savjeti za bolje raspoloženjeI zima može biti šarena: rascvalim radostima uljepšajte hladne i sive dane

Jesen u punom mahu i zima na vratima ne moraju označiti kraj rascvalih radosti u vašim zelenim zonama. Iako je većina cvijeća odavno uvela, te ste u najboljem slučaju svoje proljetno i ljetno bilje obrezali, ogrnuli i pripremili za zimovanje, vaše bi se terase i vrtovi još dugo mogli kititi šarenilom pa vam ni sivilo koje će neminovno zavladati kratkim danima ne mora pokvariti raspoloženje.

Maćuhice, iliti divlje ljubice, kao omiljen cvijet naših majki i baka oduvijek su nalazile mjesto u našem okružju. Veseleći nas prvenstveno ljubičastim i plavim cvjetovima karakterističnima za samonikle podvrste, balkonima i vrtovima zavladale su bogatim šarenilom, naknadno nas osvojivši i bijelim, žutim, grimiznim, narančastim i drugim šarenim laticama, koje se svojom raskoši hvale tijekom većeg djela godine.

Kao nježne i relativno malene biljke, koje u visinu ne rastu iznad 30 cm, uz izrazito fine, svilenkaste cvjetove, ostavljaju dojam krhkog stanovnika kakve gredice ili lončanice, no istina je upravo suprotna.

Naime, riječ je o cvijetu iz porodice ljubica, koji bez obzira na podvrste i životni vijek, ne samo da uspijeva, nego punim zamahom cvjeta čak i za surovih zima.

Sade se u dobro drenirano i rastresito tlo, nakon čega se uz korijen obilno zalijevaju. Podjednako podnose osunčane i djelomično sjenovite pozicije, uz redovito zalijevanje isključivo za dana, ali i odlijevanje viška prikupljene vode iz podloška.

U vrijeme cvjetanja potrebna im je pažljivo dozirana prihrana bogata fosforom i kalijem, te redovito odstranjivanje suhog lišća i uvelog cvijeća, kako bi se sezona cvatnje što je moguće više produžila.

Razmnožavaju se putem sjemena i to tijekom ljetnih mjeseci, nakon čega slijedi pikiranje, te presađivanje, koje se preporučuje upravo u listopadu i studenom.

 

Jednako popularne su i erike, poznate i kao zimski vrijesak (na slici iznad), koje također jednako uspješno krase našu prirodu, kao i kultivirane urbane površine, gdje zimi ponosno dominiraju. Ovoj višegodišnjoj zimzelenoj biljci odgovaraju kiselkasta; stjenovita ili pjeskovita tla, a za hladnih dana radošću stotina sićušnih pupoljaka ona cvijeta u roza, crvenoj, ljubičastoj, lila i bijeloj boji.

Oko erika se ne trebate puno truditi; dovoljno ih je zaliti svakih nekoliko dana, dok im prihrana uopće nije potrebna. Jedino o čemu trebate povesti računa jest da ih sadite u jesen i to u dobro propusno tlo, po mogućnosti sastavljeno od mješavine zemlje i treseta ili pijeska.

Birajte ih za uređenje širih površina i rubnih dijelova okućnica, ili ih posadite duž uređenih staza, odnosno samostalno ili uz drugo zimsko cvijeće u lončanice imajući u vidu da je riječ o raskošnom grmu koji će narasti i do 30 cm u visinu.

Iako su sadnice povoljne za kupnju, vrijedi kazati i kako ih je moguće presaditi i iz divljine, jer je riječ o biljci koja će u oba slučaja jednako dobro uspijevati, a pogotovo zasadite li je u blagu zavjetrinu.

Nešto moderniji, ali još uvijek ne previše rasprostranjeni modni dodaci zimskih vrtova ukrasni su kultivari kelja i kupusa (na slici dolje), objedinjeni u imenu Brassica oleracea, koji i bez cvijeća oduševljavaju bojama.

Križanjem mnogih podvrsta iz porodice kupusa botaničari su osmislili čitavu lepezu bujnih lisnih glavica koje nas posljednjih godina privlače u žutoj, ružičastoj, ljubičastoj, plavoj ili kombinaciji ovih boja, posramljujući i mnogo razvikaniju cvjetnu konkurenciju.

 

Iako za jelo nisu tako ukusni kao kupusi koji već imamo u svojim vrtovima, jednako se lako uzgajaju, a jednako dobro podnose i zimu.

Za najbolji zimski look kelj je poželjno sijati u srpnju i kolovozu, a kupus u travnju i svibnju, kako bi u listopadu i studenome dosegnuli svoju punu raskoš, a ako to nismo navrijeme napravili, ostaje nam širok izbor dostupan u vrtnim centrima.

Prihrana im nije potrebna, a najintenzivniju boju postići će pri najnižim temperaturama, što ih, bez dvojbe čini najpoželjnijim zimskim vrtnim i balkonskim dekorom.