E tu, na tom polju nešto se Jure zaora, e Željkov brat dakuće, e pa Jure je uzeja put, nema prolaza više za stoku... Nek stane jer nije u redu... – anonimni je poziv sedmu silu prisilio na akciju.
Poslao nas u Ogorje, nedaleko od odvojka za zaselak Kerumi, na njivu u vlasništvu obitelji Kerum, između ostalog starijeg Jure i mlađeg mu brata Željka, splitskoga gradonačelnika.
Dočekao nas je Jure, čovjek koji u “cencu” zna sve o prezimenima iz Dalmatinske nam zagore, pokazujući spornu baru i čudeći se, kaže, razigravanju mašte tamo gdje realnost caruje.
Baru nisam dira
A realnost, kaže Jure, znači da se sporna bara u kojoj se napajaju žedne krave, a nekada se davno u njoj djeca iz ovoga kraja čak učila plivati, ni u jednom trenu zbog njegova plana nije dirala.
Dapače, u naum koji se na ovoj njivi, “1 kroz 1” u vlasništvu obitelji Kerum, točnije njihova oca Josipa, i dalje će ostati nedirnuta bara za stoku.
Uz nju je niknuo i sada novi prolaz koji je stvorio upravo Jure tako što je darovao dio obiteljske zemlje. I sve će to živjeti u suživotu s projektom u kojem naš sugovornik jamči zapošljavanje nekoliko ljudi iz ovoga kraja. Što to ima na umu, pitamo ga.
- Ovde, na ovom mistu, rast će antibiotici. Upravo tako. Prirodni lijek, najbolji na svitu. A zna se dobro da je to i prirodna viagra, šta se vidi po kršnim i jakim momcima iz ovoga kraja. Luk, luk naš domaći, od kojeg niti jedna tableta ne triba. Ja je za života popija nisam.
Eto, to je moj naum. A sada, evo, od vas imam prvi glas da se neko buni. Al’ na šta? Baru, koja je državno vlasništvo, dira nisam, prolaza oko nje nije nikada ni bilo. Od nje do svoje zemlje ostavija sam sedam metara, i još san nekoliko da od ćaćine nekretnine.
I šta sad tu ne valja, evo vidite sve papire, presliku iz Geodetsko-katastarskog ureda Solin, di se vidi da naša parcela počinje metar i po od bare. I onda san od ćaćinog uzeja 5,5 metara da bi napravija veći prolaz oko bare. Sve tu stoji, sve je čisto.
I jasno da je to naše imanje, i da smo od našeg dali da neko ne bi reka da diramo tuđe – kaže Jure Kerum.
Zločesti ljudi
Pomalo se ljuti, kaže, na jalne i zločeste ljude koji se bune a da ga ni ne pitaju. I zovu novinare i još se pritom ne žele predstaviti, jasno i glasno, imenom i prezimenom. A on, veli, nema što skrivati. Svoju je zemlju dva puta uzorao, i još će jednom kako bi bila spremna za Sv. Luku na sadnju antibiotika.
Pripremio je i teren za gradnju potpornog zida i nekoliko stupova za rasvjetna tijela. Čudi se kako ga uzima netko na zub, ne misleći kako će na obradi zemlje biti posla za tri čovjeka.
- Šta će meni lova, imam ja dovoljno. Ali zato ću napravit za druge. Već sam naša i tržište za prodaju, i izračuna sam sve. Posadit ću tisuću rešti, svaka je po sto kuna i eto zarade od sto tisuća. Kad odbiješ uloženo i podiliš po misecima, eto moglo bi se svaki misec zaradit po osam tisuća kuna.
Ma čekaj, osam tisuća kuna, pa je l’ pošteno gledat onda da zemlja stoji nikakva. Pa neka ljudi rade, nek naš kraj oživi. A još i ti izvori na njoj – kaže Jure.
Izvori? Tijekom oranja Jure je na svojoj njivi otkrio vodu, i sada ima još dva velika duboka pojilišta koja ni preko ljeta nisu presušila.
Eto, kada nekome krene, i voda ga hoće, u ovom slučaju svilajska koja je na Kerumovoj zemlji našla svoj izlazak na sunce. Jure čak razmišlja o tome da državi ponudi neku zamjenu zemljišta, pa ako bude interesa da se u centru Radunića napravi jezero.
- A zašto ne? Zašto ljudima ne dati mogućnost da rade, zarade u ovim vrimenima. Puno je naša obitelj pomogla ostalima. I onda me uvik nekako zasmetaju te zločestoće, podbadanja, prozivanja bez smisla. A svako je moga pitat šta tu mislin radit, sadit. Eto sad znaju, antibiotik. Pa kad se uzme uz čašu ogorskog vina, nema većeg zdravlja od toga – kaže Jure Kerum.
