StoryEditor
ZagoraZahvalan do neba

Sretan kraj dirljive priče o Zagrepčaninu koji je dva dana tumarao Dugopoljem i kojega je spasio dobri čovjek: pitur Stjepan je napokon sa svojima!

Piše Zoran Šagolj
31. ožujka 2020. - 13:32
Stjepan (lijevo) i IvicaPrivatni album

Priča o čovjeku iz Zagreba koji je dva tumarao Dugopoljem i njegovom lokalnom spasitelju dobila je sretan kraj: pitur Stjepan Mačković je konačno doma u Dubravi!

Tamo je stigao u ponedjeljak kasno navečer. Nakon što ga je slučajno sreo na ulici i pružio mu utočište u svom stanu u Svetom Kaji, Ivica Radošević alarmirao je u nedjelju navečer nadležne službe i sve koje je još mogao. I odmah je krenula akcija: solinski Stožer civilne zaštite čekao je prvo mjesto u vozilu Hitne pomoći koje bi krenulo put Zagreba, a javio se i piturov poznanik Zdenko Meštrović. On je bio brži.

- Stjepana sam u ponedjeljak navečer odvezao na naplatne kućice u Dugopolje i tamo su već čekali vozač i kombi koje je poslao Zdenko. Ja vam tu sreću i olakašanje u Stjepanovim očima ne mogu opisati. Od silnog uzbuđenja čas je grlio mene, čas ovog čovjeka iz Zagreba, stalno ponavljajući 'hvala, hvala'. Opet me rasplakao! I taman što smo ga ukrcali, ma nije prošla ni ura, javljaju se iz Stožera u Solinu da su i oni našli transport. Srećom, nije trebalo – prepričao nam je Radošević još jednu dirljivu epizodu.

U utorak u jutro javio nam se Meštrović samo da kaže da je Stjepan u svojoj kući u Oporovecu (Čučerje).

- Vozač je kada je ušao u Zagreb pokupio i Mačkovićevu suprugu i sve ih zajedno odvezao doma. Ali ja hoću ponovno zahvaliti Ivici. Veliki čin je napravio u vrijeme kada ni brat bratu rado ne pomaže – poručio je Zdenko.

I konačno, nešto prije 11 sati oživio je i Stjepanov mobitel, koji ga je izdao kada mu je najviše trebalo.

- Odmorio sam se, naspavao, ali još ću dugo dolaziti sebi. Iz glave mi ne izlazi ljudina Radošević. Spasio mi je glavu, jer je onu noć i buru ne bi preživio na otvorenom. I moja mu spruga zahvaljuje do neba. Reci te mu! – inzistirao je Mačković da preuzmemo ulogu kurira.

Područje Čučerja gdje živi sa suprugom i očekuje prinovu u obitelji našlo se među pogođenijim u cijelom Zagrebu.

- I tu je mene i moje nosila neka luda sreća. Osim par polupanih pločica na zidu, nemam većih šteta, tako da mogu biti u svom. Imat ću se čima baviti u idućim danima – veli.

I on i Zdenko od Radoševića nakon svega traže još samo jednu stvar, sitnicu u odnosu na sve što je do sada napravio: da im se obvezno javi kada ga prvi put nanese u glavni grad.

- Valjda ćemo ubrzo svi biti u boljoj situaciji i sjesti ko ljudi. Ja imam jednu sestru, brata nemam, ali mi je Ivica sada više od toga – reći će pitur Stjepan.

- Ne javi li se, stvarno ćemo se naljutiti. Zaslužio je više od ića i pića – još je dodao Zdenko.

Kada smo mu ovo prenijeli, Ivica je samo odmahnuo rukom: 'Ma, pusti sad to!'.

#IVICA RADOŠEVIĆ#STJEPAN MAČKOVIĆ#ZDENKO MEŠTROVIĆ

Izdvojeno

2. svibnja 2020. - 08:52