvježavaju film i njegove (neminovne) klišeje i repetitivnosti dok portretira ulično nasilje, ma koliko ti klišeji bili "životni", ne samo žanrovski. Što su ulični ratovi nego svojevrsni "kliše" i repeticija koji se godinama, dekadama, stoljećima vrte u začaranom krugu "gangsta" nasilja pod egidom teritorijalnosti/pripadnosti "svatko tko nije s nama je protiv nas".

Rapman pokušava razbiti taj začarani krug ili barem poručiti mladima da u njega ne upadnu jer nije vrijedno umrijeti zbog besmislenog rata bandi i vjernosti svome getu. "Rat bandi je obična glupost. Ljudi se biju, a zašto? Za teritorij na kojem nisu bili", u jednoj sceni trezveno govori jedan "bandit" pripremajući teren za Rapmanov reperski opjevani zaključak. Ulični ratovi su "igra pištoljima u kojoj nema pobjednika".

Od Peckhama do ‘Ratova zvijezda‘

U filmu se spominje glumac John Boyega, koji je iz Peckhama i sad je u "Ratovima zvijezda", kao živi dokaz da za "peckhamovce" ima nade.

Izdvojeno

31. srpanj 2020 17:17