Ante iz srca Zagore ima neobičnu biljku za koju se vjeruje da donosi sreću i novac: Prvi sam u Europi uspio uzgojiti i njezin plod!

Ante iz srca Zagore ima neobičnu biljku za koju se vjeruje da donosi sreću i novac: Prvi sam u Europi uspio uzgojiti i njezin plod!

Dođite u Korušce vidjeti koliko je naraslo stablo moje pachire, a možete je i kušati. Nisam nigdje još pronašao da je netko u Europi uspio uzgojiti i njezin plod – pozvao nas je tako Ante Marović iz Korušaca, u srcu Zagore, u svoju kuću, gdje u hodniku visokom oko četiri i pol metra ta tropska biljka doseže sve do stropa. A, budući da dalje ne može, počela se vraćati nizbrdo i širiti sa strane.

– Imamo je već jedno 10-12 godina i do sada nikad nije imala ploda – pokazuje nam 50-godišnji Ante, zaljubljenik u prirodu, baštinu i svoje rodno Korušce iz kojega je u svijet krenuo i sakupljač umjetnina Ante Topić Mimara.

– Darovala nam ga je jedna prijateljica, cvjećarka. Bilo je s njim peripetija, jer ga je prije tri-četiri godine napao neki nametnik. Svi su mi govorili, poprskaj ga insekticidom, ali kako sam se bojao da ga to sve u ovom hodniku ne zaguši, iznio sam ga iz kuće, što nije bio nimalo lagan posao. Poprskao sam ga dobro sa sredstvom protiv nametnika. Ostao je bez ijednog lista, ali nisam odustao, i evo, kao što vidite, preživio je i još dao plod – raduje to našeg sugovornika koji je o ovoj biljci, veli, dosta čitao i na internetu, pa nam prepričava kako pachira potječe s tropskih močvarnih područja Srednje i Južne Amerike, a tamo može doseći i visinu od 18 metara.



– Kažu da u kućnim uvjetima naraste od 60 centimetara kao bonsai, pa do dva metra, a više i ne može ako je uobičajena tolika visina plafona – smatra naš domaćin, dodajući kako je uočio da je to biljka kojoj treba puno svjetla i topline, ali isto tako i prozračnosti, pa joj zato valjda osobito godi širiti se u visokom hodniku poviše stepenica između prizemlja i prvog kata kuće.

– Primijetili smo da je ove godine više cvjetova nego lani, možda su zato ove godine i počeli plodovi. Samo, cvijet čim se otvori, cvate tu noć i sutra otpadne – primjećuje i Antina supruga Mirjana, s kojom se zajedno brine o cijelom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu (OPG) oko kuće.

– Korušce su prije bile pune oskoruša, stabla kojem trebaju minimalne količine vode i plodnog tla, a na koju podsjeća i sam naziv našeg mjesta. Zar onda nije još zanimljivije da meni danas ovdje uspijeva ovakvo jedno drvo – pita se Ante.

A i nije mu prvi put da ima kakav kapitalan primjerak. Tako mu je prije nekoliko godina za onih velikih kiša, koje bi sada spasile cijelu Dalmaciju, narastao kupus čija je glava težila 10 kilograma, te ga je izložio u solinskom trgovačkom centru "Tommy" s kojima inače surađuje u radu svog OPG-a.



A, prije dvije godine uzgojio je i kukumar koji je bio dugačak čak 63 centimetra. Ispred kuće imaju sve za svoje potribe, zelen, kumpire, trišnje, breskve, jabuke, kruške...

– Imam dvjestotinjak trešanja, samo ih je ove godine odnio mraz, i tamo dolje jednu njivu od dvije tisuće kvadrata gdje uberem par tona kumpira – pokazuje Ante nizbrdo među ograde i dodaje:

– Još da je kiše ovoga ljeta, tko zna kakav bi se kapitalac još izrodio.

Ante je cijeli život u svojim Korušcima i nastavio se baviti poljoprivredom kao i njegovi roditelji, a osim supruge tu su i djeca, 12-godišnji Marko i upola mlađi Matej, koji rado pomažu u vrtlu.

– Ja pomažem tati otvarati vodu kad zaliva fažol, a bratu kad treba pomoć kod ovaca – ozbiljno će Matej, pogledavajući nas slatko pod velikim trepavicama.

– Djeca me uvijek pitaju: "Tata, šta triba radit, šta triba pomoć?" Ja im kažem da ne triba, jer imaju oni i školske i vrtićke obaveze, i igru, ali oni su vam takvi. Ovaj mlađi na to će meni: "Tata, ali mora se raditi!" – prepričava veselo Marović o svojim najmlađima.



– Da bi svega ovoga bilo, treba dosta pažnje posvetiti svom vrtu, treba biti prava domaća zemlja, crnica, treba koristiti stajski gnoj, mi imamo ovčji, a zalijevamo i kišnicom. Svako traži pažnju, i čovjek, i životinja i biljke – poručuje Ante.

– Jer ako nareste trava, ne reste onda ništa dobro – dodaje Mirjana.

Pome se crvene, tikvice davno prerasle svoje listove, vonja selen iz obližnjeg pitara... A, na kušanje će osim ovih domaćih stvari uskoro doći i pachirin plod.

– Izvana nalikuje kokosovom orahu, a unutra ima plod koji meni sliči na male kestene. Čitao sam kako okusom podsjećaju na kikiriki. Jedva ih čekam probati – kaže Ante.

– Ja ne bih – sa smiješkom odvraća supruga Mirjana.

– Ali zato će sin Marko rado probati – dodaje Ante i zaključuje:

– Ostavit ću i koju sjemenku za posaditi, tko zna, možda još koja uspije...

Donosi sreću i novac

Poznavatelji ističu da se pachira sve više uzgaja u kućnim i uredskim prostorima jer je izuzetno lijepog i dekorativnog izgleda, ponajviše zbog stabljika koje su višestruko upletene, a cvjeta nakon tri godine starosti, ali rijetko u zatvorenome prostoru.

– A, k tomu je i jedna od feng shui biljaka za koju se vjeruje da donosi sreću i novac njezinu vlasniku – govori Ante.

I brašno se od nje mlije

Čitamo i kako rod Pachira obuhvaća oko 77 vrsta, a samo ime potječe od jezika koji se govori u Gvajani. Osim ploda, jestivi su joj i listovi i cvjetovi, kuhaju se kao povrće, dok se u zemlji porijekla od plodova posebnom tehnologijom dobiva brašno koje se koristi za pravljenje specijalnog kruha. I listovi potopljeni u vodu koriste kao zaštita protiv trovanja, kod ugriza otrovnih životinja.

 

Naslovnica Vrt

Anketa

Koliko je suša utjecala na vaš ovogodišnji urod?




Pošalji Rezultati