Mnoge su ugodno šokirali kineski graditeljski kapaciteti demonstrirani na Pelješkom mostu. U samo dvije i pol godine - 20. siječnja 2019. zabili su prvi pilot u morsko dno Malostonskog zaljeva - besprijekorno su i u skladu sa svim rokovima u cjelinu spojili most oko kojega su se od 2005. do 2018. tek slikali, šminkali i razmetali hrvatski političari, piše Slobodna Dalmacija.
Dok narodom kruži dosjetka kako nakon Pelješkog mosta Kinezima hitno treba povjeriti i sređivanje stanja u hrvatskome pravosuđu, valja ipak podsjetiti i na druge grandiozne neimarske pothvate nacije koja je, ne zaboravimo, još u 15. stoljeću dovršila Kineski zid, jedinu zemaljsku građevinu koja je jasno uočljiva i sa Mjeseca.
Ne tako davno Kinezi još nisu bili baš najbolje upućeni u sva inženjerska dostignuća modernoga doba, poput mostogradnje: dekan Građevinskog fakulteta u Zagrebu Stjepan Lakušić ovih je dana podsjetio kako su kineski inženjeri bili naučnici-promatrači prilikom naše izgradnje Krčkog mosta, od 1976. do 1980. godine. Most su gradila tadašnja jugoslavenska poduzeća, beogradska Mostogradnja i zagrebačka Hidroelektra, a Kinezi su oko njihove operative trčkarali i strasno upijali praktična znanja.
Samo tridesetak godina kasnije, uspjeli su realizirati najimpresivnije i najveće mostovne konstrukcije na svijetu. Most u Zaljevu Jiaozhou, otvoren 2011. godine, do 2018. godine bio je najduži morski most na Zemlji, s 42 kilometra raspona i šest prometnih traka. Koštao je oko 2 milijarde eura, građen je deset godina i povezuje grad Qingdao s otokom Huangdao. Od 2018. ova ćuprijica, međutim, nije više svjetski šampion među mostovima na moru: pobijedio ga je kineski super most ‘Hong Kong – Zhuhai – Macao Bridge’ sa svojih 55 kilometara osnovnog raspona. Cijeli projekt dug je u biti 90 km, jer je osim mosta napravljeno i nekoliko umjetnih otoka i tunel ispod površine mora, na 40 metara dubine, kako bi iznad njega mogli nesmetano prometovati brodovi. Ovo arhitektonsko čudo koštalo je Kinu oko 18,5 milijardi dolara. Za izradu samog mosta utrošeno je 420.000 tona čelika, dovoljnog za izradu čak 60 Eiffelovih tornjeva. Cijelom njegovom duljinom postavljene su stanice za punjenje električnih vozila, a struktura kineskog mega mosta izvedena je da može izdržati nalete vjetra brzine od 340 km/h.
Nisu Kinezi u gradnji megakonstrukcija ostali samo na mostovima: tu je i toranj Šangaj, dovršen 2014. Riječ je o neboderu od 125 katova koji nosi epitet druge najviše zgrade na svijetu. Najveća svjetska zgrada je, pogađate, također kineska: zove se New Century Global Centar, nalazi se u gradu Chengduu i sa 1,7 milijuna kvadratnih metara površine planetarni je prostorni rekorder. Najveća luka na svijetu također se nalazi u Kini i plod je domaćih ruku i pameti: luka Yangshan u zaljevu Hangzhou južno od Šangaja koštala je nevjerojatnih 16 milijardi eura, a u toku godine kroz nju prođe preko 33 milijuna kontejnera.
Kinezi su sagradili i najveću „šumu“ elektrovjetrenjača na svijetu, vjetropark Gansu s više od 7.000 turbina u nepreglednim redovima koji se protežu duž pješčanog horizonta. Projekt vjetropark Gansu ima značajan doprinos održivom razvoju jedne od najsiromašnijih pokrajna u Kini, a kompleks ima planirani kapacitet od 8 GW. I najveća hidroelektrana na svijetu nalazi se u Kini, na rijeci Yichang. Brana Tri Kanjona raspolaže najvećom instaliranom snagom na svijetu od 22 500 MW, izgradnja joj je trajala 20 godina, a koštala je 50 milijardi američkih dolara.
Kad je riječ o prometnoj infrastrukturi, ne smije se zanemariti ni kineske autoceste: Kina trenutno ima mrežu autocesta dulju od 150.000 km, a godišnje u prosjeku gradi oko 10.000 km novih autocesta. Pritom ih ne zaustavlja nikakva konfiguracija reljefa, pa su, primjerice, u provinciji Guizhou najveći dio autoceste izgradili na vijaduktima i nadvožnjacima, kroz krajolik planinskih lanaca. Kako udaljenost od tla onemogućuje česte silaske s takve autoceste, patentirali su petlje-odvojke gdje se po potrebi polukružno okrećete i mijenjate smjer kretanja. Riječ je o jednoj od najimpresivnijih cestovnih infrastruktura našeg vremena, piše Slobodna Dalmacija.