StoryEditor
ZagoraSAMO ZA NAJHRABRIJE

Nebeska šetnica na Biokovu otvorila je vrata za svoje prve goste, turisti pohrlili vidjeti ‘čudo‘: Ovo je u rangu Grand Canyona u Arizoni!

4. srpnja 2020. - 14:34
Privatni album

U drevnoj latinskoj izreci put do zvijezda vodi preko trnja, a u našoj reportaži uvjerili smo se da ni put do Nebeske šetnice nije lak. Naime, da biste došli do famoznog novootvorenog Skywalka u sklopu Parka prirode Biokovo morate voziti do oko 1220 metara visine strmom i neugodnom planinskom cesticom.

Na toj asfaltiranoj stazi većim dijelom dva se vozila ne mogu mimoići, a ne treba se iznenaditi ako vam put prepriječe divlji konji; no, upućeni smatraju da sve navedeno zapravo ulazi u opis avanturističkog ili adrenalinskog turizma, pa ne treba kukati.

Vrhunac istoga, dakako, nalazi se na vrhu: Nebeska šetnica ili famozni Skywalk već je postao ponos nacije, na njemu se valja slikati čak i ako smo ublijedjeli od muke, a vjerujte da se već na prvoj, četveroslojnoj staklenoj ploči čovjek i usred ljeta lako smrzne od straha.

Strah je, međutim, luksuz koji sebi ne može dopustiti glavni rendžer u Parku, Makaranin Stipe Srzić. On je bio prisutan tijekom cijele godine dok su se radovi odvijali pod paskom nekoliko tvrtki involviranih u izgradnju, pa "u dušu" zna svaki djelić i vidu ugrađenu u staklenu potkovu nad klisurama Biokova.

'Kuhan i pečen'

- Ne osjećam nelagodu, pa ja sam ovdje "kuhan i pečen" – veselo će Srzić, što na preko 30 Celzijevih stupnjeva nije teško povjerovati. Svejedno, Stipe se smije dok mu kapa znoj sa čela.

- Šteta bi bilo ne razgledati i druge dijelove PP Biokovo, ulaznica od 50 kuna za odrasle vrijedi svaku lipu! Ovdje ima toliko rijetkih životinja i biljaka, divnih lokaliteta i drugog, da se isplati doći i bez Skywalka! Ipak, svjesni smo da je ovo udarna atrakcija - realan je Stipe.

Njegov imenjak Stipe Budić, pak, nije rendžer nego glavni projektant izvedbenog projekta iz tvrtke Ground Zero. Napomenimo da je glavna projektantica arhitektica Josipa Subota, a ovo djelo je u svom segmentu rada realizirala uz suradnika, arhitekta Luku Mihajla Zagottu.

Nazočni Budić je s pravom ponosan na svoj rad, no ističe:

- Ne želim ja pobirati vrhnje, molim vas napišite imena ove ekipe koja je ispisala povijest! Oni su: Andrej Babić, glavni projektant iz tvrtke "Jadranovo", Željko Ljutić, voditelj projekta iz tvrtke "Relliance", glavni inženjer i vlasnik "Relliancea" Tomislav Albini te Stipe Kristić, glavni nadzorni inženjer iz Instituta građevinarstva Hrvatske (IGH).

To vam je tim naviknut na mostogradnju, vjetroelektrane, razne izazove, no ovaj je bio specifičan, štoviše prvi ovakav u Hrvatskoj i jedan od rijetkih na Mediteranu uopće! Hrvatski Skywalk može se usporediti mirne duše s Grand Canyonom u SAD-u! - klikće "Grand Zero" Budić, te napominje:

- Ovo po čemu gazite je laminirano, četveroslojno staklo, koje prema atestima podnosi 650 kilograma po metru četvornome! Ograničenje na maksimalno trideset ljudi koji istodobno mogu biti na Skywalku doista je krajnje oprezno, jer u naravi podnosi puno više - napominje Budić.

Udari do 200 km na sat

Uživao baš i nije u svim fazama izgradnje voditelj ovog avngardnog projekta Željko Ljutić. Naime, Ljutić se "nauživao" udara vjetra od po dvjesto kilometara na sat (!) tijekom veljače, kad se i vrh Biokova Sveti Jure u susjedstvu smrzavao od muke.

- Nebeska šetnica izgrađena je tzv. tehnologijom naguravanja, pa nije bilo visinskih radova nad samom liticom, no trebalo je boraviti na ovoj visini i kad se sve ledilo od vjetra, a bura počesto nije radnicima dopuštala ni da iziđu iz automobila!

Pothvat je bio uopće popeti se ovdje, planinska ćud je jedna sasvim drugačija priča od one na koju smo navikli.

Sjećam se da je Makarska rivijera u ožujku znala biti okupana toplim suncem, no na Biokovu bismo zatekli nešto sasvim drugo - prisjetio se Ljutić, ponosan ne samo na netom minuli rad na šetnici, nego dakako i na rezultat "svemirskog" projekta u koji su inkorporirani elementi tradicijske gradnje.

Taj je dašak starine vidljiv u kamenim inkrustracijama na dijelovima koji se dodiruju s planinskim masivom. Ostalo čini prenapregnuti beton, čelik i staklo...

Među prvim turističkim lastama koje su poletjele na Biokovo bili su članovi familije Gozdzitkievitz iz Poljske.

- Prvi put smo u Hrvatskoj, čuli smo da je "korona free" zemlja! Lani smo bili u Turskoj... Ovo je fascinantno, mi stariji bojimo se ugaziti, djeca su puno hrabrija - iskrena je Edita Gozdzitkievitz, koja je ipak očistila obuću četkama, pripremivši se tako na avanturu života.

Četke služe za čišćenje obuće kako se staklo ne bi zaprljalo, ali najviše zato da ne bi u kontakt s ugaznom površinom došao neki kamenčić koji bi ga mogao oštetiti, saznajemo od susretljivog rendžera Srzića.

On napominje da kolege-zaposlenici Parka vode računa i o prometu, te se vezom koordiniraju ako se na cesti u oba pravca zatekne više vozila koji će se možda nad klisurama teško mogu mimoići.

A dok su mnogi gosti Skywalka svoje ambicije za avanturizmom zadovoljili zaustavljanjem na osvježenju u konobi na pola puta do Šetnice, par avanturista iz njemačkoga grada Dortmunda Skywalk nipošto nije htio propustiti.

- Trebali smo u svibnju ići u Grčku, ali pomakli smo termin ljetovanja i došli u Hrvatsku. Divna je! A Skywalk je uzbudljiviji čak i od turneje po Njemačkoj na motoru – priznali su Timo i Tanyja iz Dortmunda, sretni na Biokovu.

Izdvojeno

14. kolovoz 2020 13:11