Ovu biljku sigurno ste vidjeli: nastanjuje pukotine stijena, suhozide i strme obale

Ovu biljku sigurno ste vidjeli: nastanjuje pukotine stijena, suhozide i strme obale

Bjelušina (Inula verbascifolia) je ilirsko-južnoeuropska svojta rasprostranjena u južnoj Italiji, na Balkanskom poluotoku i na Kreti. U Hrvatskoj nastanjuje pukotine stijena, suhozide i obalne strmce u priobalnom području. Nalazimo je na suhim kamenjarskim pašnjacima i stijenama. 

Razgranjena je trajnica, gusto bijelopustenasta, visoka od 30 do 50 centimetara. Listovi su različita oblika. Donji su na dugim peteljkama, cjeloviti ili nazubljeni, često ušiljeni, jako istaknutih žila, obrasli gustim sivim ili bijelim pustenastim dlakama.

Listovi stabljike slične su građe, ali znatno manji i gotovo sjedeći. Jezičasti i cjevasti cvjetovi, jarko žute boje, skupljeni su u pojedinačnim cvjetnim glavicama, ovijenim snježno bijelim ovojnim listovima cvata. 

Više cvjetnih glavica tvori cvat – gronju. Cvatovi su na kratkim ili dugim stapkama. Različite su veličine, uglavnom od 7 do 12 milimetara. Obodni jezičasti cvjetovi kraći su ili duži od ovoja cvata.

Cvjeta od lipnja do kolovoza, a plod je dlakava, valjkasta roška s krunicom. 

Bjelušina nije jestiva, a također se rijetko koristi u narodnoj medicini iako ima određena ljekovita svojstva, prije svega povoljno utječe na iskašljavanje i ima slabo baktericidno djelovanje. Biljka se nekoć nazivala „bijeli oman“.

Pojedini autori vjeruju da podrijetlo ovog naziva potječe od mitološke priče po kojoj je Helena Trojanska, spartanska kraljica, žena kralja Menelaja, najljepša žena na svijetu, brala oman kada ju je oteo trojanski princ Paris. Otmica „Lijepe Helene“ bila je povod Trojanskom ratu, u kojem je razorena Troja. 

Naslovnica Vrt