StoryEditor
Film & TVCINEMARK

EVER AFTER Metafora živih mrtvaca ili zombiji kao tužba za iseljenje čovječanstva sa Zemlje

Piše Marko Njegić
27. ožujka 2020. - 18:30

FILM: Endzeit; horor drama; Njemačka, 2018. REŽIJA: Caroline Hellsgård ULOGE: Maja Lehrer, Gro Swantje Kohlhof OCJENA: ***

Pandemijski filmovi postali su bogatiji za niskoprofilni, a intrigantni njemački zombi horor "Ever After" ("Endzeit") koji je upravo stigao kod nas u "A1 Videoteku" nakon premijere na Torontu 2018. i limitirane svjetske kinodistribucije u drugoj polovici prošle godine.

Vrijeme je išlo na ruku "low budget" filmu redateljice Caroline Hellsgård i scenaristice Olivije Vieweg, na njegovu sreću i našu žalost. Kadar bodljikave žice koja od zombija štiti preživjele ljude u njemačkom gradiću Weimaru zasigurno je onomad alegorijski sugerirao izbjeglice.

U periodu izlaska filma imigranti su u oku mnogih (desničara) izgledali kao "zombiji" koji hrupe u Europu s ciljem da je preotmu "domaćim" ljudima. Godinu kasnije, zombi horor se ne gleda istim očima u pesimističnom razdoblju pandemije koronavirusa i filmu danas više paše izvorni njemački naslov "Endzeit" od engleskog "Ever After" za svjetsko (i naše) tržište.

"Endzeit" vuče na kataklizmu i doslovno bi se preveo kao "Kraj svijeta", a "Ever After" ("Vječno", "Zauvijek") je optimističniji. Ukratko, čovjek danas puše i na hladno, kako se reče, što bi moglo odbiti dio gledatelja da posegnu za "Endzeit", iako su ovakvi filmovi posljednjih tjedana za mnoge tražena roba.

Neka poklapanja sa stvarnošću današnjice su poprilična (uz, jasno, određene "povišenosti"), ako su do jučer bila tek još jedna filmska vizija distopije koja se metaforički odnosila na imigrantsku tadašnjost i hladnoratovsku prošlost s gradovima Weimarom i Jenom kao Istočnom i Zapadnom Njemačkom koje povezuje vlak na automatski pogon, samo za namirnice.

"Kuga je poharala Zemlju. U samo dva grada ima preživjelih (Weimar i Jena). Ljudi traže lijek. Nikome nije dopušteno otići iz gradova...", opisuje se apokaliptična situacija u uvodu filma. Kasniji dijalozi između dviju protagonistica, snažne Eve (Maja Lehrer) i ranjive Vivi (Gro Swantje Kohlhof), također se čitaju s povećalom i postavljaju pitanja koja se trenutno mogu naći u novinama i na društvenim mrežama, sa ili bez odgovora.

"Misliš da nas Zemlja iskušava", Vivi pita Eve. "Zemlja je mudra stara gospođa. Ljudi joj nisu jako dugo plaćali najam, a ono vani (zombiji) je tužba za iseljenje", govori Eve. Da podudarnost bude još veća, u nedostatku ljudi egzotične životinje, poput žirafa, pobjegle su iz zooloških vrtova i šetaju okolicom, baš kako su viđene pred neki dan u Japanu.

I priroda se povratila. Trava je visoka dokle pogled seže. Prirodu zastupa misteriozna Vrtlarka (danska zvijezda Trine Dyrholm) koja prihvaća izumiranje čovječanstva kao prirodnu selekciju. "Mi smo nedobrodošli gosti", tvrdi žena koja gradi nekakav "rajski vrt" i priroda teče njezinim venama.

Povratak prirodi ne zastupaju baš mnogi zombi filmovi, a "Ever After" sugerira da (preživjeli) ljudi trebaju "živjeti sa zemljom, s onim što nam raste u žilama". Nešto drukčija poruka, pogodna za ova vremena, nije jedina stvar koja izdvaja "Endzeit" u moru zombi filmova.

U filmu kojeg potpisuju redateljica i scenaristica svi (bitniji, živi) likovi su ženski, dok su muškarci svedeni na žive mrtvace, bez (prava) glasa, osim zombijevskog glasanja. Od svih zombi muškaraca najveću minutažu ima slijepi zombi kao odgovor na zombicu u vjenčanici, što je još jedan novitet ili se bar u ovom trenutku teško sjetiti nekog sljepca-živog mrtvaca da je vrebao u novije vrijeme.

Sekvencija sa slijepim zombijem je najnapetija u filmu, ali i rijetka takva, da upozorimo one koji očekuju klasični zombi horor, najpotentniji u sceni s pokvarenim vlakom ("za Busan") usred ničega. Zombija ima, no njihovi napadi nisu učestali, posebice ne u hordama pravih ili računalno animiranih statista iz standardnih masovki u sličnim filmovima.

To je mudar potez s obzirom na budžetske restrikcije nadomak poluprofesionalnom filmu (manje efekata, maski itd) i pristup redateljice. "Ever After" je premijeru imao na Torontu, a mogao je i na Berlinaleu, jer se više ponaša kao festivalski (zombi) film ceste, pomlađena "Thelma i Louise" sa živim mrtvacima za petama dviju heroina umjesto policajcima i, u konačnici, pozitivnom notom za čovječanstvo. Film završava sa "tschüss" radije nego "auf wiedersehen".

Kraljica Trine

Trine Dyrholm ("U boljem svijetu", "Sve što trebaš je ljubav", "X&Y") daleko je najpoznatije ime u ekipi, a gledali smo je nedavno na ZFF-u u "Kraljici srca".

#CINEMARK#HORORFILMOVI

Izdvojeno

29. svibanj 2020 16:55