Na današnji dan, 1. rujna 1950., prije točno 71 godinu, izašao je prvi broj Dubrovačkog vjesnika ili kako mu čitatelji tepaju 'Dubrovački'. Na naslovnici prvog broja strši naslov „Trudbenici grada Dubrovnika“, a stoji kako je tjednik osnovao Organ Narodnog fronta grada i kotara Dubrovnika. Prva dva broja tiskali su se u tiskari Slobodne Dalmacije da bi se kasnije jedno vrijeme novina nastavila tiskati u gradskoj tiskari „Ivo Čubelić“, cijena joj je bila 2 dinara. Tada je novina izlazila na četiri, a danas uglavnom na 56 stranica.
- Dubrovački vjesnik, to trebamo odmah istaknuti, odlučno će služiti velikim ciljevima svestrane socijalističke izgradnje Dubrovnika i njegove šire okolice. Naš će list registrirati prvenstveno radne pothvate i uspjehe naših kolektiva masovnih organizacija, kulturno-prosvjetnih, naučnih i kulturno-umjetničkih institucija. Uz pohvalna priznanja istaknutim kolektivima i pojedincima, on će isto tako odlučno žigosati nepravilnosti koje se tu i tamo pojave. Pored izvještaja, članaka i prikaza iz našeg lokalnog života, Dubrovački vjesnik posvetit će izvjestan dio prostora vanjskim, političkim i kulturnim događajima i športskom pregledu. (…)Kao i svaki drugi pothvat, i Dubrovački vjesnik u početku će imati stanovitih nedostataka. Međutim, znamo da ćemo početne nedostatke brzo ukloniti ako nas u tome pomognu i naši čitatelji i naši saradnici: jedni savjetom, a drugi člancima, dopisima i izvještajima iz naših radnih kolektiva, kulturno-prosvjetnih ustanova i masovnih organizacija. Svjesni smo da će jedino o toj saradnji zavisiti kvalitet lista i njegov karakter jednog svestranog, informativnog organa. Uvjereni smo da će ta saradnja biti živa i plodna, te za opći procvat Dubrovnika i za područje dubrovačkog kotara veoma korisna i plodonosna. Pa je zato prvi broj Dubrovačkog vjesnika popraćen željom i uvjerenjem da će on biti vjerno ogledalo političkog, kulturnog i privrednog života u ovom dijelu socijalističke Jugoslavije, navodi se tako u uvodniku prvog broja.
U impresumu prvog broja navedeno je samo ime tadašnjeg urednika – Tončija Cote.