Eno, vodovod je dobilo i susjedno selo Bidnić, al’ ispada da su bidniji Ogorani koji vodu iz cisterni i bunara šparaju u kap, a na plus 40 stupnjeva doslovce preživljavaju.
Bidno tele
- Zbog velike žege, krave mi nemaju mlika, njih pet daje jedva 40 litara dnevno, a tako nema ni sira. Pita me jedan šta je tija kupit sir, da šta ih ne tuširam! Nije čovik moga virovat da ni ljudi nemaju vodu, a kamoli krave.
A svaka od njih pije oko sto litara vode na dan. Jedna od krava ima se svaki dan otelit. Bidno tele, ne zna šta ga čeka - kaže nam Ante Kapitanović Džigo, koji je svojim kravama osigurao i ventilaciju, a po vodu mora svaka tri dana u Muć.
Pokazuje nam Ante vrt oko kuće. Tuča stukla grožđe, pome se jedva drže na suncu, kupus isto tako, a paprike narasle jedva do veličine oraha. Antina žena Anđelija više je od domaćice. Izviještila se kako detaljno oprati suđe, sebe i cijelu kuću u malo vode. Svaku kap štedi, a vode non-stop treba u kući.
Bušili smo, ali ni kapi
- Doveli smo i rašljara, pa smo bušili sve do 57 metara, al ni kapi, a sve oko nas voda. Za ne virovat! - veli Džigo, dodajući kako je zemlja podno Svilaje dobra, “može se svašta posadit, al treba to nečim zalivat”. S vodom bi došli i ljudi.
Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, u selu je živjelo nešto više od 4 tisuće stanovnika. Sada ih je oko 600 po okolnim selima i zaselcima.
Većina ima male farme, blago i zemlju za napojiti, pa je cisterna uvijek glavna tema razgovora. Narudžbi je toliko da se moraju upisivati nekoliko dana prije.
U prosjeku jednom domaćinstvu s farmom treba oko 1500 litara vode dnevno, a cisterna od 5 tisuća litara stoji oko 150 kuna. Znači, svaka tri dana trk po vodu. Istina, za mnoga domaćinstva obavlja se dostava vode koju financira Općina Muć.
- Ovdi rašljar nema šta radit, samo cijevi, država i motika! Evo gledajte, cijevi strše sa svih strana, a suve nam špine. Zagora je žedna. A di su one priče da triba vratit život u Zagoru, mlade vratit na selo?! I Grad Split nas je zaboravija iako se do nas triba vozit samo pola sata.
Kad me vide kako sadim voćke, misle da sam ili poludija ili propa - govori nam Mate Rađa, koji u Splitu ima posao sa sanitarijama, ali ga srce uvijek vuče u rodni kraj. Iskrčio je šikaru u Ogorju, očistio oko pet tisuća metara četvornih i oplemenio ih s oko 700 stabala šljiva, trešanja i jabuka. Napravio je rezervoar od 80 tisuća litara, uložio silne novce, a potpore niotkuda.
- Nisam ovo posadija zbog zarade, nego iz čiste ljubavi i želje da mi dica imaju di doć i da zavole zemlju jer svi preduvjeti za život u Zagori su tu, zemlja je plodna, zrak čist, imamo struju, telefon, sve, samo nema vode.
|
Trebalo bi 40 milijuna kunaVrijednost investicije vodoopskrbnog sustava za čitav ogorskozelovski plato je oko 40 milijuna kuna. Očekuje se pomoć Županije, ministarstava, Svjetske banke, mogao bi i splitski gradonačelnik Željko Kerum, i sam rodom iz Ogorja povući koju vezu i ubrzati stvar, no za sada je sve stalo. Vodovod je došao u selo Bidnić, zadnje se radila trasa od Banovaca i Jukića, al nema velikih pomaka. Ogorje i dalje ima suhe špine. |
