StoryEditor
Film & TVCINEMARK NA FESTIVALU

‘Još jedan dah‘: Turska, drukčija od sapunica

17. lipnja 2021. - 09:40

Ulaznice za ovu projekciju su u potpunosti rasprodane te nisu dostupne ni na blagajni ni u web shopu. Obavijest na internetskoj stranici Festivala mediteranskog filma Split prilično je jasna u vezi prve projekcije ovogodišnje etape popularne manifestacije. Karata nema ni za lijek za film otvaranja 14. FMFS-a, tursku dramu "Još jedan dah" ("Bir Nefes Daha"/"When I'm Done Dying").

Tko je kupio ulaznicu, kupio je. Ove godine, kao i prošle, FMFS raspolaže s reduciranim/ograničenim sjedištem kapaciteta 300 gledatelja (umjesto 900 i više), k tome bez mogućnosti gledanja filmova sa zidića itd. Stoga je logično da su karte za otvaranje planule i da će, lako moguće, planuti za naredne projekcije, neovisno o prvenstvu u nogometu.

FILM: Bir Nefes Daha; drama; Turska, 2020. REŽIJA: Nisan Dag ULOGE: Oktay Çubuk, Hayal Köseoglu OCJENA: ***

Publici FMFS-a film je "najvažnija sporedna stvar na svijetu". Turski film je, tako, zanimljiviji od današnjih utakmica Ukrajina-Makedonija, Danska-Belgija i Nizozemska-Austrija. "Još jedan dah" ne donosi ništa posebno novo u svjetski film, naprotiv, ali je osvježavajuć za hrvatsku perspektivu turske kinematografije.

Naime, do hrvatske publike poslovično najčešće stižu turske sapunice, a kad je riječ o velikom ekranu i festivalskom filmu "made in Turkey" obično su posrijedi metafizički, meditativni umjetnički biseri Nurija Bilgea Ceylana ("Bilo jednom u Anatoliji", "Zimski san"...), ambijentirani daleko od urbanih središta. FMFS je znao prikazati turske filmove, kao što su "Priopćenje" i "Leptiri", no nijedan od njih nije bio urban kao što je to "When I'm Done Dying".

Ambijentiran na istanbulske ulice, u siromašne kvartove i noćne klubove turske prijestolnice, lijepo snimljene kamerom direktora fotografije Johna Wakayame Careyja, "Još jedan dah" priča priču o 19-godišnjem mladiću reperskih ambicija i ovisničkih tendencija.

On je Fehmi (Oktay Çubuk), momak iz donjeg sloja turskog društva, talentiran za sastavljanje reperskih rima koji sanja o glazbenoj karijeri s frendom Yunus (Eren Çigdem), ali navukao se na jeftinu sintetičku psihodeličnu drogu "bonzai", zbog čega redovno kasni na posao i brat (Ushan Çakir) pokriva njegove smjene u trgovini sa sve manje strpljenja.

"Rep je moj posao također", tvrdi Fehmi. Nakon što jednom prilikom upozna DJ-icu iz bogatijeg dijela grada Devin (Hayal Köseoglu) i njih dvoje se zaljube, istovremeno kad mu je, čini se, krenulo i u glazbi s obzirom na interes velike izdavačke kuće, sve sugerira da je Fehmi dobio romansu kao novu drogu i alternativu za staru.

Međutim, ponekad ni ljubav ponekad nije dovoljna da ubije ovisničke demone pa gledatelj dvoji kako će Fehmijeva priča zavrršiti. Srećom, zahvaljujući solidnom glavnom glumcu, Fehmi uspijeva biti lik do kojeg vam je dovoljno stalo, mladić darovit za repanje te na momente prilično šarmantan i zabavan s provalama tipa da su golubovi kao reperi jer "hodaju poput nas".

"Misli da je Tupac (Shakur)", kažu za njega u jednoj sceni, što je povod da se dotaknu legende po kojoj su prijatelji slavnog repera popušili njegov pepeo. "Zamisli kakve bi stihove pisao da si napušen Tupacom", bubne netko. Mogli su slobodno za Fehmija kazati i "Misli da je Eminem".

Jer, "When I'm Done Dying" naveliko podsjeća na 19 godina stari film "8 Mile" Curtisa Hansona s Eminemom u glavnoj ulozi mladog i bijelog repera s dna društvene ljestvice koji pokušava ostvariti karijeru u glazbi dotad rezerviranoj za Afroamerikance. "8 milja" i Eminem sigurno su veliki uzori za turskog repera znanog kao Da Poet, autora stihova "Još jednog daha".

Stihovi u filmu, "8 Mile" na turski način, zato djeluju sirovo i autentično, poetski su, a imaju uho za govor ulice. Glazba uzdiže "već viđenu" dramu i s njome naslijeđene klišeje, naročito u energičnim reperskim izvedbama "uživo", dok redateljica Nisan Dag osvježava sliku nadahnutom uporabom ručne animacije u scenama kad Fehmi konzumira drogu.

Animirane scene su vizualno izvrsne i pogođeno košmarne s prizorima vrana itd., sve košmarnije kako mladić tone u bezdan ovisnosti, ali ne odustaje od repanja. Njegove posljednje riječi tek slijede.

Glumica iz 'Sulejmana Veličanstvenog'
Hayal Köseoglu je jednu od prvih uloga ostvarila u turskoj sapunici, i to "Sulejmanu Veličanstvenom", svojedobno popularnom i kod nas.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. srpanj 2021 00:26