Profesora Baltazara sjećam se po svojim gripoznim stanjima. U obične dane šareni zagrebački profesor teško bi došao na red. Obično bi ga programirali ujutro, a tada je trebalo ili učiti ili ići u školu. Ali čim bi mi toplomjer izmjerio iznad 37, to je bila uputnica za trosjed s dekicom, stripove i crtiće. Našla bi se tu i koja knjiga, ajde.
U svakom slučaju, famozni refren “Balt, Baltazar, Balt, Baltazar” slušao sam samo u izmaglici fibre. Gledajući s distance, halucinogene boje crtića vjerojatno su se ljubile sa specifičnom tlapnjom koju proizvodi vrućica.
Možda mi je zato i ostao u tako dragom sjećanju. Da se odmah razumijemo, danas fibru ne želim nikome. Ali Profesora Baltazara da, stoga me veseli i čestitam HRT-u na tome što ga programira u okviru Škole na Treće...