Građani Hrvatske na stranici euro.hr do jučer su mogli ocjeniti motive koji će se naći na nacionalnoj strani kovanica eura kad početkom 2023. uđemo u eurozonu. Nikoga ne čudi što je Dubrovnik kao prepoznatljiv simbol Lijepe naše u najužoj konkurenciji u društvu sa šahovnicom, kunom, glagoljicom i kartom Hrvatske. I nije Gradu prvi put da se nalazi među odabranima, neovisno o vremenu i društvenom uređenju. S načelnikom Općine Konavle Božom Lasićem, koji je poznat i kao pasionirani numizmatičar, kroz kraći smo vremeplov doznali gdje je sve i kad Dubrovnik gostovao u našoj monetarnoj prošlosti.
Uz dvoglavog orla
U prvoj polovici prošlog stoljeća pojavio se on na prednjoj strani novčanice od 100 dinara nekadašnje Kraljevine Jugoslavije, tik do državnog grba s dvoglavim orlom i vodenog žiga s likom mladog kralja Petra II Karađorđevića.
Dvadesetak godina kasnije krasio je novčanicu istog apoena, no umjesto monarhije sad je u điru bila socijalistička Jugoslavija. Tu je Dubrovnik preselio je na revers novčanice kojoj se na 'licu' nalazila mlada Konavoka s motivom Boninova u pozadini. Isti motiv zadržao se na serijama iz 1955., te 1963.
U sam smiraj SFRJ i vrijeme galopirajuće inflacije, opet se Grad progurao na jugoslavenski papirnati novac, ovaj put u vrijednosti 50 tisuća dinara. Na aversu zelenkaste novčanice našla se neznana djevojka, a na stražnjoj strani iliti reversu povijesna jezgra Dubrovnika. Jednaki detalj, samo iz drugog kantuna, održao se do danas, na poleđini novčanice od 50 kuna, čiju prednjicu resi portret slavnog dubrovačkog pjesnika Ivana Gundulića.
Bradani vrijede zlata
Božo Lasić iz perspektive dugogodišnjeg numizmatičara smatra da Dubrovnik zaslužuje posebno mjesto i kod uvođenja eura, ali ne na kovanom novcu:
- Dubrovnik bi trebao biti zastupljen na papirnatim novčanicama jer se na kovanici ne može sublimirati sva njegova raskoš. Jednostavno bi bio presitan da se vide svi detalji. A značenje Dubrovnika je i u kontinuitetu izdavanja novca koji seže u 12. i 13. stoljeće, otkad datira njegov monetarni sustav. Iako su i drugi jadranski gradovi poput Splita, Šibenika ili Kotora imali novac, ovaj Dubrovačke Republike imao je najjače pokriće u srebru i bio je svugdje cijenjena moneta – ističe Lasić i podsjeća na Bradan, najpoznatiji starodubrovački talir nazvan tako po bradi sveca zaštitnika Dubrovnika svetog Vlaha. Bradani su se očuvali do današnjih dana u zbirkama marljivih kolekcionara, a kako su rijetki i skupi, tržišna im se vrijednost danas procjenjuje na više od 2000 eura. Još su rjeđi srebrni polubradani kojima tržišna cijena može rasti i do 15 tisuća eura, ističe Božo Lasić.
Napominje kako jedno kraće razdoblje Dubrovnik ipak nije bio zastupljen ni na papirnatom ni na kovanom novcu:
- U doba Nezavisne Države Hrvatske nije ga bilo na tadašnjim kunama, valjda nije bio dovoljno prepoznat. Ali je NDH taj nedostatak nadoknadila u filateliji, gdje dubrovačkih motiva nije manjkalo – rastumačio nam je konavoski načelnik i numizmatičar.
