Mlađan Prvan i Nikola Curić, dugogodišnji suci, a sad delegati HVS-a, nagrađivali su igrače Primorja EB, pobjednike Kupa Hrvatske, a Jugov predsjednik Tomislav Dumančić uzeo je dvije zlatne medalje, te krenuo prvo prema Samiru Baraću, treneru riječkog sastava. Stisnuo mu ruku, te mu dodjelio medalju.
Potom je Dumančić uručio pokal Kupa Hrvatske igračima Primorja EB. Neutješni su u tom trenutku bili njegovi Jugaši, sastav koji je dominirao ove godine u dvanaest utakmica, koji se prošetao do naslova prvaka Hrvatske, te do finala Kupa Hrvatske, ali nije to isto uspio i u trinaestoj utakmici, te nije uzeo i drugi trofej. U prvenstvu Jugaši su dobili Primorje EB u polufinalu s 8:7, u Kupu Hrvatske, u srijedu u Gružu, u skupini sa 17:6.
Kakvo je to bilo finale Kupa Hrvatske u Gružu! Primorje EB je vodilo nakon 12 minuta s 3:0, Noa Burburan sjajan u kapici Primorja EB, Jugaši pak nisu realizirali četiri igrača više, njihovi pokušaji su se razbijali o riječke 'stijene', a što je išlo u okvir gola, a prošla su četiri udarca, zaustavio je Mauro Ivan Čubranić. I onda je zapuha(l)o Jug(o), najjači udar je bio sa strane Ivana Vukojevića, koji je postigao prva tri pogotka prvaka u finalu, četiri od prvih pet, a kako su pogađali još Marin Tomasović, Ivuša Burđelez i Roberto Radić, momčad Đanija Pecotića i Vjeka Kobešćaka povela je sa 7:3. Vodila je i s 8:4 na početku posljednje četvrtine, međutim, opet je Primorje EB nanizalo tri pogotka nakon čega se ukazao još jednom (i opet) Vukojević – njegov peti pogodak za 9:7, ali izjednačilo je Primorje EB – 9:9. I Burburan je na pet pogodaka. Zatim je Burđelez minutu i 49 dLuka Tomić 36 sekundi do kraja. Burđelez je u zadnjem napadu Juga opet potegao, ali je pogodio okvir gola.
Nakon toga su peterci odlučivali. Ivan Jurišić je donio prednost Jugu, on obranom udarca Kristianu Vekiću, a Vukojević pogotkom. Malo je nedostajalo da Jugov vratar zaustavi i drugi peterac riječkog sastava, obrani i Roku Vukoviću. Međutim, nije uspio nakon čega je krenulo na drugoj strani Maura Ivana Čubranića, Tomasović i Radić nisu uspjeli, s druge strane Noa Burburan precizan, precizan je i Karlo Babić, kad je pogodio Patrik Šimac moglo je početi slavlje riječkog sastava....
Vukojevića nisu mogla utješiti ni dva laskava trofeja (MVP turnira, te najbolji strijelac), Jurišić je ostao uz rub bazena, zagledan u daljinu, Radić je sjeo na skaline, pored njega je bio pokal za drugo mjesto. Tugu nisu skrivali ni drugi. Nakon što je Šimac pogodio za konačnih 14:12, Pecotić je prvo krenuo tješiti svoje igrače, a nakon toga otišao prema riječkom sastavu, te im čestitao na pobjedi. Potom su svog trenera slijedili svi Jugaši.
Barać, koji je bio isključen u četvrtoj četvrtini, nije, naravno, uspio izbjeći pobjedničko kupanje. Spustio se s tribina, te zaplivao od sreće.
ZAVRŠNI DAN
Utakmica za sedmo mjesto: KPK – Solaris 12:7 (Strijelci za KPK: Petar Tedeschi 3, Marijan Duhović, Beris Peručić i Marin Čumbelić po 2, te Igor Krstulović, Vid Borovina i Franko Fabris), utakmica za peto mjesto: Zadar 1952. – HAVK Mladost 6:17, utakmica za treće mjesto: Jadran Split - Mornar BS 4:6
