StoryEditor
Zagoražila kucavica

Nezadovoljni Gornjopoljičani u prosvjedu: ‘Uredite nam cestu ili idemo u blokadu omiškog mosta‘

28. lipnja 2020. - 10:28
Nezadovoljni Gornjopoljičani okupili su se na prosvjeduBožidar Vukičević/HANZA MEDIA

– Ako se hitno nešto ne učini u pogledu naše ceste, blokirat ćemo most u Omišu – poruka je to mještana gornjopoljičkih sela s prosvjednog skupa u Srijanima, gdje se okupilo četrdesetak ogorčenih mještana nezadovoljnih tijekom rekonstrukcije dijela županijske prometnice od Biska do Srijana u dužini pet kilometara.

Pitanje zamosorske žile kucavice ponovno je aktualizirano nakon točno deset godina kada je izrađen projekt nove prometnice od Biska do Blata na Cetini u punom profilu. Umjesto realizacije istog, prije pola godine dio te ceste do Srijana tek je presvučen tankim asfaltnim slojem iz kojeg već raste trava.

– Ionako derutnu cestu dodatno je uništila teška mehanizacija prilikom izgradnje autoceste. Izdržala je i onda, ali su je dokrajčili prebacivši je u niži rang, odnosno s konja na magarca. Status državne zamijenio je onaj županijski i od tada počinje naša kalvarija. Unatoč gubitku državnog statusa, Hrvatske ceste obećale su da će cesta biti u potpunosti rekonstruirana sa svim pratećim sadržajima; ugibalištima, odbojnicima i propustima. Slijedom toga Županijska uprava za ceste pokrenula je izradu projektne dokumentacije u dvije faze. Prva Dugopolje – Bisko koja je na koncu i izgrađena te ona druga od Biska do Blata na Cetini o kojoj me sramota i govoriti – ljut je Milan Bajamić iz Trnbusa što se netko poigrao s mještanima Gornjih Poljica i sa svim onim poreznim obveznicima koji su platili milijun i pol kuna vrijednu projektnu dokumentaciju.

image
Milan Bajamić: Obećali su nam drugačije
Božidar Vukičević/HANZA MEDIA

– Sve je u početku izgledalo bajno – nastavlja Bajamić.

Poslani su ljudima pozivi za izvlaštenje, do kojih nikada nije ni došlo. Unatoče svemu strpljivo smo čekali desetak godina i napokon je započela koncem prošle godine, a, kada sve vidim, bolje da nije ni tada jer na našu nesreću rekonstrukcija nije rađena po projektu već po dječjem crtežu. Ispravljeno je par krivina i presvučeno s dva, tri centimetra slojnog asfalta, koji se već nakon pola godine rasipa i kopa. Da je bar cijela dionica, ni po jada, već samo dio dionice Bisko –​ Srijane, nekih par kilometara i to ne cijelom dužinom, nego onako di manje, di više, a negdi ništa. Po kojim su se to mjerilima vodili teško je nekome objasniti. Ono što znamo to je da opće stanje ceste nije sigurno za prometovanje, pa je tako ugrožena i sigurnost školske djece čiji su roditelji složni da ih u školu šalju u Šestanovac, gdje su prometnice ili bar neke u boljem stanju – tvrdi Milan Bajamić.

Boje se, kažu prosvjednici, zime kada će kiša i led uništiti i ono malo što je ostalo od ceste. Asfaltni pokrov loše granulacije i debljine tek je polovično rješenje, stoga zahtijevaju da nadležne institucije iznađu načina i financijskih sredstava kako bi se i ta dionica rekonstruirala nalik onoj Dugopolje – Bisko. Takav stav su zauzeli i početkom godine kada su bili spremni spriječiti planirane radove, ako se ne ispoštuju njihovi zahtjevi za potpunom rekonstrukcijom. Tražili su ono što im pripada, a ne polovična rješenja, jer na taj način stvaraju bolje životne uvjete, što je prilog demografskoj obnovi Gornjih Poljica.

– Tako smo dogovorili na zajedničkom sastanku. Kasnije su promijenili mišljenje i krenuli s radovima mimo projekta – uskače dopredsjednik MO Gornji Dolac Augustin Vranjković.

– Rekli su nam ili tako ili nikako. Mislili smo da će se nastaviti s radovima, a ono ni natovareni konj ne može proći, a da ne posrne. Što nam je činiti, čuli ste šta ljudi govore, mislim da ne smijemo pristati na polovična rješenja. Koliko god neki to osporavali ova prometnica uz sve ostale mora biti u službi sviju nas. Ne ovako nakaradna već normalna kakva je i predviđena projektom – kaže Vranjković.

image
Augustin Vranjković: Radovi su mimo projekta
Božidar Vukičević/HANZA MEDIA

Njegov supatnik u nevolji Boris Vranković mnogo je oštriji od prethodnih govornika.

– Nema mile lale. Hoćemo obećanu prometnicu, a ne ovu nakaradu. Nego kakva prometnica, takva i država. Pogledajte oblik naše zemlje, je li ista ka banana. Eto di mi živimo. Dok u nekim selima Imotske krajine di nema ni pet duša grade ceste kojih se ne bi posramio ni London ni Pariz, nama lipe ovo žala di je kome priteklo i misle nas zaslipit. Ali nećemo tako – vrti glavom Boris, dodajući kako gornjopoljička sela nisu ničija konjušnica iako su im ceste predviđene za konje i tovare.

Na skupu se moglo čuti kako se sporna prometnica već nekoliko godina unatrag nalazila u proračunu ŽUC-a, ali bi novci uvijek otišli u drugom smjeru.

Dosta im je kažu javašluka i obećanja, uskače Zdravko Šarić, pokazujući nam travu koja raste iz prometnice. Spreman je, kaže, a u tome ima podršku i ostalih prosvjednika, spriječiti bilo kakav nastavak radova, ako se ne radi prema projektnoj dokumentaciji. I on poziva na prosvjed ne samo na mostu već i ispred omiške gradske uprave jer i njih smatraju sukrivcima nastale situacije.

– Koliko je samo novca otišlo iz Zamosorja u razvoj Omiša i omiške rivijere, a u zadnje vrijeme i put Imotske krajine. Gdje su novci iz HE Prančević, kamo su se oni izlili? U cestu prema Vinicama, Dobranje, Dolića dragu, Zagvozd, a mi, mi ni mrvice sa stola da pokupimo. Ma pogledajte ovog apsurda, Cetina nam pred nosom, a još ima sela koja nemaju vodu. Di mi živimo, zar ovaj puk šiban munjom i gradom i svakom nedaćom nema pravo na život ili su nas do te mjere obespravili da nas više nije za ničim briga. Gospodo u Županiji i ŽUC-u tome je kraj. Danas smo se digli, a već sutra naš broj bit će duplo veći. Kažu kako nije tajming za prosvjed je li eto tobože će izbori, a kada je to vrijeme pitam vas. Ništa od vas ne tražimo nego vratite u naša sela samo dio novaca iz Cetine i biti ćemo Kalifornija – ogorčeno će Zdravko Šarić.

Derutni most

Da su daleko od te američke savezne države, dovoljno je pogledati most na Čikotinoj lađi. Poznato je to polazište za raftingaše i kajakaše kojim u ljetnim mjesecima prođe nekoliko desetaka tisuća turista iz cijelog svijeta. Međutim, derutni most ono je što u neizbrisivom pamćenju ponesu iz Hrvatske. Krećući se u koloni jedan za drugim često se drže za ruke strahujući da se ne sunovrate kroz otvore na mostu.

– Tako je bilo do prošle godine i vaših zadnjih napisa o dotrajalom mostu te obećanja kako će ga do ove turističke sezone potpuno rekonstruirati. Je, je, došli ljudi od zanata, po selu tražili daske za šalovanje, ljudi dali jer su mislili da fali za rekonstrukciju, kad ono oni s tim komadima zatvorili rupe u mostu, i tako do danas – uglas će Petar Skejić, Mate Zeljković i Tomislav Karaman.

image
Mate Zeljković, Petar Skejić i Tomislav Karaman na mostu na Čikotinoj lađi
Božidar Vukičević/HANZA MEDIA

Prije godinu dana prema informacijama tada dobivenim iz ŽUC-a obećana je sanacija mosta kao vatrogasna mjera. Također je najavljena i kompletna obnova do početka ovogodišnje rafting sezone, koja je trebala obuhvatiti pjeskarenje i bojanje metalne konstrukcije, mijenjanje dotrajale drvene građe novom kvalitetnijom od kuhane bukovine, preko koje se namjeravao staviti metalni prijelaz za automobile. Ali kako onda tako i danas, osim što su umjesto bukovine kuhani i pečeni mještani Gornjih Poljica. Brojna obećanja i nadanja, završila su razočaranjem i nevjericom. Od velebnog projekta očito se odustalo barem što se tiče dionice Bisko – Blato na Cetini i obećanja HC-a, jer skromni proračun ŽUC-a ne može podnijeti tridesetak kilometara derutne ceste, koju su dobili u nasljeđe kada su dio državne ceste od Šestanovca do Biska "spustili" na županijski nivo. Jedni ne mogu, drugi ne žele i tako osta selo kao mrtvačka čekaonica, samo bujna vegetacija svojom podivljalom snagom govori o nemilosrdnom protoku vremena, čija je sudbina zapečaćena u jednoj ladici na nekoliko stotina ispisanih stranica, ali nikada i realizirana.

Petar Škorić: ŽUC nema velik proračun


Što se tiče zamosorske prometnice oglasio se i ravnatelj ŽUC-a Petar Škorić čiji odgovor prenosimo u cijelosti:

– Riječ je o bivšoj državnoj cesti D62, koja je trebala biti obnovljena državnim sredstvima prije desetak godina, točnije nakon izgradnje autoceste. U međuvremenu je ministarstvo istu u neobnovljenom stanju prekategoriziralo i prebacilo ŽUC-u, koji nema veliki proračun i upravlja s više od 1700 km cesta. Ističem kako je ŽUC Split izveo radove rekonstrukcije.

Izdvojeno

13. kolovoz 2020 21:01