StoryEditor
Film & TVCINEMARK

LOV Hrvatska kao središte rata američke ljevice i desnice

Piše Marko Njegić
29. ožujka 2020. - 19:21

FILM: The Hunt; crnohumorni akcijski horor-triler; SAD, 2020. REŽIJA: Craig Zobel ULOGE: Betty Gilpin, Hilary Swank OCJENA: ***

Masovna pucnjava u Americi koncem prošlog ljeta (Dayton, El Paso) nagovijestila je odgodu kinodistribucije "Lova", tempirane za rujan. Foršpan filma o lovu na ljude nije skrivao oružje, pače naglasak je bio na puškama itd. Hollywoodski studio Universal Pictures je, odgovorno, (u)bacio u najnižu brzinu zahuktalu reklamnu kampanju.

Na Twitteru se ubrzo oglasio (i) američki predsjednik Trump, poigrao filmskog kritičara i na "neviđeno", samo na temelju "trailera", (pr)ocijenio da će film "raspaliti i izazvati kaos". Dan poslije Trumpova "tweeta", "The Hunt" je odgođen za prikazivanje na neodređeno vrijeme.

Ispostavilo se da je Trumpu i američkoj desnici puno više od krivog tajminga zbog masovne pucnjave zasmetalo to što je "Lov" produkt "liberalnog Hollywooda" i (njegove) ljevičarske politike. Jer, premisa filma konfrontira elitne liberale-ljevičare i konzervativce-desničare, odnosno prvi love druge.

No, Trump se istrčao pred rudo: "The Hunt" ne štedi ni lijeve i desne, možda i zato što je autorima, čini se, puna kapa političkih podjela u Americi. Jasno je to kad se pogleda film koji je doživio peh za pehom. Nakon što je proveo pola godine na "čeki", "Lov" je napokon pušten u (američku) kinodistribuciju 13. ožujka da bi se kina svega nekoliko dana kasnije zatvorila zbog pandemije koronavirusa.

Odlukom Universala, kako je, nažalost, neizvjesno kad će se kina opet otvoriti, film je, da ne izgubi momentum, postao dostupan na "streamingu" za "online" rentu, jednako kao i "Emma" i "The Invisible Man" istog studija. Dogodilo se to točno tjedan dana poslije, 20. ožujka i "The Hunt" se pretvorio u jednu od najvećih/najfriškijih atrakcija za gledanje tijekom koronske samoizolacije, naročito kod nas.

Za razliku od "Emme" i "Nevidljivog čovjeka", film do hrvatskih kina nije stigao, iako do Hrvatske na neki način jest. Naime, titularni lov se odvija upravo u Hrvatskoj koja "glumi" Arkansas. Doznali smo to još u forpanu, kad je heroina "Lova", Crystal (Betty Gilpin), skinula falše arkansaške registracijske oznake na terencu parkiranom ispred benzinske postaje i otkrila – hrvatske, tj. kvazizagrebačke.

"Kažete mi da su sagradili cijelu postaju da vas uvjere kako ste usred Arkansasa? Koja bolesna osoba to smisli, užasno je", govori junakinji tip iz američke ambasade, kao da namiguje scenarističkom dvojcu filma "The Hunt" Nick Cuse-Damon Lindelof (kreatori serija "The Leftovers" i "Watchmen") i redatelju Craig Zobel ("Z For Zachariah").

Hrvatska kao mjesto radnje čini se kao spoj naše zemlje, Srbije i Bosne, država koje Crystal navede pogađajući gdje je, a autori su lokaciji i lokalcima pristupili u "Google translate" maniri. U jednoj sceni i doslovno, kad se Crystal nađe u vagonu među kutijama na kojima piše "Ovo završite", što je traljavi "Google" prijevod od "This ends up" (engleski) i "Dieses ende" (njemački).

U tom vagonu Crystal, zanimljivo, nailazi na izbjeglice prije nego što vlak zaustavi domaća vojska i preseli ih u izbjeglički kamp. Naizgled Hrvatska u "Lovu" proživljava pravu izbjegličku krizu iz prve ruke, premda se sugerira da bi izbjeglice mogli biti i samo glumci, "crisis actors", s obzirom da je, reklo bi se, gotovo sve "namješteno", "kao u filmu".

Zbog tog odmaka teško da se naši gledatelji mogu ljutiti na autore, posebice što je, izgleda, sudeći po tome što liberalna elita spominje "premještaj", Hrvatska samo jedna u nizu zemalja svijeta gdje liberalne elite organiziraju sličan scenarij lova/sukoba američke ljevice i desnice. Film će, zato, sigurno podijeliti Amerikance budući da nudi podjednake okidače i za bijes lijevih, ne samo desnih.

Lijevi Amerikanci, elitni liberali predvođeni misterioznom ženom Athenom (dvostruka oskarovka Hilary Swank), figuriraju prije kao negativci suprostavljeni konzervativnoj "južnjačkoj" heroini Crystal, veteranki iz Afganistana spremnoj probuditi ženskog Ramba u sebi iz posljednjeg, najbrutalnijeg Stalloneova nastavka, kao i Nevjestu iz Tarantinova "Kill Billa" na koji završnica filma podsjeća.

Odnosno, gledatelj može samo načelno "navijati" za američke ljevičare da očitaju bukvicu desničarima i svemu što im smeta kod njih - pozivanje na Drugi amandman (pravo na oružje), poricanje globalnog zatopljenja, poticanje "fake news" teorija zavjere itd. Međutim, "navijanje" će utihnuti kad gledatelj shvati da je bukvica ekstremna, modernizirana inačica legendarna kratke priče Richarda Connella "Most Dangerous Game" (lov na ljude nije pokrenut iz dosade/zabave za bogate, nego s "ciljem").

"The Hunt" je isprve koncipiran poput filma "The Hunger Games", ali s "R" predikatom kakav ima serijal "The Purge" s relativno sličnom potkom o "čišćenju" Amerike/Amerikanaca. Desničari, nazvani "deplorables", pušteni su na livadu s brnjicama na licima gdje pronalaze golemi sanduk kao u remakeu "Oldboya", a u njemu praščića i hrpu oružja, hladnog i vatrenog, za samoobranu, to jest pruža im se prilika za opstanak.

Prva akcijska scena definitivno naštimava nasilni (i crnohumorni) ton filma, prethodno nagoviješten scenom kad jedan drogirani desničar, "fucking red neck", dobije štiklu u oko za kaznu što se probudio ranije u avionu na putu prema lokaciji za lov. Livada postaje bojno polje s teškom artiljerijom, zamkama u vidu bombi i jamama sa šiljcima u koje će neki opet pasti nakon što budu izbavljeni kad ih natrag baci eksplozija bombe.

Postavljen na granici žanrova akcijskog trilera, crne komedije i horora, film se tu poigrava s očekivanjima publike. Kad među "lovinom" vidimo Emmu Roberts, nećakinju Julije i najpoznatije ime u ekipi, očekujemo da će ona biti glavni lik, ali nesretnica popije drugi metak dočim je prvi zaobiđe ("Zamalo me pogodilo!") i redatelj Zobel riješava se zvijezde davno prije nego što su se Hitchcock i Craven riješili Janet Leigh i Drew Barrymore u "Psihu i "Vrisku".

Poslije nje "štafetno" stradava još barem dvoje-troje potencijalnih glavnih likova prije nego se kao protagonistica pozicionira Crystal, istrenirana da do odjavne špice sredi i specijalca koji je ljevičare obučavao za lov, a bio je, kao, suradnik na ratnoj akciji "Suze boga sunca" s akcijskim junakom Bruceom Willisom.

Stradat će i komičar Ike Barinholtz, premda je među rijetkima preživio prvi nalet smaknuća tijekom kojeg Zobel postavlja gledatelja na stranu lovine, ne lovaca, ali to ne znači da se ne sprda na račun "trigger happy" tipova poput njega/njih. Kad zaposlenici benzinske postaje (Reed Birney, Amy Madigan) upozore Barinholtzova lika da pripazi s oružjem, on veli da zna što radi jer posjeduje sedam pištolja.

"Zašto toliko", pitaju ga. "To je moje ustavno pravo", odgovara on prije nego ga napucaju starčići, ljevičari kadri diskutirati o tome je li u redu reći "crnac" umjesto "afroamerikanac". Scena u benzinskoj postaji ogledalo je filma koji se neslano šali sa svim i svačim (i svakim) i na trenutke nalikuje nasilnom "Looney Toones" crtiću s prolongiranom raspravom "rabbit season-duck season" (sezona lova na zečeve-patke), a njegov upozoravajući tajming još uvijek je na mjestu. Amerikanci se masovno naoružavaju uslijed panike od korone i skupljaju zalihe oružja.

Sezona lova je odavno otvorena

Nije ovo prvi put da se lov na ljude organizira na filmu. "Most Dangerous Game" se u nekoliko navrata doslovno ili slobodno ekranizirao, najčešće u akcijskom žanru. Gledali smo "Snagu moći" s Michaelom Dudikoffom, "Tešku metu" s Van Dammeom, "Preživjeti igru" s Ice T-jem i Rutgerom Hauerom...

#CINEMARK

Izdvojeno

27. svibanj 2020 17:38