StoryEditor
Film & TVCINEMARK

PLES IZMEĐU REDOVA Dućan u doba korone: mali film o malim ljudima, zaposlenicima supermarketa koje je i prije trebalo cijeniti, a danas pogotovo

Piše Marko Njegić
22. ožujka 2020. - 14:52

FILM: In den Gängen; drama; Njemačka, 2018. REŽIJA: Thomas Stuber ULOGE: Franz Rogowski, Sandra Hüller OCJENA: ****

Nešto drukčijim očima danas se gleda njemački film "Ples između redova" ("In den Gängen"/"In the Aisles") u "A1 videoteci" u odnosu na vrijeme kad je imao premijeru na Berlinaleu. Prazno skladište zatvorenog supermarketa u uvodnoj sceni sad više nego ikad djeluje kao mizanscena "Zore živih mrtvaca", apokaliptičnog zombi horora kojeg "Ples između redova" zaziva prikazom crnohumornih filmića s upozoravajućim posljedicama nepravilnog rukovanja viličarem oslikanim "splatter" estetikom.

Kad protagonist drame režisera i koscenarista Thomasa Stubera, introvertirani skladištar-novak Christian (Franz Rogowski), pripovijeda da u siječnju, nakon blagdana, ljudi nemaju novca i kamera prikaže svega šačicu kupaca, to je scena dana, trenutna stvarnost naših supermarketa i dućana u ovom kaosu od koronavirusa.

Iako je "In den Gängen" ostao isti od Berlinalea do danas, kontekst se, dakle, malčice promijenio, ali u korist filma većim dijelom locirana u supermarket. "Ples između redova" je priča o zaposlenicima supermarketa i njihovoj (svako)dnevnoj rutini na radnom mjestu, za vrijeme večernje smjene, dakle malim ljudima poput Christiana i njegove kolegice sa slatkiša Marion (Sandra Hüller) u koju će se zaljubiti.

Pri početku lijepog malog filma o malim ljudima Christianu govore kako se u supermarketu svi oslovljavaju imenima da mušterija zna s kim ima posla, što Stuber koristi da likovi i njihova priča budu "osobniji" s ove strane ekrana, gledateljima u Njemačkoj, Hrvatskoj i drugdje u Europi ili svijetu.

Osjećaj poznatosti je opipljiv, kako nama kupcima, tako i još više zaposlenicima sličnih dućana. Jer, supermarket iz Stuberovog "slice of life" filma može biti i "Špar", "Tommy", "Konzum"..., a Christian, Marion i ostali likovi prilično su životni da u njima možete vidjeti zaposlenike iz vaših dućana. Ljude koji imaju svoje živote, probleme, nade i snove. Ljude koje je i prije trebalo cijeniti, a u ovom momentu, sad i ovdje, zaslužuju od nas nikad veći respekt.

Redatelj Stuber i njegovi glumci pristupaju likovima uz odgovarajući respekt i udahnjuju im život s dosta topline i ljudskosti. Svaki, ma i najsporedniji lik u supermarketu čini se stvarnim i proživljenim, kao da ga odnekle (iz svoga dućana) poznajemo, od šefa Rudija do starog radnika Bruna (Andreas Leupold, Peter Kurth) koji podučava Christiana radu na viličaru.

Najveću minutažu imaju Christian i Marion, akteri nježne ljubavne priče nalik "Izgubljenima u prijevodu" koja ne odlazi puno dalje od flerta zato što je ona udana. Naslonjena glava na ramenu, jedan "eskimski poljubac" ("Znaš li kako se ljube eskimi?") i to je sve, ali opet više nego što izgleda, s većim osjećajem romantične pripadnosti od mnogih u "normalnim" vezama.

Glumci Rogowski i Hüller dobro funkcioniraju zajedno i ponaosob stvaraju pamtljive likove. On ima potencijal njemačkog Joaquina Phoenixa kojeg je, nakon uloga u filmovima "Love Steaks", "Victoria" i "Transit", potvrdio u "In the Aisles". Ona se proslavila "Tonijem Erdmannom", a gledali smo je nedavno i u "Sibyl".

U nikome od njih ne vidimo glumce iz spomenutih filmova, već likove Christiana i Marion. Lik je i supermarket kao takav, prostor s geometrijom koja bi bila zanimljiva i Stanleyju Kubricku, zbog čega je Stuber uvodnu vožnju viličarem kroz njegove opustjele koridore ozvučio Straussom i "Na lijepom plavom Dunavu", kao da snima "Odiseju u svemiru" s radnim strojem kao svemirskim brodom.

Na neki način supermarket i jest svojevrsni svemir ili ga barem tako iz raznih snima direktor fotografije Peter Matjasko, pronalazeći u svakom od njih neku neobičnost u običnosti skladištarskog života, odnosno tračak poezije i harmonije u njegovoj labirintnoj simetriji, među policama, paletama, artiklima i redovima gdje - kako opaža Christian - nema dnevnog svjetla.

Supermarket je sam personifikacija života s punim i praznim policama, tj. radnicima/kupcima koji dolaze i odlaze, ali i nešto više od toga, mjesto kolektivnih snova za sanjare među zaposlenicima. Dosta je Christianu podignuti vilicu viličara do vrha i polako je spuštati da s Marion čuje zvuk dalekog mora i morskih valova.

Nagrade na Berlinaleu

"Ples između redova" je na Berinaleu dobio nagradu Ekumenskog žirija, kao i Guild Film Prize.

#CINEMARK

Izdvojeno

04. srpanj 2020 22:41