StoryEditor
Film & TVCINEMARK OBLJETNICA

‘Južnjačka utjeha‘: Vijetnam na jugu Amerike

24. rujna 2021. - 22:45

Pionirski akcijski režiser sedamdesetih i osamdesetih Walter Hill snimio je nisku većih ili manjih žanrovskih klasika (kronološki: "Željezna šaka", "Vozač", "Jahači na duge staze", "Vatrene ulice", "Teksaški graničar", "Crveno usijanje", "Lijepi Johnny"...). Prokleto je teško odabrati favorita u tako impresivnoj filmografiji, odnosno najdraži ili najbolji "Walter Hill movie". No, ako se baš mora, recimo da bi najdraži bili "Ratnici podzemlja" i "48 sati", a najbolji – "Južnjačka utjeha" (1981.).

Nedvojbeno, to je Hillova velika trojka, ali "Southern Comfort" prilično savršeno sumira "hillovski" akcijski mačo film i revolverašku poetiku redatelja koji je oblikovao "action cinema", bio most između kinematografije sedamdesetih i osamdesetih, između kaubojskog Sama Peckinpaha ("Divlja horda", "Bijeg") i Johna McTiernana ("Predator", "Umri muški").

FILM: Southern Comfort; akcija; SAD, 1981. REŽIJA: Walter Hill ULOGE: Keith Carradine, Powers Boothe OCJENA: *****

Naime, "Južnjačka utjeha" je režirana akcijski precizno, ekonomično i tenzično, s efektnom uporabom usporenih pokreta te izmjenom krupnih i širokih planova, a bez ijednog kadra viška i manjka.

Ovo je još jedna "hillovska" priča o muškosti na testu, tj. protagonistima koji se probijaju kroz neprijateljski teritorij ("The Warriors", "Tresspass") i osjećaju se kao riba izvan vode ("Red Heat"), a mogla bi lako biti ispričana i u formi vesterna.

Čak i kad tako ne izgledaju ("Metak u glavu"), svi Hillovi filmovi su u duši vesterni odjeveni u moderno ruho ("Posljednji preživjeli") ili, u ovom slučaju, vojnu odoru Nacionalne garde. Lako je predočivo da se "Southern Comfort" odvija na Divljem zapadu, odnosno da su kauboji zapeli negdje na neprijateljskom indijanskom teritoriju i pokušavaju izvući živu glavu dok su stjerani u kut i napadnuti sa svih strana.

Međutim, Hill je ambijentirao priču u 1973., netom nakon kraja Vijetnamskog rata koji će se, metaforički, nastaviti na jugu Amerike kad se pripadnici Nacionalne garde Louisane tijekom rutinske vježbe izviđanja konfrontiraju s lokalnim Cajunima u nepreglednim tamošnjim močvarama.

Preteča "Predatora", "Južnjačka utjeha" je akcijsko-ratni nasljednik "Oslobađanja" Johna Boormana, ali i horora sedamdesetih s ruba civilizacije kao što su "Teksaški masakr motornom pilom" i "Brda imaju oči", ujedno i svojevrsni Hillov odgovor na Carpenterov "Napad na policijsku stanicu".

Horor je prisutan u stradavanju rezervista koji će usred košmarne i labirintne močvare naletjeti na zamke sa šiljcima, utapati se u živom blatu itd. Cajuni su Boormanovi gorštaci ili Leatherface i njegov klan, "domaći" koji brane sebe i svoj teritorij od "stranaca" koristeći prednost poznatog terena.

Jednako kao Carpenter svoju tajanstvenu bandu kriminalaca, Hill katkad Cajune snima "neodređeno", s dozom hororske mistike, sjedinjene u atmosferičnoj fotografiji Andrewa Laszla i glazbi Rya Coodera, redateljevih čestih suradnika.

Napadači nadiru poput (ne)vidljivih aveti ili sjena među prijetećim, klaustrofobičnim stablima, toliko gustim i visokim da spasilački helikopter ne može sletjeti ni vidjeti što se događa na zemlji, usput pripremajući teren za Predatora koji će isto loviti (iz zabave) vojnike jednog po jednog i vješati njihova beživotna tijela.

Protagonisti filmova "Deliverance" i "The Texas Chainsaw Massacre" nisu imali strojnice, za razliku od vojnika u "Southern Comfort", ali Hill radi psihoseksualnu subverziju mačo žanra tako što ih je naoružao – ćorcima. Točnije, samo je jedan na vježbu ponio spremnik pravih metaka, Reece (Fred Ward).

Ćorci su simbol američke impotencije u Vijetnamu unatoč superiornijoj vojnoj mašineriji, a subverzivna psihoseksualnost se očituje i u mačo dodavanjima alfa mužjaka, karakteriziranih po obrascu žanrovske (arhe)tipologije, najviše u sceni kad Reece opiše zamku za medvjede kao "čeličnu p...".

Američka impotencija u Vijetnamu je preslikana u Hillov "vijetnamski" rat. Sukob Nacionalne garde i Cajuna počinje nakon što vojnici prisvoje njihove kanue i Stuckey (Lewis Smith) nepromišljeno otvori vatru iz strojnice u njihovu smjeru.

Ne znajući da ovaj puca ćorcima, Cajuni to shvaćaju kao objavu rata i prosviraju glavu naredniku Pooleu (Peter Coyote) u slikovno i zvukovno upečatljivoj "slow motion" sceni s ehom u kasnijim akcijskim filmovima. Zanimljivo je da prvi stradava baš narednik odlikovan u Vijetnamskom ratu, što je Hillov kritički "metak u glavu" američkom sudjelovanju u Vijetnamu u zbilji i u njegovoj filmskoj verziji.

Postavka je slična u stvarnosti i filmu. Amerikanci dolaze nepozvani na teritorij gdje ne pripadaju, iniciraju rat do kojeg nije trebalo doći i misle da su superiorni praveći se kaubojima, a ispadaju inferiorni i prisiljeni su na uzmak i preživljavanje kad se pokaže da se (više) ne igraju rata, već se nalaze u pravom ratu i nisu mu dorasli pa netko od njih, ironije li, u jednom momentu upita "zašto ne zovemo Nacionalnu gardu?".

To što se "Southern Comfort" odvija u "velikoj primordijalnoj močvari" (podjednako predivna i opasna, zaseban lik filma) samo podcrtava primordijalnost sudara dviju kultura. Pa opet, kako je riječ o močvari u Americi i rat se odvija u američkom dvorištu, Hill kao da poručuje da su Amerikanci (bili, jesu i bit će) u ratu sa samim sobom, sami sebi najveći neprijatelji.

Ponosni članovi Nacionalne garde brzo se okreću jedni protiv drugih, posebice kad ih zarobljavanje jednog cajunskog trapera (Brion James; godinu dana prije "Istrebljivača") dovede do raskola, frustrirani što su nedorasli "vojnoj situaciji". Većina se, počevši od Reecea, ponaša ratoborno, a tek rijetki pokazuju (pacifikatorski) zdrav razum poput Spencera i Hardina za koje se navija u tumačenju odlično sparena dua Keith Carradine-Powers Boothe dok ukazuju na to da je "vojno sranje počelo utjecati na vas".

U trenutku kad je koliba zarobljenog Cajuna eksplodirala, rezervisti su implodirali kao tim. Hardin će omjeriti snage s Reeceom u napetoj borbi noževima dok ih Cajun huška jednog na drugog. Izrazita napetost ove scene rastegnuta je na cijeli film i tenzije su takve da se mogu u zraku rezati bajunetama na strojnicama za kojima će preživjeli vojnici posegnuti kad ispale šaku pravih metaka i ostanu s ćorcima.

Završnica je jedna od najnapetijih u akcijskom žanru i šire, perfektan primjer zatezanja neugodnih tenzija za gristi nokte. Akcijsko-trilerske tenzije kipe kad se Spencer i Hardin, u bijegu od lovaca, nađu u cajunskom gradiću iza neprijateljskih linija, usred lokalnog derneka naizgled "dobrih Cajuna", naizgled drukčijih od onih iz močvare. Jesu li omče namijenjene njima ili svinjama koje čekaju na klanje? Što ako lovci dođu i zateknu ih ovdje?

Dok se ori istovremeno vesela i ominozna cajunska pjesma, paranoja i loš (pred)osjećaj rastu do neba, sve do helikoptera koji će se ubrzo ukazati u kadru, lebdeći u jezivom, zaglušujućem "slow motionu" i prateći pogledom neidentificirani kamion što vozi prema junacima (još zločestih Cajuna?!). Scena je za smrznuti se, a tenzije, ironično, odmrzava Hillov završni "freeze frame" kao trotočka na kraju napete akcije. "Južnjačka utjeha" je zamrznuta za akcijsko-kinematografsku vječnost.

Od ‘Živih i mrtvih‘ do ‘Vremena ratnika‘

Carradine je prethodno glumio kod Hilla u vesternu "The Long Riders", a Boothe naknadno i u "Extreme Prejudice". Scene u usporenom pokretu iz "Southern Comfort" utjecale su i na akcijski izričaj rijetkih domaćih žanrovskih redatelja poput Kristijana Milića ("Živi i mrtvi", "Broj 55"), kao i sami film koji je deset godina kasnije dobio parafrazu u "Vremenu ratnika" Dejana Šorka.

item - id = 1129911
related id = 0 -> 1136599
related id = 1 -> 1136718
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. listopad 2021 02:36