StoryEditor
Film & TVCINEMARK

HONEY BOY Medeno djetinjstvo s okusom pelina problematične hollywoodske zvijezde

20. ožujka 2020. - 22:07

FILM: Honey Boy; drama; SAD,2019. REŽIJA: Alma Har’el ULOGE: Shia LaBeouf, Noah Jupe OCJENA: **** ½

Dvosjekli je mač biti dječja zvijezda u Hollywoodu (i bilo gdje drugdje). Slavni ste, popularni, svi vas znaju po ulogama u filmskim hitovima, cijeli vam je svijet naizgled pod nogama. No, s druge strane, od malih nogu nemate “normalan” život, suočavate se s prevelikim pritiscima i očekivanjima, forsiranjima roditelja da (p)ostanete slavni i zarađujete još više dolara.

Primjer Macaulayja Culkina, zvijezde kinohitova s početka devedesetih “Sam u kući”, njegova nastavka i “Moje djevojke”, svima je poznat i često se ističe u kontekstu novijeg hollywoodskog “child star” sustava. Međutim, zaboravlja se da je, baš u vrijeme kad je Culkinova zvijezda počela tamnjeti, tim tragom krenuo i Shia LaBeouf (rođen 1986.).

Već u dobi od dvanaest godina Shia je počeo aktivno glumiti i udomaćio se pred kamerama kao tinejdžer. Autor ovih redaka prvi ga je put primijetio 2003. u filmu “Bitka za školu”, gdje je pokazao potencijal (mladog) Dustina Hoffmana. Par godina kasnije, LaBeouf je dospio u prvu hollywoodsku ligu: nakon “Paranoje”, mladenačke prerade “Prozora u dvorište”, uslijedili su blockbusteri poput “Transformera 1-3”, “Oka sokolova” i “Indiane Jonesa IV”, uloge u nastavku “Wall Streeta”...

Njegovi su filmovi punili kina, a on je sve češće punio novinske stupce zbog problematičnog ponašanja, pijanst(a)va, upadanja u sukobe i tučnjave itd. Bježao je Shia izvan Hollywooda u niskobudžetne festivalske/art filmove (“Neizbježna smrt Charlieja Countrymana”, “Nimfomanka 1&2”, “American Honey”).

Vidjelo se da puca po šavu, da je konfliktiran, ne samo konfliktan. Nešto ga je tištalo i mučilo, a to se potvrdilo 2017. njegovim odlaskom na rehabilitaciju, nedugo nakon što je snimio “Borg/McEnroe”. Nekoliko godina kasnije, film “Honey Boy” pokazuje što – odnos s ocem. “Honey Boy” odlična je poluautobiografska drama za koju je LaBeouf napisao scenarij tijekom rehabilitacije i ispričao životnu priču.

Shijin alter ego je glumac Otis (Noah Jupe utjelovljuje ga kao 12-godišnjaka, Lucas Hedges u ranim/srednjim dvadesetima), a on sam glumi njegova, tj. vlastitog oca. Početak filma, noviteta u “A1 Videoteci”, prilično je izvanredan. Otis se nalazi na snimanju eksplozivnog blockbustera, zasigurno “Transformera”.

“Ne, ne, ne!” vikne i eksplozija ga odbaci unatrag. “Rez, kraj scene i marker, u redu, to je to”, govori pomoćnik redatelja, ali i dodaje “hajdemo opet”. I idemo opet, od jednog snimanja do drugog, ispred i iza kamere, gdje Otis pije i njegov se život miješa s filmom.

Scena Otisove prometne nesreće kao da je preuzeta s montažnog stola trećih “Transformera”, i to ne samo zato što je njegova suvozačica plavuša kao Rosie Huntington-Whiteley (glumi je Maika Monroe). Redateljica filma “Honey Boy” Alma Har’el uspijeva dati scenama snoliku kvalitetu sjećanja koje se možda dogodilo, a možda i nije, učiniti da realistično izgleda filmski i zamagliti granicu “stvarnog” života i filma po kojoj Otis kroči, sve ih manje razlikujući.

Sudar je refleksija nesreće na snimanju “Transformera 2” (ruka u gipsu), dok su prizori njegovih verbalnih okršaja s policijom, koja ga uhićuje zbog vožnje u pijanom stanju, “oživljeni” isječci iz novina. Tu se film lomi na dva vremenska tijeka: Otis se nalazi na terapiji i priča svoju priču savjetnici (Laura San Giacomo) koja detektira da ima jasne znakove posttraumatskog ponašanja.

“Od čega?”, pita se Otis i film se premotava natrag na 1995., kad ga gađaju tortom i također biva odbačen unatrag na snimanju. Odgovor je, shvatit će ubrzo, od oca Jamesa, koji ga je eksploatirao, mentalno zlostavljao, znao šamarati i baciti mu cigaretu u glavu; u jednom trenutku bio je brižan prema “medenom dječaku”, u drugom nasilan.

Ukratko, baš se nije ponašao kao pravi tata, makar bio “zaslužan što imam posao”. Gledamo, primjerice, kako njih dvojica vježbaju (neku komičnu) scenu i James veli da će nastaviti vježbati cijelu noć dok ga ne nasmije. Film kronicira Shijinu traumu iz medenog djetinjstva s okusom pelina, koje nije bilo med i mlijeko, mutiranu u adolescentski angst, te pokušava razumjeti lik oca i naći opravdanje za njegove postupke kao vijetnamskog veterana, bivšeg ovisnika i kažnjenika.

“Samo drama, znate”, kaže James na terapiji. Je li otac (bio) ljubomoran što je sin uspio, a on nije i najveći mu je doseg uloga klauna? Glumi li LaBeouf zapravo ili ponovno proživljava svoj život iz perspektive oca? “Svi neprestano glumimo”, zagonetan je odrasliji Otis.

Neka pitanja ostaju neodgovorena, no neupitno je da glumački izvrsni Shia egzorcira i vlastite i očeve demone u autoterapeutske svrhe preko filma umjesto da ode u šumu i vriši koliko ga grlo nosi. “Jedino vrijedno što mi je otac ikad dao bila je bol, a ti mi sad to želiš oduzeti”, govori Otis savjetnici, zabrinut da će pri istjerivanju demona istjerati do kraja i tatu iz srca.

Za LaBeoufa je “Honey Boy” duboko osoban, sirovo emotivan i potreban metafilm, kao “The Way Back” za Bena Afflecka. “Snimit ću film o tebi”, najavljuje Shia/Otis ocu pred kraj ovog filma koji lomi srce. Podjednako Shijino i naše.

Dječja zvijezda u ulozi dječje zvijezde i Shijine naj-uloge

Petnaestogodišnji Noah Jupe i sam je dječja zvijezda. Posljednjih godina gledali smo ga u zapaženim ostvarenjima kao što su “Čudo”, “Predgrađe”, “Mjesto tišine” i nedavno u “Izazivaču”. Nadajmo se da su i on i njegovi roditelji naučili lekciju iz ovog filma i primjera Shije LaBeoufa. A ako treba odabrati Shijine najbolje uloge, evo kronološkog poretka... 
• “Bitka za školu” (2003.)
• “Neizbježna smrt Charlieja Countrymana” (2013.)
• “Srce od čelika” (2014.)
• “American Honey” (2017.)
• “Borg/McEnroe” (2017.)
• “Honey Boy” (2019.)

Izdvojeno

09. kolovoz 2020 07:12